Moć glazbe Glazba je u današnje vrijeme svima lako dostupna i njezine učinke često uzimamo zdravo za gotovo. Međutim, osim zabavne, kulturološke i reklamne vrijednosti, glazba ima i mnoge “skrivene” moćne učinke.
2
Uvod “Moć glazbe” istraživanje je i analiza upravo tih “ostalih” vrijednosti glazbe koje je za britansko društvo za zaštitu prava glazbenika Performing Right Society (danas znano pod PRS for Music) provela prof. Sue Hallam iz Instituta za obrazovanje Londonskog sveučilišta. Društvo PRS 2003. godine odobrilo je HDS ZAMP-u prevođenje i korištenje ovog materijala. Razvoj tehnika snimanja u drugoj polovini 20. stoljeća revolucionarno je utjecao na dostupnost glazbe. Većini ljudi su dostupne sve vrste glazbe, 24 sata dnevno, samo pritiskom jedne tipke. Druga je strana medalje da su zbog tog olakšanog pristupa glazbi u Zapadnom svijetu ljudi često skloni uzimati je zdravo za gotovo. Glazba je vrlo moćan medij i u nekim je društvima bilo pokušaja da se kontrolira njena uporaba. Ona ima snažan utjecaj na razini društvene skupine jer omogućava komunikaciju kojoj više ne trebaju riječi, obuhvaća značenja i smislove koje skupina dijeli te potiče razvoj i dobrobit pojedinca, skupine, kulturnih i nacionalnih cjelina. Na individualnoj razini ona je moćna jer može izazvati višestruke reakcije - psihološke, reakcije pokreta, promjene raspoloženja, emocionalne, kognitivne (spoznajne) i biheviorističke (na razini ponašanja). Postoji malo stvari koje mogu izazvati tako veliki učinak na tako široki raspon ljudskih funkcija. Budući da mozak višestruko procesuira glazbu teško je točno predvidjeti utjecaj koji će neka glazba imati na nekog pojedinca. Već je odavno prepoznato da moć glazbe djeluje terapeutski. Terapija uključuje slušanje ili aktivno stvaranje glazbe. U duljem radu, liječenje može uključivati oboje. Glazba može biti učinkovita i u spoju s drugim tehnikama relaksacije, smanjenja tjeskobe i boli koje se primjenjuju u medicini i zubnoj medicini, izazivajući ugodu proizvodnjom endorfina (kemijski spoj u ljudskom tijelu koji potiče osjećaj smirenosti i povećava prag boli). Korištenje glazbe u terapeutske svrhe opsežno se istražuje na ciljanim skupinama pacijenata, starijim osobama, osobama s oštećenjem mozga i osobama koje osjećaju veliku i stalnu bol. Glazba se također koristila za izazivanje odgovarajućeg ponašanja kod skupina vrlo osjetljivih, ranjivih ljudi, te u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba kojima se ne može pomoći medicinskim, odnosno farmaceutskim sredstvima. Čini se da sve veća dostupnost glazbe ohrabruje ljude da je koriste da bi njome upravljali vlastitim raspoloženjem, smanjili stres, ublažili dosadu kad obavljaju beznačajne i monotone zadaće i stvorili odgovarajuću atmosferu za određene društvene prilike. Ukratko, ljudi koriste glazbu da bi poboljšali kvalitetu svojega života. Usporedo s tim, postoji velika industrija koja se usredotočila na utjecaj glazbe na radnike i potrošače. Glazba može na sofisticirane načine utjecati na naše ponašanje pri kupovini u cijelom nizu različitih okoliša. Može nam pomoći da zapamtimo imena proizvoda i popravimo sliku o proizvodu koju stvaramo kroz asocijaciju s muzikom koja nam se svidjela. Kada potrošači aktivno, konkretno donose odluku o kupovanju nekog proizvoda, glazba će vjerojatno imati marginalnu ulogu. Rezultati ispitivanja koji su ranije spomenuti ukazuju koliko je glazba prisutna u našem svakodnevnom životu i kako često utječe na naše pona-
3
Glazba je vrlo moćan medij.
