9.9. Seoski turizam Dr Radojka Prastalo SEOSKI TURIZAM u RS i BIH Uvod S obzirom da su se svi naši dosadašnji političari pokazali potpuno nesposobnima da državu izvedu iz začaranog kruga bezizlaza, to nam jedino preostaje da se sami izborimo za izlazak iz ove krize. Da bismo to mogli, moramo se značajno doobrazovati, udruživati i organizovati. Budući da su veliki industrijski pogoni pogrešnim konceptom privatizacije potpuno uništeni, to se ne možemo nadati njihovom pokretanju, te su svi štrajkovi i sva čekanja da se to desi, uzaludni. Zbog toga su sretni oni koji su zadržali svoja porodična imanja i tako imaju bar neku osnovu za preživljavanje. Medjutim, sramota je u današnje vrijeme zadovoljiti se samo sa pukim preživljavanjem. Treba se konstantno truditi u smislu obezbjedjnja što BOLJEG ŽIVOTA sebi i svojoj djeci. Da bi se čovjek ponovo počeo baviti poljoprivredom, onemogućen je haosom na tržištu poljoprivrednih proizvoda koji nesposobne vlade nisu u stanju da razriješe, a nesposobna diplomatija nije u stanju da pronadje tržište za te proizvode nigdje u svijetu, iako najmanje 1/3 svjetskog stanovništva gladuje! A kako bi i mogli kad su za diplomate otišli neškolovani, poluobrazovani i kvaziobrazovani tipovi koji nisu ispunjavali niti jedan objektivan uslov za takva radna mjesta, ali su zato ispunjavali kriterije stranačke pripadnosti, nepotizma i poslušnosti. Upravo zbog toga je rezultat njihovog rada, ne samo čista nula, već negativan, jer svojim prisustvom na takvim mjestima onemogućavaju angažman sposobnih i obrazovanih 1
ljudi koji bi uradili nešta korisno za sve stanovnike i za našu državu u cjelini. Što je razlog tome i ko je kriv za takvo stanje? Razlog tome je što se politička misao kod nas svela na čisti interes i političko djelovanje se pretvorilo u politički interes, pa imamo političke stranke koje se ponašaju kao trgovačka društva u kojima se trguje funkcionerskim foteljama, a i većina članova takvih stranaka je u te stranke došla kao u biro za zapošljavanje, nadajući se da će bar tu naći uhljebljenje. Nažalost, takve stranke kod nas egzistiraju već 15-ak godina! To znači da je za ovako tešku situaciju kriv svaki onaj pojedinac koji je : - ili glasao za te stranke na izborima, - ili nije uopšte izašao na izbore, pa tako omogućio takvim strankama i njihovim kandidatima da sa manje glasova dobiju izbore i na taj način vječno traju, - ili pobožno trpi takve nesposobne i kriminalizovane vlasti bez da se protiv njih organizovano bori ili bar da kroz učešće u NVO sektoru vrši pritisak na njih da rade u interesu stanovnika ove države, a ne samo u svom sopstvenom interesu. Da bi stanovništvo ovog svega postalo svjesno, treba mu značajno doobrazovanje, na čemu niko ne radi. Te procese bi trebalo kontinualno provoditi u školama i ozbiljno voditi računa kako se djeca obrazuju, što je iluzorno očekivati od takvih ministara kakvi redovito egzistiraju u vladama RS i BIH. Uz to, NVO sektor je morao da utiče na političku kvazielitu vršeći pritisak na nju da bar poštuje ljudska prava i da se postavi kao SERVIS GRADJANA a ne kao autoritarna vlast, što je nažalost, potpuno izostalo, jer je i taj NVO sektor koji se kod nas uspostavio samo kvaziNVO sektor.
