Biblija - temeljna knjiga europske civilizacije – nastajala tijekom više od tisuću godina, najčitanija i najprevedenija knjiga u povijesti, za Židove i kršćane sveta, mnogi biblijski motivi su ušli u razne umjetnosti - naziv: stara fenička luka Biblos; ta biblia (grč.) = knjižice - struktura: Stari zavjet (73 knjige = Petoknjižje, Povijesne knjige, Psalmi, Mudrosne knjige, Proročke knjige) i Novi zavjet (27 knjiga = Evanđelja, Djela apostolska, Poslanice apostola Pavla, Katoličke poslanice, Otkrivenje (Apokalipsa)), granica podjele je rođenje Isusa Krista - jezici: aramejski (najstariji dijelovi), hebrejski (većina Starog zavjeta), grčki (Novi zavjet) - prijevodi: Septuaginta (Prijevod Sedamdesetorice, Stari zavjet s hebrejskog na grčki, 2.-3. st. pr. Kr.), Vulgata (cijela na latinski, pripisuje se sv. Jeronimu, 4. st.), na hrvatski Bartol Kašić (17. st., nije tada objavljen) i Matija Petar Katančić (tiskan 1831. u Budimu) - temeljni tekstovi predviđeni programom Homer: Ilijada - pretklasično (arhajsko) razdoblje antičke grčke književnosti (9.-8. st. pr. Kr.) - ep – nacionalni ep - heksametar - 24 pjevanja (kasnija podjela) - tema: Ahilejeva srdžba pred kraj Trojanskog rata ratnički život - motivi: rat, hrabrost, srdžba, prijateljstvo - najvažniji likovi: - Grci: Ahilej, Agamemnon, Menelaj, Patroklo (Ahilejev prijatelj) - Trojanci: Hektor, Paris, Prijam - žene: Helena (Melenajeva žena koju je Paris oteo i time izazvao Trojanski rat), Andromaha (Hektorova žena), Briseida (Ahilejeva robinja koju je Agamemnon prisvojio i time izazvao njegovu srdžbu) - bogovi: Apolon, Tetida (Ahilejeva majka), Afrodita, Zeus, Atena, Hera - završava Hektorovim pogrebom (u njoj nije opisan pad Troje) Homer: Odiseja - pretklasično (arhajsko) razdoblje antičke grčke književnosti (9.-8. st. pr. Kr.) - ep – nacionalni ep - heksametar - 24 pjevanja (kasnija podjela) - tema: Odisejeve pustolovine pri povratku iz Trojanskog rata na Itaku život pomoraca, mirnodopski život - motivi: lutanje i čežnja za domom, vjernost, traganje za ocem, osveta - najvažniji likovi: Odisej (grčki junak iz Trojanskog rata), Penelopa (Odisejeva žena), Telemah (Odisejev sin), Kalipsa, Kirka (čarobnice), Polifem (Kiklop) Sofoklo: Antigona - klasično razdoblje antičke grčke književnosti - tragedija - najvažniji likovi: Antigona, Izmena (njezina sestra), Kreont (njihov ujak, kralj), Tiresija (prorok) - tema: sukob božanskog i ljudskog zakona (Antigona je pokopala brata za kojega je Kreont to bio zabranio i stoga ju pogube) Sofoklo: Kralj Edip - klasično razdoblje antičke grčke književnosti - tragedija - najvažniji likovi: Edip (tebanski kralj), Kreont, Tiresija (prorok), Jokasta (Edipova žena i majka)
- tema: prokletstvo Edipova roda (Edip je, ne znajući, ubio svog oca Laja i oženio se majkom, u tragediji to saznaje i samokažnjava se osljepljivanjem, a njegovi su potomci prokleti) Plaut: Škrtac - arhajsko razdoblje rimske književnosti - komedija – komedija karaktera i intrige (nesporazuma) – škrti starac Euklion čuva svoj ćup sa zlatom i pravi se da je siromašan, želi kćer udati za bogatog starca Megadora, no ona je zatrudnjela sa siromašnim mladićem Likonidom; zabuna je u tome što kad mu Likonid priznaje svoju ljubav prema njegovoj kćeri Euklion misli da priznaje krađu zlata Vergilije: Eneida - zlatno razdoblje antičke rimske književnosti - ep – nacionalni ep – cilj: proslaviti Rimljane i cara Augusta koji prema njemu vuče podrijetlo od Enejina sina Askanija Jula - 12 pjevanja (prvih 6 po uzoru na Odiseju, drugih 6 na Ilijadu) - Eneja – rimski nacionalni junak – majka mu je božica Venera (Afrodita), a otac smrtnik Anhiz iz Troje – hrabar, domoljub, pobožan, požrtvovan, stavlja dužnost (sudbinu) ispred osobne sreće - ostali važni likovi: Didona (kraljica Kartage), proročica Sibila (vodi Eneju u podzemni svijet) Bašćanska ploča – oko 1100. godine pregradna ploča u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku, darovnica kralja Zvonimira i svjedočanstvo o izgradnji crkve, pisana glagoljicom prijelaznog tipa iz oble u uglatu, prijelaznim oblikom iz staroslavenskog u hrvatski jezik čakavskog narječja, danas se čuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu – važnost: najvažniji hrvatski glagoljički epigrafski spomenik (pokazatelj razvoja hrvatskog jezika i pisma), u njoj se prvi put na hrvatskom jeziku spominje ime hrvatskog naroda i hrvatskog kralja, povijesni dokaz o rasprostiranju Hrvatske u to doba, najstarije poznato hrvatsko "književno djelo" Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Piribineg u Vinodolu i Jakov na otoku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mikula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Dante Alighieri: Pakao - ep - srednjovjekovna forma alegorijske vizije zagrobnog života, i po uzoru na antičke - završetak srednjeg vijeka i početak talijanske predrenesanse - prvo veliko autorsko djelo na narodnom jeziku – zasluga za razvoj talijanskog književnog jezika - tercine - Božanstvena komedija = 100 pjevanja = uvodno + 33 Pakao + 33 Čistilište + 33 Raj (simbolika brojeva – broj 3 – Sveto Trojstvo)