4
šanje. Vjerojatno je da će ova potražnja za glazbom sve više rasti. Da bi zadovoljile našu glad za muzikom, muzičke industrije su u razvijenom svijetu važan dio ekonomija mnogih zemalja. U budućnosti im prijeti opasnost da izgube svoju visokokvalificiranu radnu snagu zbog sve rasprostranjenijeg poimanja ljudi da je glazba jednostavno to što je i da ne može nestati iz naših života. U velikom dijelu istraživanja o utjecaju glazbe na intelektualni i osobni razvoj, koncentraciju, tjeskobu, smanjenje boli i ponašanje u vrlo različitim uvjetima, često su zanemareni mogući utjecaj spoznaje, kognitivnog razmišljanja na individualnoj razini. To je veliki previd. Istraživanje koje to zanima pretpostavlja da naše razmišljanje o glazbi ima vrlo snažan utjecaj na našu reakciju na glazbu. Ako želimo razumjeti kako glazba utječe na naše živote moramo uzeti u obzir iskustva pojedinaca. Rezultati ispitivanja pokazuju da su mnogi ljudi već otkrili da glazba povoljno utječe na njih. Sada trebamo dalje razumjeti točno zašto je tako i u kojim okolnostima. Ovo će zahtijevati multidisciplinarni pristup da bi se ispitalo brojne faktore koji bi mogli biti važni. To bi moglo uključivati: društvo ili kulturu kojoj pojedinac pripada, pripadnost pod-skupinama, individualne karakteristike koje se odnose na spol, životnu dob, prethodna iskustva s glazbom, trenutno raspoloženje, da li je glazbu u ispitivanju izabrao sam pojedinac ili su je drugi izabrali, i u kojoj mjeri pojedinac smatra glazbu važnom u svojem životu. Da bi se istražila ova pitanja bit će potrebno prilagoditi široki raspon metodologija koje mogu ispitivati subjektivna iskustva pojedinca s muzikom, a da u isto vrijeme bilježe odgovore i reakcije kojih ispitanici nisu svjesni. Također postoji potreba za sustavnijim ispitivanjem načina na koje glazba može utjecati na skupine ljudi u određenim društvenim uvjetima. Dosad su istraživanja bila više usredotočena na tržišne i radne okoline. Zanemaren je način na koji glazba može utjecati na ponašanje na javnim mjestima. Takvim bi se istraživanjem, na primjer, moglo ispitati može li određeni tip glazbe potaknuti ljude da smirenije i bez nereda odlaze s velikih javnih događanja (utakmice, koncerti itd.), nadalje, može li smanjiti pojavu nereda u određenim uvjetima, povećati toleranciju kod ljudi koji moraju relativno dugo čekati u redovima ili izazvati osjećaj ugode i sigurnosti na javnim mjestima.