2
Pošto je sve to što je trebalo da se uspostavi kod nas, bar u ovih zadnjih 10 godina od zaustavljanja rata, izostalo, jer stanovništvo nije znalo da izabere prave ljude na prava mjesta, sad mora da zasuče rukave i samo se snalazi kako zna. Upravo zato NVO BOLJI ŽIVOT pokušava da pomogne stanovništvu da : - stekne neophodo potrebna znanja, - da se udružuje, - da organizovano vrši pritisak na vlast u smislu poduzimanja neophodnih mjera u cilju stvaranja uslova za ikakvu djelatnost, - da se okrene obezbjedjenju uslova za neku svoju djelatnost, posebno seoskom turizmu i proizvodnji eko-hrane koja bi se mogla plasirati na licu mjesta, baš kroz turizam, te tako ne bi zavisili od nepostojećih usluga naše traljave diplomatije. Tako bi sa malo pameti, nešto znanja, nevelikh materijalnih ulaganja i mnogo truda svi mogli mnogo, mnogo bolje da žive i da im djeca imaju perspektivu. Seoski turizam Bez ikakve sumnje, seoski turizam predstavlja trend u svijetu, u Evropi, ali i u nama susjednim zemljama. Stanovnici velikih gradova sve češće i u sve većem broju traže opuštanje i odmor od svakodnevnih briga, stresova i napetosti ( koje su postale neizbježne pratilje modernog urbanog načina života) u nekoj od ruralnih sredina, daleko od gradske buke i užurbanosti. Naša zemlja obiluje upravo takvim destinacijama. Sve što je potrebno za odmor i zabavu, te nezaboravan doživljaj koji duhovno obogaćuje i koji se uvijek rado prepričava po povratku u grad, možemo pronaći u nekoj od ruralnih sredina naše zemlje, 3
očaravajuće lijepih pejsaža, slikovitih seoskih naselja i gostoljubivih stanovnika. Osim toga, turizam je jedna od najprofitabilnijih privrednih grana u svijetu sa izraženim pozitivnim trendom. Drugi trend koji se jasno uočava je promjena interesovanja prosječnog turiste. Veliki talas odlaska na topla sredozemna mora polako jenjava, a savremeni turista želi da aktivno provede svoj odmor, a ne više da se po cijeli dan izležava po plažama, što je zbog intenziviranja UV zračenja čak postalo i opasno. Zato su danas u zamahu planinarenje, alpinizam, ekoturizam, paraglajding, vjerski turizam, seoski turizam.. Seoski turizam i BH Zemlje u našem okruženju su se okrenule ka razvoju seoskog turizma. U Hrvatskoj su već uspjeli da obuhvate manjeviše sva područja, a sve značajniji rezultati se postižu i u Srbiji. Ali, na nedavnom sajmu turizma u Banjaluci nije se mogao naći niti jedan jedini slučaj prezentovanja seoskog turizma. Znači li to da ga u BH još i nema? BH ima osnovne preduslove za razvoj seoskog turizma, ali joj nedostaju državna strategija i financijska pomoć. A razvoj seoskog turizma treba da postane nacionalni projekt, jer su razlozi više nego ubjedljivi.: -ravnomjerniji regionalni razvoj, -zaustavljanje migracije na relaciji selo-grad, -zaustavljanje “ “bijele kuge”, -mnogo bolji život na selu, -razvoj poljoprivrede, saobraćaja, prehrambene, gradjevinske, industrije namještaja.. -reafirmacija RS i BiH u svakom pogledu.
4
Kao što su u Hrvatskoj i Srbiji već mnoge seoske porodice došle do saznanja da bi seoski turizam, već u bliskoj budućnosti, mogao postati siguran osnov za njihovu egzistenciju, a posebno za budućnost njihove djece, zar do tod zaključka ne mogu doći i stanovnici ruralnih predjela BH? U cilju osvještavanja ruralnog stanovništva u tom smislu jedan zaljubljenik u seoski turizam iz Srbije je preko Interneta objavio OTVORENO PISMO sa molbom da ga svako ko ga pronadje na Internetu proslijedi dalje svojim rodjacima, prijateljima i komšijama. A on kaže: “ Dugo vremena živimo veoma bedno, a imamo izvanredne mogućnosti za mnogo bolji život kroz SEOSKI TURIZAM, što potvrđuje i skorašnja izjava ministra za turizam Republike Srbije koji kaže da će Srbija uskoro