- simbolika likova: Dante = grešno čovječanstvo; vodiči: Vergilije (kroz Pakao, uzor za pisanje epa, predstavlja razum), Beatrice (kroz Čistilište i Raj, njegova nesretna platonska ljubav, predstavlja božansku milost, žena je moralno-fizički ideal i poveznica čovjeka s Bogom) - simbolika u uvodnom pjevanju: mračna šuma = grijeh; ravna staza = pravi životni put; zrake planeta (sunca) = Bog; životinje = nagoni koji navode na grijeh (pantera = putenost; lav = oholost; vučica = lakomost) - Pakao je komponiran kao amfiteatar – 9 krugova – spušta se prema dnu, grešnici raspoređeni prema vrsti i težini grijeha, trpe odgovarajuću kaznu - kritika društva (u Paklu su mnogi tadašnji moćnici) Pretpakao: kukavice I. krug: limb: nekršteni II. krug: bludnici III. krug: proždrljivci IV. krug: škrci i rasipnici V. krug: lijeni VI. krug: krivovjerci VII. krug: nasilnici protiv bližnjeg, sebe, Boga, prirode VIII. krug: zločinci i varalice: svodnici, laskavci, simonisti, vračari, podmitljivci, licemjeri, lopovi... IX. krug: a) Kaina – izdajice roda b) Antenora – izdajice domovine c) Tolomeja – izdajice prijatelja d) Giudecca – izdajice dobročinitelja
Francesco Petrarca: Kanconijer - najveće lirsko dijelo predrenesanse, na talijanskom - kanconijer = zbirka ljubavne poezije posvećena jednoj ženi – Laura (nesretna platonska ljubav slično kao Danteova Beatrice) - drugi naziv: Razasute rime (prema uvodnom sonetu) - slatki novi stil (kao i Dante) – idealizirana žena – podvojen između srednjovjekovnog i svjetovnog poimanja - preko 350 pjesama, uglavnom soneti – 2 dijela: za Laurina života i poslije Laurine smrti - suprotstavljeni temeljni motivi: ljubav prema Lauri i čežnja za pjesničkom slavom - značenje Petrarkine poezije: - petrarkizam – pjesnički pravac (stil) koji se javlja nakon Petrarkine smrti i temelji se na oponašanju njegovih soneta (forma, klišeizirani motivi i stilske figure)
- Petrarkin sonet – forma soneta u jedanaestercima 2 katrena + 2 tercine, rima u katrenima abba abba, u tercinama razne kombinacije ali obavezno su povezane rimom, sadržajno tercine donose obrat Giovanni Boccaccio: Dekameron - najznačajnije prozno djelo predrenesanse (prve novele), na talijanskom - dekameron = knjiga 10 dana (grčki) - uokvirena novela – okvir: kuga u Firenci; 10 pripovjedača (7 djevojaka, 3 mladića, imaju simbolična imena koja sugeriraju karakter) 10 dana priča sveukupno 100 novela (simbolika brojeva) - definitivni raskid sa srednjovjekovnim: u središtu je običan čovjek (pojedinac) i njegova snalažljivost, nema alegorije, često slobodni erotski motivi, nema pomirivanja s kršćanstvom Miguel de Cervantes: Don Quijote - renesansa, Španjolska - roman: satira na srednjovjekovne viteške romane - najprevođenije djelo nakon Biblije - puni naziv Bistri vitez don Quijote od Manche - glavni lik osiromašjeli seoski plemić Alonso Quijano, poludio od previše čitanja viteških romana, proglasio se vitezom, zamislio da je djevojka iz susjednog sela dama u koju je zaljubljen Dulcinea od Tobosa, na konju Rocinanteu putuje u namjeri da pomaže potlačenima, stalno upada u nevolje, na kraju mu se pred smrt vraća razum - njegova fizička i psihološka suprotnost: Sancho Panza, seljak koji ga prati na putovanju, realno doživljava svijet - donkihotizam = borba s vjetrenjačama = uzaludna borba protiv nečeg na što se ne može utjecati William Shakespeare: Hamlet - renesansa, Engleska - najpoznatija svjetska drama – tragedija - dramska napetost temeljena na psihološkom stanju glavnog lika - glavni lik – Hamlet – čovjek kojeg muče univerzalne životne dvojbe - teme: mogućnost spoznaje apsolutne istine i djelovanja u skladu s njom, osnovna životna pitanja (pravda i krivnja, život i smrt, ljubav i mržnja, vjernost i izdaja), obiteljski odnosi Marko Marulić - djela: Judita, lirska poezija na hrvatskom (religiozne, poučne i domoljubne pjesme, npr. Molitva suprotiva Turkom i Tuženje grada Hjerozolima) i latinskom jeziku, druga djela na latinskom: najopsežniji ep Davidijada, a za njegova života najpoznatije Pouke za čestit život s primjerima (najobjavljivanija hrvatska knjiga u inozemstvu), Evanđelistar, Pedeset priča, pismo papi Hadrijanu VI. - Judita - biblijsko-vergilijanski ep – vergilijanska forma, kršćanski (biblijski) sadržaj – u invokaciji se odriče antičkih muza i bogova i obraća Bogu, radnja je preuzeta iz biblijske priče o udovici Juditi koja je uz Božju pomoć zavela i ubila oholog asirskog vojskovođu Holoferna i tako spasila svoj grad Betuliju - dovršena 22. 4. 1501. u Splitu, tiskana 1521. u Veneciji prvo djelo hrvatske književnosti otac hrvatske književnosti - dvostruko rimovani dvanaesterci - 6 pjevanja - uzori: začinjavci (narodni pjesnici koji su mu izravno prethodili), stari poete (antički rimski pjesnici) - najvažniji likovi: Judita (pobožna, skromna), Holoferno (asirski vojskovođa, ohol, nezasitan), Nabukodonosor (asirski kralj, pohlepan)