Koliko ljudi slušaju glazbu? Za rasprostranjenost glazbe u prošlom stoljeću vjerojatno je najznačajniji događaj bio razvoj tehnologije koja je omogućila snimanje zvuka. To je glazbu učinilo lako dostupnom svakome. Kao rezultat toga glazba je širom svijeta postala jedna od glavnih industrija. U SAD-u i Velikoj Britaniji glazba je među ekonomskim gigantima koji donose najveće prihode. U SAD-u trenutno postoji 13 159 radiopostaja. Prosječan Amerikanac u vremenskom razdoblju od 24 sata čuje više od 1600 komercijalnih poruka putem ovog ili onog medija. Većinu tih oglasa i reklama prati glazba. U Velikoj Britaniji su godišnji trgovinski podaci tvrtke British Phonographic Industry (Britanska fonografska indus-
5
trija) za 1998. godinu pokazali da je glazbena prodaja dosegla svoj vrhunac u iznosu od 1,118 milijuna engleskih funta. Prodaja albuma prešla je brojku od 210 milijuna primjeraka. U 1997. godini ukupna potrošnja na glazbu u Velikoj Britaniji je procijenjena na 3,7 milijardi engleskih funta. Ukupna zarada iz prekomorskih zemalja bila je u iznosu od 1,332 milijuna engleskih funta, u usporedbi s plaćanjem od 813 milijuna funta. Neto zarada procijenjena je na 519 milijuna funta. Britanska glazbena industrija također je postigla vrijednost od 3,2 milijarde funta, što je ekvivalent 13000 otvorenih radnih mjesta s punim radnim vremenom. U 1999. godini Velika Britanija bila je na trećem mjestu po svjetskoj prodaji glazbe, a ispred nje su bili samo SAD i Japan. Glazba je od velike važnosti za zdravlje britanske ekonomije. Godine 1989. American Medical Association (Američko medicinsko društvo) izvijestilo je da prosječan učenik srednje škole u SAD-u tjedno čuje više od 30 sati pop-glazbe. U 1993. godini 98,5% tinejdžera u SAD-u je izjavilo da sluša glazbu. Od toga je 70% učenika reklo da sluša glazbu za vrijeme učenja. Takav stupanj izloženosti glazbi i rezultati ispitivanja koji svjedoče o važnosti glazbe u životima adolescenata ukazuju da bi utjecaj glazbe mogao biti vrlo jak. Ali ne slušaju i ne uživaju u glazbi samo mladi ljudi; nedavno ispitivanje glazbenih ukusa u SAD-u pokazalo je da 75% starijih građana sluša glazbu barem jedan sat svakoga dana. Oni najviše vole klasičnu glazbu, popularne melodije iz raznih predstava i filmova i country-glazbu. U Velikoj Britaniji, noviji podaci govore da 11,3 milijuna ljudi redovito sluša radiopostaju BBC 1; 10 milijuna BBC 2; 6,2 milijuna ljudi radiopostaju klasične glazbe; a 1,9 milijuna BBC Radio 3. Osim toga postoji još više od 300 komercijalnih (privatnih) radiopostaja i gotovo 40 BBC lokalnih postaja čiji veliki dio emitiranja čini glazba. Ljudi ne samo da slušaju glazbu, nego u njoj i aktivno sudjeluju. Godine 1993. u SAD-u je 62 milijuna ljudi izjavilo da pjeva ili svira neki glazbeni instrument. U Velikoj Britaniji milijuni ljudi pjeva ili svira samo zato jer im se to sviđa. U 1999. godini 49% djece bilo je glazbeno podučavano. Odluka da započnu svirati neki instrument bila je uglavnom njihova premda su učitelji utjecali na proces donošenja te odluke, čak više nego roditelji. Otprilike polovina djece koja svira neki instrument ima prijatelja ili člana obitelji koji također muzicira. Procjene odraslih osoba koje sviraju neki instrument varirale su između 24 i 30%. Djeca su najčešće svirala frulu, elektroničku klavijaturu i klavir. Klavir je glavni instrument kod odraslih. Najčešći razlog zbog kojeg su se djeca odlučivala da uče svirati neki instrument bilo je što im se svidio zvuk, premda su u nekim slučajevima bila važna i prijateljstva. Ti podaci ukazuju na činjenicu da je glazba postala neodvojivi dio našega svakodnevnog života na način koji je prije stotinjak godina bio nezamisliv. Osim toga, ne samo da slušamo glazbu, mi je i stvaramo, proizvodimo. To se odrazilo kod uspostavljanja agencije za razvoj za sudjelovanje u stvaranju glazbe u zajednici pod imenom Sound Sense (Osjećaj za zvuk). Ta agencija djeluje kao izvor informacija i nudi mogućnosti za razmjenu ideja koje se odnose na sve vidove glazbe u zajednici.
6
...ljudi koriste glazbu da bi
poboljšali kvalitetu svojega života.