brojati turiste milionima a prihod od turizma milijardama, jer je trend u svetu putovanje u manjim grupama i ka selima i banjama. Ako i dalje budemo čekali da se vlast smiluje i nešto učini za seoski turizam, bojim se da će mnogi umrijeti od gladi ili starosti, ne dočekavši ta bolja vremena i BOLJI ŽIVOT. Ja više od 17 godina pokušavam da uverim odgovorne ljude u državi da razvijaju ovaj vid turizma, ali kao da govorim gluvima. Obraćao sam se svim političkim strankama, medijima, sindikatima, crkvi, dijaspori, uspešnim biznismenima, velikim firmama.. Poslao sam nekoliko hiljada pisama, e-mail poruka, faksova.. Ali, sve uzalud. Svima njima je isuviše dobro da bi se brinuli za sirotinju. Molim sve one koji su spremni da ulože napor i svakog čovjeka u svom kraju obaveste da od nas samih zavisi život naše dece, da mi se jave. Zato predlažem da se osnuje UDRUŽENJE ZAINTERESOVANIH ZA RAZVOJ SEOSKOG TURIZMA i da mi sami preduzmemo neke akcije. “ Zaista, svi koji se udruže imaju mnogo više mogućnosti da ostvare svoje ciljeve nego pojedinci. Čak se udružuju i piloti i 5
ljekari i organizovano traže bolje plate i bolje uslove rada. Da li naše stanovništvo na selu živi bolje i od pilota i od ljekara, pa ne treba da se bori za poboljšanje svojih uslova života? Suština seoskog turizma Pod pojmom seoski turizam podrazumijeva se turizam na seoskim porodičnim imanjima, a temelji se na uredjenju, osmišljavanju i korištenju ruralnog prostora u kontekstu turističke privrede, čime bi seoska gospodarstva koja svoju egzistenciju temelje na poljoprivredi, mogla višak svojih proizvoda plasirati kao novu ponudu i to u vlastitoj kući i vlastitom dvorištu. Takva nova ponuda predstavlja dopunsku zaradu koju je moguće ostvariti prodajom vlastitih proizvoda, pružanjem usluga smještaja i prehrane, te oplemenjivanjem gospodarstva novim sadržajima. Okretanje takvoj djelatnosti podrazumijeva i aktivno uključivanje cijele porodice, čime se rješava problem njihovog zapošljavanja, pa je to još jedan razlog više da se vlastito gospodarstvo ne napušta. Stvaranju uslova i podsticanju razvoja seoskog turizma išle su naruku, baš u ovom trenutku, i neke okolnosti u društvu koje bi se mogle etiketirati kao: -društveno-ekonomske promjene na selu kao posljedica sveukupnih promjena uzrokovanih napretkom nauke i razvijanjem društvenih odnosa, -poimanje filozofije života koja se ogleda u oblicima življenja u zdravom okolišu i konzumiranjem zdrave hrane o čemu mnogo govore i pišu razna sredstva informisanja, -infrastrukturne pogodnosti ( ceste, vodovodi, struja). Što je turističko seosko porodično gospodarstvo Turističko seosko porodično domaćinstvo je manja gospodarska cjelina smještena u turistički atraktivnom kraju koja 6
daje izvoran proizvod ili uslugu, a u čiji rad su su uključeni svi članovi porodice. Bavljenjem i turizmom na svom gospodarstvu, domaćinima se pruža prilika za dopunsku djelatnost, a time i dopunsku zaradu. Svako dobro turistički organizovano seosko domaćinstvo može razvijati posebne oblike turističke ponude, medju kojima su najčešće: -smještaj gostiju na vlastitom imanju, -ponuda vlastitih proizvoda, -ponuda iz vlastite kuhinje, -ponuda pića iz vlastitog podruma, -degustiranje vina i rakije, -organizovanje izleta u okolinu, -kampiranje na posjedu, -povremene usluge za jednodnevne posjete grupa do 50 ljudi i sl. Svaka djelatnost može bitio obogaćena sa onoliko sadržaja koliko ih nudi porodično gospodarstvo, prirodno okruženje,kreativnost domaćina i gosta. Jer, turist u ovakvom okruženju nije samo gost. On plaća uslugu boravka i svih ponudjenih sadržaja u klimi i prijateljskom okruženju porodične atmosfere. Ovaj viši i humaniji odnos koji se ogleda u novom obliku turističke ponude znači novi korak u ostvarivanju načela održivog razvoja. Turistička ponuda na ruralnom prostoru može da se izrazi kroz: turizam na seoskim gospodarstvima, zavičajni, rezidencijalni, sportsko-rekreacijski,zdravtveni, edukacijski, tranzitni, kamping, kontinentalni, nautički, kulturni, vjerski, lovni, ribolovni, vinski, gastronomski, prirodi blizak turizam,mješoviti... Tko se može baviti turizmom 7