- alegorija: Split u opasnosti od Turaka; poruka: nada za spas je u vjeri u Boga Marin Držić - djela: lirika (petrarkističke ljubavne pjesme), sve tada poznate dramske vrste: pastirske igre Tirena, Venera i Adon, Grižula, pokladna komedijica Novela od Stanca, tragedija Hekuba, komedije Dundo Maroje, Skup, Tripče de Utolče, Arkulin - Novela od Stanca - novela = šala - 1 čin od 7 prizora - dvostruko rimovani dvanaesterci - Dubrovnik, 16. st., vrijeme karnevala - maskirani dubrovački mladići (Dživo Pešica, Vlaho, Miho) uvjere starog Vlaha Stanca da će ga pomladiti (što je njegova velika želja jer ima mladu ženu Mionu) te ga svežu i uzmu mu svu robu koju je došao u Dubrovnik prodati (ali ostave mu novac u protuvrijednosti tako da to nije pljačka, nego samo podrugljiva šala) - suprotstavljanja: selo-grad, starost-mladost, neobrazovani-obrazovani, siromašnibogati, fikcija-stvarnost, stranci-starosjedioci Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje - dvostruko rimovani dvanaesterci - 3 dijela (3 dana) - trodnevni izlet Hektorovića i dvojice ribara (Paskoje i Nikola) Hvar-Brač-Šolta i natrag - književna vrsta mu se može različito odrediti: ribarska ekloga (dijalozi ribara), poslanica (pismo Jeronimu Brtučeviću), dokumentaristički putopis (detaljni opisi prirode, alata, ribe...), idilični spjev elementi svih književnih rodova – prvo hrvatsko svjetovno, realistično diskurzivno književno djelo - folklorni elementi: dvije bugarštice (o kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu i o Radosavu Siverincu) – pjesme vrlo dugog stiha (15-16 slogova, iza 7. ili 8. cezura) s kraćim (5-6 slogova) pripjevom iza prvog i iza svakog drugog stiha) – i tri kratke pjesmice; narodne mudre izreke Petar Zoranić: Planine – Perivoj od Slave - prvi hrvatski roman - izmjenjuju se proza i stihovi - glavni lik: pastir Zoran (sam Zoranić – u 1. licu) – putuje po zavičaju (zaleđe Zadra) - po uzoru na pastoralni roman J. Sannazzara Arcadia, uz utjecaj Dantea (alegorijsko putovanje s vodičem, simbolika brojeva), Ovidija (Metamorfoze) - teme: osobne (putovanje u potrazi za oslobođenjem od nesretne ljubavi), nacionalne (opasnost od Turaka), kulturne (loša situacija u hrvatskoj književnosti) - Perivoj od Slave – Zoran u snu sreće vile Latinku, Grkinju, Kaldejku i Hrvaticu koje predstavljaju umjetnosti (književnosti) tih naroda, a jabuke u njihovim krilima umjetnička (književna) djela, Hrvatica ih ima jako malo (uključujući i onu sa Zoranićevim imenom i djelima: Ljubveni lov, Vilenica, Planine) – kritika što hrvatski pisci nisu pisali hrvatskim jezikom – a zatim sreće vilu "svudzvučnu Slavu" i hoće ju nešto pitati, ali se probudi lirika hrvatskih petrarkista - Hanibal Lucić – Hvar – Jur nijedna na svit vila (savršena kompozicija: osmeračke oktave; samosvijest renesansnog umjetnika da će ljepota voljene biti ovjekovječena u umjetničkom djelu) - Šiško Menčetić – Dubrovnik – Blaženi čas i hip... (dvostruko rimovani dvanaesterci; po uzoru na Petrarkin sonet Blažen nek dan je, i mjesec, i ljeto, ali o radosnoj, uzvraćenoj ljubavi), Prvi pogled (dvostruko rimovani dvanaesterci; akrostih)
- Džore Držić – Dubrovnik – Grem si, grem... (dvostruko rimovani dvanaesterci; stari motiv gubitka srca; akrostih; pripjev), Draža je od zlata (dvostruko rimovani dvanaesterci; Bogom dana ljepota drage) tematika ‘rasute bašćine’ i turske opasnosti - Juraj Šižgorić – Šibenik – Elegija o pustošenju Šibenskog polja – latinski jezik, humanizam (15. st.) - Marko Marulić – Judita - Hanibal Lucić – Robinja – prva svjetovna drama u hrvatskoj književnosti, 3 čina, dvostruko rimovani dvanaesterci, likovi Robinja i ban Derenčin – njezin bivši udvarač (junak, pobjednik nad Turcima) koji ju spašava iz gusarskog zarobljeništva i vjenčaju se barokni odnos prema temi života, smrti i ljubavi - prolaznost života, pomisao na neizbježnu smrt je tema kojom su opsjednuti - senzualni doživljaj ljubavi Ivan Gundulić - djela: lirske pjesme (u mladosti), melodrame (Arijadna, Prozerpina, Dijana, Armida), Pjesni pokorne kralja Davida (slobodni prepjevi 7 tzv. pokornih psalama), teološko-meditativna pjesma Od veličanstva Božjijeh, pastorala/melodrama Dubravka, religiozna poema Suze sina razmetnoga, ep Osman - Dubravka - pastorala (scene iz idealiziranog pastirskog života, pastirski i mitološki likovi, vedro i bezbrižno raspoloženje) ili melodrama (barokna vrsta, preteča opere, drama uz glazbu, pjevanje, ples, ljubavni zaplet, sretan završetak, fantastični likovi, jaki scenski efekti, alegoričnost) - elementi dramskog, lirskog i epskog - teme: prividna: ljubavna; prava: društveni odnosi (alegorija: šuma Dubrava = Dubrovačka Republika, vila Dubravka = vlast, pastir Miljenko = dubrovačko plemstvo, pastir Grdan = dubrovačko obogaćeno pučanstvo... Gundulić je bio plemić pa se protivio propadanju plemstva) - suprotstavljanja: sloboda (Dubrovnik) – ropstvo (mletačka Dalmacija), ljepota=čast (Miljenko) – ružnoća=pohlepa (Grdan), božanska pravda – nepravda među ljudima, zlatna prošlost – pokvarena sadašnjost geografska, tematska i žanrovska raznolikost hrvatskoga baroka - 4 samostalna regionalna književna kruga: dubrovački (Dubrovnik i Dalmacija), ozaljski (Banska Hrvatska), kajkavski (Banska Hrvatska), slavonski (Slavonija) – utječu jedan na drugi (osobito dubrovački, koji je najnapredniji, na ostale), ali slabo - u dubrovačkom prevladavaju naglašeno umjetnička barokna književna djela, a u ostalim religiozno-poučna Jean Racine: Fedra - klasicizam, Francuska - tragedija – po uzoru na antičke (tema iz grčke mitologije, forma) - stih – aleksandrinac (najpoznatiji francuski klasicistički stih) – parna rima - tema: sukob između dužnosti i strasti - Fedra je kći kretskog kralja Minosa i njegove žene Pasifaje, udala se za atenskog kralja Tezeja – tragedija opisuje Ferdinu neuzvraćenu ljubav prema Tezejevu sinu iz prvog braka Hipolitu, koju mu ona na lažnu vijest o Tezejevoj smrti priznaje (Hipolit joj ne uzvraća ljubav, nego voli mladu Ariciju), po Tezejevu povratku Fedrina služavka Enona optužuje Hipolita da je zaveo Fedru, na što Tezej zaziva bogove da ubiju Hipolita, Fedra mučena grižnjom savjesti zbog Hipolitove smrti priznaje Tezeju svoju krivnju i počini samoubojstvo Voltaire: Candide - prosvjetiteljstvo, Francuska