Vlasnici seoskih gospodarstava koji žele da se bave seoskim turizmom, najprije moraju procijeniti ( sami ili uz nečiju pomoć) da li su njihova gospodarstva za to pogodna. Uslovi nisu strogo određeni već više imaju karakter smjernica u promišljanju strategije i razvitka budućeg gospodarstva koje želi pružati turističke usluge. Ovo je neophodno jer se na osnovu toga odlučuje da li su i kolika ulaganja opravdana u prilagodjevanje gospodarstva ovoj svrsi. Pri tom su osnovni kriteriji: - da li se gospodarstv nalazi u turistički atraktivnom kraju i - da li je seosko gospodarstvo atrtaktivno ili u kolikoj mjeri se može učiniti takvim. Pri tom se atraktivnost kraja procjenjuje na osnovu: - zdrave klime, - nezagadjen vazduh i voda, - odsutnost buke, poplava, radijacije, - očuvana priroda, - očuvano graditeljsko naslijedje - očuvane socio-kulturne značajke ( prela, mobe, zborovi, vašari) - slikovit krajolik - mogućnost slobodnog kretanja turiste po okolini, - uslovi za rekreaciju, razonodu, posjete znamenitostima, - ugostiteljski objekti sa regionalnim jelima i pićima, - dobra cestovna povezanost, - telefon, - maksimalna udaljenost sela do ambulante 15 km, - maksimalna udaljenost do prodavnice i gostionice do 5 km - zainteresovanost većeg broja seoskih domaćinstava da se bave seoskim turizmom. - poseban preduslov je profesionalan odnos prema gostu zasnovan na 8
profesionalnom odnosu prema radu i uslovima koji su propisani zakonom, a odnose se na obavljanje turističke djelatnosti na seoskom gospodarstvu. Osnovni elementi za procjenu statusa turističkog seoskog gospodarstva su: - posjedovanje odgovarajućeg poljoprivrednog zemljišta, - posjedovanje gospodarskih zgrada uz stambeni objekt, - mogućnost prezentacije načina poljoprivredne proizvodnje gostima, a naročito njihovoj djeci, - atraktivnost lokacije stambenog objekta, - gostu osiguran pristup automobilom do kuće, - osigurana el. struja i voda u kući ( iz vodovoda ili hidrofora), - osiguran telefon u kući ili u javnoj govornici najdalje do 500 m, - da se seosko gospodarstvo u okviru ekonomski prihvatljive investicije, može preurediti u seosko turističko gospodarstvo, - da broj, dob i sklonost članova seoskog domaćinstva odgovaraju potrebama pružanja turističkih usluga. Bez obzira na sve gore navedeno, najčešći razlozi zbog kojih će se domaći ili strani gosti odlučiti za pojedino gospodarstvo u prirodi su: - čist vazduh, - čista voda, - zdrava klima i očuvan okoliš, - slikovitost kraja, mogućnost slobodnog kretanja u prirodi radi rekreacije i razgledanje znamenitosti( dvorci, crkve, ruševine starih gradova) i neobičnosti ( spilje, različiti 9
dogadjaji, običaji, sticanje autohtonih znanja iz starih obrta, pletenja, tkanja, grnčarstva i sl. ) - blizina rijeka, jezera i planina ( što im omogućuje plivanje, veslanje, ribolov, skijanje, lov, penjanje po stijenama, jahanje, vožnju biciklom, fotosafari i sl. ) Medjutim, treba znati da iako turisti traže sve ovo gore nabrojano, oni ipak ne mogu bez minimalnih tekovina civilizacije, tj. komfora na koji su navikli u urbanim prostorima. To jest, neophodno je da ako i ima nešto makadama do turističkog gospodarstva, on mora biti dobar i ne duži od 5-6 km. Tu je nezaobilazno i pitanje vodoopskrbe, opskrbe električnom , strujom, a udaljenost do prve gostionice, trgovine, ambulante, pošte, banke, liječnika i autoservisa ne smije biti prevelika. A o higijeni da se i ne govori! Sve mora biti besprekorno čisto, kao i domaćica koja služi hranu. Takodjer mora biti dobra organizacija seoskog dvorišta, kako kokoši ne bi zagadjivale okolinu stola pod sjenicom, a psi i mačke skakali u krilo gostima za vrijeme objeda. Za smještaj gostiju treba osigurati suhe, prozračne i svijetle prostorije sa primjerenim namještajem. U svakoj sobi, ili za nekoliko soba zajedno, treba osigurati kupaonicu s toplom vodom i WC-om. Osim toga, potrebno je osigurati zajedničku prostoriju za jelo i za dnevni boravak gostiju. Prostorije u kući moraju biti organizovane tako da se gostima osigura potreban mir, tj. da su odvojeni od privatnog dijela stana domaćina. U tom pogledu se gospodarstvo pripremljeno za seoski turizam ne smije razlikovati od privatnog smještaja u kakvima smo gotovo svi boravili na Jadranu. Ali, posebnu pažnju treba posvetiti uredjenju zajedničke prostorije koja treba predstavljati vrlo ugodan prostor za boravak gostiju, ukrasiti je sa lokalnim značajkama ( peć, 10
kamin, stol sa klupama, lokalni gradjevinski materijal ( drvo, kamen, fasadna cigla, šljunčani kulir..). Obavezno treba na vidljiva mjesta staviti lokalne suvenire ( preslice, stare pegle, gusle, tkane torbe, ćilimiće i sl. ) Toga nije bilo u privatnom smještaju na moru! I dio vanjskog prostora treba urediti za goste ( terasa, sjenica) Očekuje se da vanjski izgled kuće ima značajke ruralne arhitekture tog kraja. Gospodarske zgrade i gospodarsko dvorište moraju biti odvojeni od životnog prostora i uredni i uredjeni. Dio vanjskog prostora mora biti uredjen za djecu ( pjesak, ljuljačka, trupci i sl. ), a po mogućnosti nešto i za odrasle ( npr. koš sa dijelom betonske površine ispred njega).
Ko se može baviti seoskim turizmom S obzirom da potencijalna seoska porodična domaćinstva nemaju dovoljno iskustva, potrebna im je pomoć da se adekvatno organizuju, te prepoznaju značaj i mogućnosti svog porodičnog gazdinstva. Zbog toga, uz postojeća znanja, trebaju steći i mnoga nova znanja, spoznaje i vještine koje će moći primijeniti na svom gospodarstvu. U tom cilju treba izraditi zakonsku regulativu, na čemu već radi Privredna komora RS . Ta regulativa treba da obaveže vlasnika seoskog gospodarstva da se , ukoliko se želi baviti turizmom, organizuje i svojim radom sudjeluje na unapredjenju gospodarstva u svojoj regiji i okruženju. Razvoj seoskog turizma treba sistemski da podstiče Privredna komora. U tome joj u mnogome mogu pomoći nevladine organizacije kao što je BOLJI ŽIVOT, koje mogu na terenu obavljati potrebne edukacije. Učešće NVO sektora u razvoju seoskog turizma. 11
Učinak pravog NVO sektora, kroz projekte animacije i edukacije seoskog stanovništva kroz clustere na raznim turistički atraktivnim područjima BH bi moga biti od neprocjenjivog značaja. U tom smislu, u NVO udruženju je neophodan tim od osoba raznih profila koje posjeduju izražen entuzijazam i koje u tom radu vide šansu i za svoje usavršavanje. U tom smislu smatramo da bi takve NVO morale, osim - turističkih radnika- turizmologa i turističkih vodiča imati - agronome( radi proizvodnje eko hrane i stalnosti njenog kvaliteta) - kuhare, pa čak i - higijeničare ili ih bar povremeno angažovati radi predavanja o mjerama higijene i higijenske zaštite. Jer, naše selo je u obrazovnom smislu strahovito zapušteno. Osim toga, stanovništvo sela trebaedukovati i u smislu demokratije, ljudskih prava i tržišne ekonomije, s obzirom da oni niti su svjesni svojih prava niti svojih obaveza. A treba ih i informatički opismeniti. Makar toliko da znaju WORD, e-mail i INTERNET, kako bi mogli komunicirati sa gostima i reklamirati se preko interneta. A najviše ih treba podsticati u medjusobnom udruživanju u interesna udruženja preko kojih će se kod vlasti boriti da im poboljša uslove neophodne za bavljenje ovom vrstom djelatnosti. To sve može i treba da radi nevladin sektor. Jedno od rijetkih takvih NVO udruženja je UDRUŽENJE BOLJI ŽIVOT koje upravo radi na svim vidovima prosvjećivanja ruralnog stanovništva ( koje čak živi u gradu) kako bi promijenilo svoju svijest i shvatilo da se samo udruživanjem i timskim radom može doseći ono što se zove bolji život i da im to niko i nikad 12