- filozofski roman - podloga: engleski empirizam (John Locke) – filozofsko učenje da čovjek može spoznati svijet oko sebe samo na osnovi vlastitog iskustva - drugi naslov Optimizam – kritika, parodija na svaki nerealni optimizam - glavni lik: Candide = lat. čist, franc. naivan karakterizacija imenom - Candide je protjeran iz dvorca zbog ljubavi prema kćeri svog dobrotvora Cunigondi, lutajući proputuje mnoge krajeve (Europa, Južna Amerika) i doživljava mnoge nevolje, na kraju se nastanjuje u Turskoj, ženi ostarjelom i poružnjelom Cunigondom i nalazi smirenje u obrađivanju svog vrta - Candideovi učitelji: Pangloss (optimist), Martin (pesimist) – Candide na kraju romana postaje racionalist ("sredina") - sadrži prikaz utopije (Eldorado) tematska specifičnost hrvatskoga prosvjetiteljstva - pučko-prosvjetiteljski tip književnosti – glavni cilj je poučavanje naroda – prevladava epika u stihu (narodni epski deseterac) – Filip Grabovac: Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga - istovremeno (18. st.) su rašireni razni stilovi: barok, prosvjetiteljstvo, klasicizam, predromantizam - još uvijek je zbog rascjepkanosti teritorija književnost regionalnog karaktera Johann Wolfgang Goethe: Patnje mladoga Werthera - romantizam, Njemačka - epistularni roman – sastoji se pretežno od Wertherovih pisama prijatelju (subjektivni, 1. lice), samo kraj (nakon Wertherove smrti) priča "izdavač" (objektivni, 3. lice) - ljubavni trokut (Werther se zaljubio u Lottu, ženu svog najboljeg prijatelja Alberta), isprva (proljeće, ljeto) idealizirana ljubav, kasnije (jesen, zima) nesretna te se Werther zbog ljubavi ubija (ustrijeli iz Albertova pištolja) - humanizirani pejsaž – odraz Wertherova raspoloženja - verterizam – "moda" nakon izlaska Patnji mladog Werthera: oponašanje Wertherova odijevanja, ponašanja, govora, samoubojstva (zbog porasta broja samoubojstava roman je zabranjivan) - dobro pogođenim "duhom vremena" učinio Goethea najvećim njemačkim književnikom Edgar Allan Poe: Crni mačak - romantizam, Engleska - pripovijetka - utemeljitelj kriminalističke priče i znanstvene fantastike - mistična, okultna tematika – proza strave - simbolizam
uloga lirike u hrvatskome narodnome preporodu - budnice – programatske pjesme koje propagiraju ilirske ideje – veličaju jedinstvo Hrvata i zajedništvo svih južnih Slavena (od Slovenaca do Bugara) – bude nacionalnu svijest – pune domoljubnih motiva, prikladne za pjevanje (uglazbljene) - davorije – sve isto kao i budnice, ali pozivaju i na otpor, borbu, pobunu (Davor – slavenski bog rata) - u ljubavnoj poeziji prožimanje motiva ljubavi prema ženi i ljubavi prema domovini lirika Petra Preradovića - Zora puca, bit će dana – u 1. broju preporodnog časopisa Zora dalmatinska - Putnik - Mrtva ljubav - Ljudsko srce - Pjesnik • objasniti značenje Gajeve pravopisne reforme u procesu standardizacije hrvatskoga jezika >> jezik? Ivan Mažuranić - djela: Njemačko-ilirski slovar (rječnik, s Jakovom Užarevićem), dopuna Osmana Ivana Gundulića (14. i 15. pjevanje), Hrvati Mađarom (pismo), Smrt Smail-age Čengića, pjesme - Smrt Smail-age Čengića - nacionalni, preporodni ep – relativno kratak, u osmercima (po uzoru na Gundulićeva Osmana) i desetercima (narodni stih) - stvarna podloga: Crnogorci ubili okrutnog turskog feudalca Smail-agu Čengića (nevažan događaj, ali u epu pretvoren u junački) - 5 pjevanja: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob - likovi: Četa (Crnogorci – hrabri, skromni, pobožni), Smail-aga Čengić (turski zapovjednik – okrutan, ohol), svećenik (vođa Čete, budi nacionalnu svijest), Novica (Turčin, izdaje Smail-agu koji mu je dao pogubiti oca) - slavonske antiteze August Šenoa - djela: romani Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, Prosjak Luka, Prijan Lovro, Kletva (nedovršena), pripovijetke Ilijina oporuka, Branka, Kanarinčeva ljubovca, Vladimir, Barun Ivica, Karanfil s pjesnikova groba, komedija Ljubica, članak Naša književnost, pjesme (Budi svoj; Zagrebu; Povjestice: Propast Venecije, Kugina kuća, Kameni svatovi, Postolar i vrag...), feljtoni (Zagrebulije, Vječni žid u Zagrebu) - objasniti njegovu ulogu u kontekstu hrvatske književnosti 19. st. - Zlatarovo zlato - prvi hrvatski umjetnički roman – povijesni roman - 16. st., Zagreb - povijesna fabula (Šenoi važnija): sukob Zagrepčana s medvedgradskim vlastelinom Stjepkom Gregorijancem – najvažniji likovi: Stijepko Gregorijanec, Antun Vramec, ban Ungnad, Petar Krupić - ljubavna fabula (privlači čitatelje): ljubav Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca koja završava nesretno zbog spletkarenja intriganata zagrebačkog brijača Grge Čokolina i samoborske vlastelinke Klare Grubarove - objektivni pripovjedač, u 3. licu, dominira pripovijedanje - Prijan Lovro - roman - stvarna podloga: sudbina Šenoina prijatelja Lovre Mahnića, autobiografski elementi (školovanje u Pragu, socijalne prepreke)
- fatalne žene: Malvina (prva ljubav, tip kokete), Minka (demonski tip), Anđelija (tip idealne žene) - romantizam (djelomično pripovijedanje u 1. licu, idealizacija prirode i Anđelije, verterovski elementi), realizam (motivacija, karakterizacija Lovre, opisi, autobiografski elementi) Gustave Flaubert: Gospođa Bovary - roman – psihološki (roman lika), društveni (provincijski malograđanski život), obiteljski (bračna nevjera) - 1857. – godine koja se smatra početkom modernizma – ali ubraja se prvenstveno u realizam - romantizam (Emmino shvaćanje ljubavi, humaniziran pejsaž, tragična sudbina lika u sukobu s okolinom), realizam (podloga iz stvarnog života, objektivni prikaz provincije, sveznajući objektivni pripovjedač u 3. licu, kronološki slijed radnje), naturalizam (prikaz Emmine smrti) - 3 dijela - najvažniji likovi: Emma Bovary, Charles Bovary, ljekarnik Homais (predstavnik malograđanstva), Leon (Emmin mladi ljubavnik), Rodolphe (Emmin iskusni ljubavnik), Charlesova majka, Emmin otac, Berthe (Emmina kći) Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Kabanica - pripovijetka - prema anegdoti o činovniku kojem su ukrali pušku za koju je bio dugo štedio - oblikovanje lika (beznačajan slabo plaćeni činovnik prepisivač Akakije Akakijevič Bašmačkin): groteska, ironija, hiperbola, fantastika - osebujan humor ("gogoljevski smijeh kroz suze") - točno preslikava ulice Petrograda – začetak ruskog realizma (Dostojevski: "Svi smo izašli iz Gogoljeve kabanice") - Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići Josip Kozarac: Tena - novela – novela karaktera - alegorija: Slavonija (uništena, iskorištena, spašavaju ju stranci) - teme: ljepota, "posrnula" žena, slavonsko selo u promijenjenim društvenim odnosima (patrijarhalno društvo, psihologija mladog čovjeka) - važniji likovi: Tena, njezin otac Jerko (bivši svinjar koji se nakon propasti seljačke zadruge nije snašao sa svojim imanjem, nego se propio), Beranek (češki vojnik, Tenina prva i prava ljubav), Leon (bogati francusko-njemački trgovac), Đorđe (Cigan), Maruška (Đorđina žena), Jozo (seljak za kojeg se Tena prvo trebala udati), Ivka (Jozina žena), stara Ciganka (zarazila Tenu boginjama kako bi poružnjela i stoga Đorđe prestao ljubovati s njom) - lirika Silvija Strahimira Kranjčevića Charles Baudelaire: Cvjetovi zla - pjesnička zbirka kojom 1857. započinje modernizam – izravan utjecaj na sve pravce moderne poezije - osuđena - oksimoron u naslovu – proturječan doživljaj svijeta – razapetost između ideala i zla - oko 200 pjesama, većinom soneti, 6 dijelova (Spleen i ideal, Pariške slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna, Smrt) - prvi uzvišenim stilom progovorio o niskim ljudskim kategorijama, dosada ("spleen") = zanos, poezija je čista tvorevina jezika (ne osobne emocije, nego emocije same poezije), novi senzibilitet, novi pojam lijepog (estetika ružnoće) - Suglasja – programska pjesma – stilske figure: simbol, sinestezija Henrik Ibsen: Nora - naturalistička/simbolistička drama, Norveška
- drama s tezom (namjera da gledatelje natjera na razmišljanje), komorna drama (reduciran broj likova, vrijeme, prostor, dramski sukob, sva dramska izražajna sredstva, težište pomaknuto s radnje na psihologiju likova), moderna građanska tragedija (realistično prikazan suvremeni život običnih ljudi, ne mora završiti smrću glavnih likova) - tema: kritika položaja žene u građanskom društvu – propagira feminizam, zalaže se za pravo žene da upravlja svojim životom - drugi naziv Kuća lutaka – Nora je bila "lutka" svom mužu, a njena djeca njene "lutke" - likovi: Nora Helmer, njezin muž Torvald Helmer, njihovo troje djece, Norina prijateljica Kristina Linde, varalica Krogstad, doktor Rank, dadilja, sluškinja - vanjski sukob između Nore i muža, unutarnji sukob u Nori lirika Antuna Gustava Matoša - pretežno soneti simbolističkog stila (Matošev sonet – razlikuje se od Petrarkina jer u katrenima najčešće ima rimu abab abab), tek u zadnjoj fazi života počeo objavljivati pjesme, zbirka pjesama objavljena mu je tek posmrtno - teme - ljubav (i smrt) – npr. Utjeha kose (prva objavljena pjesma) - pejsaž – npr. Jesenje veče, Notturno (posljednja pjesma, pred smrt) - domoljublje – 2 faze 1. u progonstvu – zanosna, patetična poezija u kojoj idealizira domovinu – npr. Gospa Marija 2. po povratku u domovinu – depatetizira domoljubnu poeziju, ironično i kritički progovara o domaćim prilikama – npr. 1909., Gnijezdo bez sokola - programska pjesma Srodnost – ponajviše po uzoru na Baudelairea, cvijet je jedan od najčešćih Matoševih motiva lirika Vladimira Vidrića - napisao samo 30-ak pjesama (pejsažna, mitološka, ljubavna tematika), izdao samo jednu zbirku Pjesme, ali je najznačajniji pesimistički pjesnik hrvatske moderne - jednostavan, slikovit, sažet, muzikalan izraz - svaka pjesma je jedinstvena metafora kojom se izražava emocionalno stanje – ima prividnu temu koja se doživljava kao slika, a prava tema skrivena ispod površine izražava čovjekovo raspoloženje, dojam, slutnju - česti motivi klasične arhitekture (hram, stube) - najveći slikar među