neće donijeti na tanjuru, već se za to moraju sami izboriti. A prvi korak je projena ruralne svijesti u gradjansku. To je osnovni preduslov da bi se i na selu jednog dana živjelo isto tako kvalitetno kao u gradu i da bi forma klasičnog srednjevjekovnog seljaka zauvjek isčezla, a svi bidsmo bili gradjani, sa jedinom razlikom: što jedni za svoju egzistenciju zaradjuju na selu, a drugi u gradu. Tada bi se prekinuo decenijski trend napuštanja sela i odlazak u grad, pod svaku cijenu, što se radi i danas, pa čak i pod cijenu gladi i života u neuslovnim memljivim sobicama. Upravo na tome treba da rade Privredna komora, NVO sektor i medjunarodni donatori. To bi bila jedina prava i iskrena pomoć gradjanima RS i BH. Naravno, tu bi se trebala uključiti i vlada preko nekoliko ministarstava, što za sad nije realno očekivati, s obzirom na to ko tamo sjedi. Tek kad se stanovništvo toliko prosvijeti da bude sposobno birati PRAVE ljude u Vladu, onda će se od takve vlade moći očekivati i PRAVA USLUGA. Do tada će vlada i dalje ostati OPASAN i veoma SKUP PARAZIT i KOČNICAR svakog napretka u državi!. Primjeri iz susjedstva Na internetu se mogu naći WEB sajtovi domaćinstava iz RH i Srbije koja se bave seoskim turizmom. Kad se uspostave takva domaćinstva u BH, biće neophodno da se i oni kompjuterski obrazuju, bar do te mjere da mogu koristiti WORD, e-mail i INTERNET. Prošle godine pronašla sam u Politici jedan mali članak o seoskom domaćinstvu Branka Rakića, domaćina iz jednog sela u valjevskom kraju. Ono što je on nudio na svom gospodarstvu, bilo je vrlo interesantno. Zvala sam ga telefonom i saopštio mi je da je pun pansion 10 eura, a gosti mogu, pored uživanja u prelijepoj prirodi, obližnjem jezeru, još i da pripreme zimnicu na njegovom imanju od njegovog voća i povća, uz pristupačnu 13
cijenu. Takodjer mogu sakupljati ljekovito bilje, gljive, šumske plodove, a kad podju kući mogu kod njega kupiti kvalitetan kajmak, sir, rakiju, med i druge seoske proizvode. U oklini postoje uslovi za lov, ribolov, biciklizam, postoji staza zdravlja itd. A oni koji se žele okušati i u poljoprivrednim poslovima, mogu se pridružiti domaćinu u branju jagoda, malina i drugim seoskim poslovim. Već ove godine, čovjek se i informatički opismenio, bar u mjeri koja je njemu potrebna.Tj. ove godine ima i e-mail adresu i WEB stranicu. Tako, svake godine korak dalje i uskoro će imati poznato i popularno gospodarstvo seoskog turizma. Više takvih dobrih domaćina će se udružiti i vršiti pritisak na lokalnu vlast da poboljša uslove u okolini, ali i na republičku vlast da povoljnim kreditima podstakne i druge ljude da se bave ovom djelatnošćiu. Sam čovjek ne može mnogo, bar ne u širem smislu, ali udružen može. Nije uzalud neko rekao: TIMSKI RAD JE SREDSTVO SA KOJIM PROSJEČNI LJUDI POSTIŽU nadprosječne rezultate. Zato se udružimo bar svi mi ovdje prisutni pa NADPROSJEČNI rezultati neće izostati, ali samo ako na IZBORIMA dobijemo NOVU VLAST, jer stara vlast to NEĆE DA RADI. Ministarstvo NEBOJŠE RADMANOVIĆA ( SNSD) se oglušilo na projekt kojim je udruženje BOLJI ŽIVOT konkurisalo za neka skromna sredstva da pi počelo promovirati seoski turizam u našim selima. ”
14