hrvatskim pjesnicima (kontrast svjetla i sjene) - pjesnik boli - U oblacima (prva pjesma u zbirci, programska) - Dva levita - Mrtvac - Dva pejsaža - Adieu (posljednja pjesma u zbirci) uloga dijalektalnoga pjesništva hrvatske moderne - oživljavaju intimne poetske teme, zavičajni pejsaž postaje mjesto bijega od banalne svakodnevice, zbog toga pjesnici počinju pisati na zavičajnom jeziku - prostor dijalektalnoj lirici otvorio je A. G. Matoš kajkavskom pjesmom Hrastovački notturno u pripovijetki Nekad bilo, sad se spominjalo te zavičajnom tematikom u svojim putopisima i pjesmama na standardnom jeziku - najznačajnije kajkavske pjesme pišu Fran Galović i Dragutin Domjanić, a čakavske Vladimir Nazor Antun Gustav Matoš: Cvijet sa raskršća - novela - simbolika imena: Solus = sam (lutalica), Izabela = bijela (mlada slijepa bogatašica)
- simbolika naslova: lutalica je naišao na slijepu djevojku koja je poput cvijeta mlada, lijepa, nevina, i zaljube se, ali ju neće povesti sa sobom ("ubrati") jer bi ju tako upropastio - lirski opisi Antun Gustav Matoš: Camao - novela - camao = ptica koja umire kad žena prevari muža (vjerovanje srednjovjekovnih Španjolaca) – u noveli se tako zove papiga koja razotkriva Fannynu nevjeru s Alfredom Kamenskim njenom mužu Forestu - simbolika nadimaka: Alfred i Fanny se međusobno nazivaju Tannhäuser (mitski srednjovjekovni njemački vitez i pjevač) i Venera (rimska božica ljepote) - jednostavna fabula, simboli (camao, glazba), likovi su antijunaci koje ubija banalnost svakodnevnog života (intelektualci, individualisti, umjetnici, čeznu za savršenstvom ljepote) - bizarna tematika (Alfred i Fanny se prepoznaju kao predodređeni jedno drugom, papiga u najnezgodnijem trenutku ponovi njihova ljubavna šaputanja) Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg - najbolji roman hrvatske moderne - podnaslov Povijest jednog našeg čovjeka - roman lika, psihološki roman – glavni lik (Đuro Andrijašević) nije tipičan prosječni čovjek, nego izdvojeni intelektualac – modernizirana varijanta suvišnog čovjeka (pasivan, preosjetljiv, neurotičan, usredotočen na sebe, predisponiran za poraz), glavni sukobi su unutar njega, sadržaj romana predstavlja njegovu unutarnju analizu, traženje odgovora na pitanje što je dovelo do njegovog psihičkog sloma - rano izgubivši oca, prezaštitnički odgojen od religiozne majke i imućnog strica, mladi Đuro je smatran perspektivnim, genijalnim književnikom, ali doživljava ljubavna razočaranja (Zora i Vera), ne uspijeva završiti nauke, zapošljava se kao učitelj u Senju, upropaštava ga malograđanska sredina, uvlače ga u političke sukobe, propije se i na kraju, kad mu sve propadne, ubije - defabularizacija, unutrašnji monolog, autorsko pripovijedanje na mnogim se mjestima prekida monologom glavnog lika, pismima i ulomcima dnevnika - Đuro u svom završnom pismu objašnjava svoj život kao bijeg Milan Begović: Bez trećega - drama – ibsenovska, po uzoru na Krležin ciklus o Glembajevima - pripada ciklusu o Gigi Barićevoj koji uz nju uključuje roman i 7 novela - tematika: psihološka studija muško-ženskih odnosa (žena je kao u svim Begovićevim djelima os radnje, odnos muškarca i žene doživljava kao životnu igru svjetla i sjene), ljubomore, erotske čežnje i tuge, društveni život u Zagrebu oko 1. svjetskog rata (radnja se odvija u jednoj prostoriji u jednoj kući u Zagrebu u jednoj noći 1926.) - 2 lika: Marko Barić i njegova žena Giga – bili su nasilno razdvojeni na početku prve bračne noći, tijekom 8 godina Marko je lutao svijetom a Giga je bila kod kuće, drama započinje Markovim povratkom, Marko je bolesno ljubomoran na njezine moguće ljubavnike (jer je sam u međuvremenu bio sa ženama), kad Giga shvaća da je njemu bitna samo fizička manifestacija njene nevinosti (dokaz koje mu "pruža" pismo njezina oca, ali staro preko 2 godine), ubija ga
- obilježja moderne lirike Marcel Proust: Combray (1. dio romana Put k Swannu) - Proustovo životno djelo – ciklus U traženju izgubljena vremena 7 romana (neki se sastoje od više djelova) u kojima opisuje prvih 30 godina svog života: Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena – ime), U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena – zavičaj), Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunica, Pronađeno vrijeme – pisao u posljednjih 15-ak godina, osamljen, zatvoren u svoju sobu zbog bolesti (astma, srčani problemi, preosjetljivost) – prvi veliki opus modernih romana europske književnosti - 1. dio – Combray – uvodi sve teme i gotovo sve likove ciklusa – može se čitati kao zasebno djelo – u njemu se prisjeća ljetnih razdoblja svog djetinjstva koja je provodio u francuskom provincijskom gradiću koji se u djelu zove Combray, a u stvarnosti Illiers – do vremena kad je napisavši svoj prvi ulomak (o 3 zvonika) i otkrio svoj umjetnički poziv (pišući se osjeća sretnim jer se "oslobađa" stvarnosti) - pseudoautobiografija – mnogi autobiografski elementi (djetinjstvo boležljiva, osjetljiva dječaka iz dobrostojeće građanske obitelji), ali s previše detalja i poetike da bi se moglo temeljiti samo na pouzdanom sjećanju - u 1. licu, subjektivni pripovjedač – dvostruko ja (osoba koja se prisjeća i osoba u sjećanju) - glavna tema: sjećanje tj. traganje za prošlošću (rekonstrukcija individualne prošlosti) - sjećanja su potaknuta osjetilnim podražajima – na pisanje ciklusa potakao ga je okus i miris lipova čaja i kolačića madeleine koje mu je nekoć davala teta ( najpoznatiji kolačić u povijesti književnosti) - reducirana fabula s mnogim epizodama i digresijama – retrospekcija – fragmentarnost i simultanost vremena (dokinuta razlika između prošlosti i budućnosti u ime sadašnjosti) - vrlo duge, ali jasne rečenice; tehnika unutarnjeg monologa - likovi: sam Marcel (ne saznajemo puno o njemu, a ostali likovi viđeni su isključivo njegovim očima), otac (mali Marcel smatra ga gotovo svemogućim), majka (mali Marcel jako je vezan uz nju, ne može zaspati bez njena poljupca), baka, djed (uvijek prigovara malom Marcelu zbog njegova izbora prijatelja), teta Leonie (ekscentrična, ne izlazi iz svog kreveta i bavi se samo promatranjem susjeda kroz prozor i saznavanjem pojedinosti o njima), sluškinja Francoise, kućni prijatelji (Charles Swann koji je izgubio ugled u građanskom društvu zbog ženidbe za ženu sumnjiva morala, a potajno se kreće u mnogo višem društvu, njegova kći Gilberte u koju se mali Marcel zaljubljuje)... - impresionizam – impresije iz prirode - utjecaj filozofije Henryja Bergsona - smatra da se život može osmisliti jedino naknadno u sjećanju, pokušava razumjeti vremenitost čovjeka i prevladati prolaznost, izaći iz vremena kroz umjetnost; smatra da je stvarnost besmislena konvencija, a da je književnost pravi život ("izvrće" potrebu da književnost obuhvati cjelinu života, koja je bila važna u tradicionalnim romanima realizma (npr. Balzacovim)) - prikaz i kritika društva - Luigi Pirandello: Šest lica traži autora (drama) - Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi (drama, 1. dio trilogije) - Povratak Filipa Latinovicza (roman) - Albert Camus: Stranac (roman) - J. D. Salinger: Lovac u žitu - Samuel Beckett: U očekivanju Godota (drama)
Hrvatska proza druge moderne (1952.-69.) i postmodernizma (1970.-90.) Ranko Marinković: Ruke - druga moderna - zbirka novela: Karneval, Suknja, Anđeo, Koštane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj - ismijava malograđanštinu u rodnom mjestu (otok Vis) i velikom gradu (Zagreb) - ratna tjeskoba (za vrijeme i nakon 2. svj. rata) – izgubljena generacija – egzistencijalizam - intelektualistička proza - ironija, groteska - simbolika - političke konotacije (?) – npr. lijeva i desna ruka Antun Šoljan: Kratki izlet - druga moderna - roman – proza u trapericama - likovi: pripovjedač, Roko (vođa puta, osebujna ličnost, antijunak), Petar, Vladimir, Ivan, dvije "Ofelije", dva "pijana Slovenca" - političke konotacije (?) – natpis "ovdje skreni lijevo" vodi do provalije, u 1. izdanju morao biti promijenjen u "ovdje skreni desno" - površna tema: ljetna potraga skupine mladih za starim freskama po Istri - alegorijska tema: traganje za smislom - kolokvijalni govor, jednostavan stil Ivan Aralica: Psi u trgovištu - postmodernizam - povijesni roman (vrijeme radnje: 16. st.) - 3 dijela središnji likovi - Nekamo moraš – Antun Vrančić - Mač samosjek – sultan Sulejman Veličanstveni - Koža za bubanj – Sulejmanov slaboumni sin Džihangir - tema: demonologija vlasti – odnos pojedinca prema politici i ideologiji – ponovljivost povijesti, svevremenski zaključci iz povijesnih događaja HRVATSKA LIRIKA – 4. RAZ. (1929.-1969.) Tin Ujević 1) Oproštaj - jedna od prvih značajnijih pjesama, objavljena u antologiji Hrvatska mlada lirika 1914. - Ujevićeva inačica čakavštine i ortografije 16. stoljeća (doba Marka Marulića) – citatna mistifikacija - lirsko "mi" – avangardni pisci – odnos prema tradiciji (štuju ju, ali i negiraju) 2) Naše vile - kao i Oproštaj, objavljena u Hrvatskoj mladoj lirici - doživljaj tradicije (sjeta za (uglavnom) hrvatskim renesansnim, petrarkističkim piscima i ženama o kojima su pisali – npr. Marulić, Gundulić, prva hrvatska pjesnikinja Cvijeta Zuzorić, Šiško Menčetić, Džore Držić, Torquato Tasso...) 3) Svakidašnja jadikovka - objavljena u prvoj zbirci Lelek sebra (jecaj roba, 1920.) - slom ideala, obilježja tužaljke, biblijska simbolika, razočarani pojedinac kojeg "nitko ne sluša" u suvremenom svijetu otuđenih ljudi, paradoks ("biti star, a biti mlad") 4) Božanska ženo, gospo nepoznata - u drugoj zbirci Kolajna (ogrlica, 1926., ljubavni kanconijer)
- sonet, petrarkistički – božanska, idealna žena, simbol stvaralačkog misterija (pjesničko nadahnuće) 5) Visoki jablani - u trećoj zbirci Auto na korzu (1932., misaona poezija, pjesme više nemaju strogo tradicionalnu strukturu, optimističnije) - suprotnost: oni (visoki jablani-iznimni ljudi) – mi (obični ljudi) 6) Pobratimstvo lica u svemiru - u četvrtoj zbirci Ojađeno zvono (1933., slična kao Auto na korzu) - zaokupljenost općim bratimljenjem ljudi – lirsko ja = lirsko ti = lirsko mi (čovječanstvo kao jedinstven fenomen); svijest o vlastitoj vrijednosti i položaju u svijetu Dobriša Cesarić 1) Oblak - lirska misaona - doslovno (ljepota oblaka koji se pojavljuje i nestaje) i alegorijsko (oblak kao simbol izdvojenog pojedinca) značenje 2) Povratak - najdraža Cesarićeva pjesma - ciklična vanjska (ponavljanje prve strofe na kraju) i unutrašnja (sadržaj – životni krug) kompozicija - ograničenost/relativnost ljudske spoznaje ("ah, niko, niko ništa ne zna./ Krhko je znanje!") 3) Balada iz predgrađa - lirska socijalna - ciklična kompozicija - kontrasti: svjetlo-mrak, život-smrt, radost-tuga Dragutin Tadijanović 1) Večer nad gradom - suprotstavljanje: Firenza (renesansna kolijevka umjetnosti) – Rastušje (rodni kraj) - krug rađanja i umiranja - motiv ruku 2) Dugo u noć, u zimsku bijelu noć - suprotstavljanje i povezivanje unutarnjeg prostora sobe u kojoj ispaćena majka tka bijelo platno i vanjskog prostora (dvorište, zimska noć); povezivanje fizičkog i metafizičkog (anđeli); emocije; dematerijaliziran lirski subjekt 3) Prsten - slika vječnosti: prošlost (križarski ratovi, nürnberški zlatar, nositelji prstena), sadašnjost (prsten na pjesnikovoj ruci), budućnost (pitanja o materijalnoj vrijednosti i daljnjoj sudbini prstena) Jure Kaštelan 1) Tvrđava koja se ne predaje - alegorija - nadrealističke metafore - ponavljanja prvog stiha dijele pjesmu na 2 dijela – san i java 2) Konjic bez konjika - u narodnoj se predaji slika konja bez konjika smatra nagovještajem nesreće - sukob života i smrti Vesna Parun 1) Mati čovjekova - suprotstavljenost prirode (nepromjenjivi zakoni, obnavljanje) i ljudskog društva (izokretanje vrijednosti, uništavanje – nasilje, rat – pacifistička poruka u zadnjem stihu) 2) Ti koja imaš nevinije ruke
- nesebična ljubav – obraćanje ostavljene žene suparnici s najboljim željama Josip Pupačić 1) More - personificirano more (penje se, govori dobrojutro, sluša, smije se) – zajedništvo s lirskim subjektom – komunikacija, stapanje čovjeka i prirode 2) Moj križ svejedno gori - kružna struktura (ponavljanje naslovnog stiha) – povijest kao kružno kretanje - odnos napaćenog lirskog subjekta i kaotičnog svijeta – smisao u borbi 3)* Tri moja brata i ja - zajedništvo lirskog subjekta i braće, osjećaji izraženi slikama iz prirode Ivan Slamnig - "poeta ludens" – ludistička poezija – u središtu je jezik (dekonstruiran, zaigran) - pjesničke zbirke: Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska siesta, Limb, Analecta, Dronta... - novele: Neprijatelj, Povratnik s Mjeseca - roman: Bolja polovica hrabrosti (proza u trapericama) - eseji: Disciplina mašte, Hrvatska versifikacija 1) Ubili su ga ciglama 2) Barbara Slavko Mihalić - refleksivna, filozofična, intelektualistička, egzistencijalistička poezija - stvaralaštvo – najvažnije pjesničke zbirke: - 54.-61. Komorna muzika – egzistencijalizam - 61.-77. Godišnja doba – okretanje prirodi - 77.-90. Klopka za uspomene, Tihe lomače – povijesni kontekst - 90.-2007. Mozartova čarobna kočija – domoljubne 1) Metamorfoza 2) Majstore, ugasi svijeću 3) Prolazim Zrinjevcem dotiče me more Stvaralački životopis Miroslava Krleže - u književnosti se javio 1914. u časopisu "Književne novine" dramom "Legenda" koja pripada ciklusu drama "Legende" - drame 1) simbolističko-ekspresionističke - ciklus "Legende" (1914. – 1919/22.): "Legenda" (1914.), "Maskerata", "Kraljevo" (1918.), "Kristofor Kolumbo", "Michelangelo Buonarotti", ("Adam i Eva", "Saloma") – općeljudska pitanja, glavni likovi su legendarne ličnosti, muško-ženski odnosi; lirska, simbolistička intonacija; ekspresionistička obilježja (masovne scene, vizualni i zvučni efekti) 2) ekspresionističko-realističke - ratni ciklus (oko 1920.): "Galicija" (kasnije preimenovana "U logoru"), "Vučjak", "Golgota" – ekspresionistička obilježja, prevladava scenski realizam (prikaz ratne stvarnosti), likovi su psihološki produbljeni 3) psihološke (analitičko-realističke) - ciklus o Glembajevima (oko 1930.): "Gospoda Glembajevi", "U agoniji", "Leda" (+ 11 novela iste tematike – analiza patricijskog sloja u Hrvatskoj) 4) posljednja drama "Aretej" (legenda o svetoj rajskoj ptici) – slična 1. fazi (izmjene realnog i fantastičnog) - poezija - "Pan" i "Tri simfonije" (1917.) – impresionističko-simbolističke zbirke
- ratna lirika (1918/19.) – ekspresionistička: "Pjesme I", "Pjesme II", "Pjesme III", "Lirika" - tradicionalna, socijalna lirika (1930-ih): "Knjiga pjesama", "Knjiga lirike", "Simfonije", "Pjesme u tmini"; "Balade Petrice Kerempuha" (1936., na kajkavskom) - proza - novele - "Hrvatski bog Mars" (1922.) – zbirka antiratnih novela (1. svjetski rat): "Bitka kod Bistrice Lesne", "Kraljevska ugarska domobranska novela", "Tri domobrana", "Baraka Pet Be", "Domobran Jambrek", "Smrt Franje Kadavera", "Hrvatska rapsodija" - "Novele" (1923.) – iz zagrebačkog života, u središtu je intelektualac koji zbog društvenih prilika završava tragično – npr. "Hodorlahomor Veliki", "Veliki meštar sviju hulja", "Mlada misa Alojza Tičeka", "Cvrčak pod vodopadom" - 11 novela iz ciklusa o Glembajevima – npr. "Ivan Križovec", "Barunica Lembachova" - romani - tradicionalni: "Tri kavalira gospođice Melanije", "Vražji otok" - "Povratak Filipa Latinovicza" – prvi hrvatski moderni roman - roman lika "Na rubu pameti" - roman ideja "Banket u Blitvi" - "Zastave" – roman rijeka (5 romana) – tema: događaji početkom 20. stoljeća; likovi: nositelji političkih ideja - diskurzivni oblici - eseji - "Eseji" – o stranim i domaćim umjetnicima - "Europa danas" – znamenite ličnosti međuratne Europe - "10 krvavih godina" – aktualni problemi u tadašnjoj Jugoslaviji - polemike "Moj obračun s njima" - putopis "Moj izlet u Rusiju" - "Dnevnik" (1914. – 77.)