7
Snaga glazbe Glazba može vrlo snažno utjecati na naše osjećaje, raspoloženje i ponašanje. To se može pratiti vjekovima unatrag. Glazba se kroz povijest koristila u tako raznolike svrhe kao što je bodrenje prije bitke, uspavljivanje beba, poticanje na udvaranje, te za pratnju raznih ceremonija i važnih događaja tijekom života. Koristila se da bi se započele pobune, ali glazba može uzdrmati i primirje. U nekim se kulturama na glazbu gleda kao na moćno sredstvo da je vlast nastoji kontrolirati ili je čak i zabraniti. U nacističkoj Njemačkoj glazba se pomno odabirala za javne skupove da bi proizvela odgovarajuće patriotske osjećaje. U bivšem SSSR-u, vlada je zabranila Šostakovičevu glazbu. Za vrijeme Kulturne revolucije u Kini, glazba Zapada proglašena je dekadentnom, te je zabranjena. U Iranu, za vladavine Ajatolaha Homeinija postavljene su stroge restrikcije na određene vrste glazbe. U Južnoj Africi pod dominacijom bijelaca bili su srušeni centri afričke glazbe dok su glazbenici koji su živjeli u egzilu svojom glazbom nastavljali utjecati na stav svijeta protiv prevladavajućega političkog režima bijelaca. Postoje mnoga svjedočanstva o tome kako su zapadne ‘ustanove’ kritizirale rock glazbu kao i o posljedicama toga. Da je glazba moćna ilustrira i posebna pažnja koja se poklanja promatranju utjecaja određenih tipova glazbe i njihovoga eventualnog pobuđivanja antisocijalnog ili autodestruktivnog ponašanja. Budući da glazba ima važnu ulogu u tinejdžerskoj dobi, starije generacije neprestano brinu o njenim mogućim negativnim utjecajima na ponašanje mladih. Uspostavljanje odnosa između slušanja određenih tipova glazbe i samosvjesnog ponašanja iznimno je teško. Premda postoje neki dokazi o vezi između navike slušanja glazbe kod mladih i ostalih vidova njihovog života, taj odnos nije u svim slučajevima vrlo blizak. Osim toga, nema dovoljno dokaza o toj vezi da bi se pokazala njihova međusobna uzročnost. Veliki dio istraživanja koja su ispitivala utjecaj rap-glazbe na ponašanje bio je eksperimentalan i izvođen u umjetnim uvjetima. Dok su neke studije pokazale promjene u ponašanju ispitanika prema nasilju i ženama nakon što su bili izloženi određenim tipovima rap-glazbe, ovo ne mora pretkazivati takvo ponašanje ispitanika i u pravim životnim uvjetima. Strah od rap-glazbe i poruka koje ona prenosi može se više povezati sa strahom od crne zajednice nego od stvarne prirode raptekstova ili glazbe. Jedno je drugo istraživanje obuhvatilo odnose između heavy metal-glazbe i suicidalnog (sklonog samoubojstvu) ponašanja, bijesa i povećane sklonosti prema negativnim stavovima i nasilju nad ženama. Rezultati su bili nedosljedni i nisu vodili nikakvom čvrstom zaključku. Izravan utjecaj slušanja određenog tipa glazbe na nasilno ponašanje ovisi o cijelom nizu složenih faktora. Nije vjerojatno da će slušanje bilo kakve glazbe, samo po sebi, izazvati agresivnost, ali kod osoba koje već imaju predispoziciju za nasilje i koje su već usvojile poglede koje izražava dotična glazba, ona može biti podrška za određeno djelovanje. Jedna studija percepcije slušatelja otkrila
8
je da ih je tek nekolicina vjerovala da je glazba stvarno utjecala na njihovo ponašanje. Unatoč tomu, pripadnost određenoj kulturi mladenačke glazbe, u nekim zemljama, može povećati vjerojatnost psihijatarske hospitalizacije. Veza između slušanja određenih tipova glazbe i specifičnog ponašanja još uvijek nije dobro istražena. Neki smatraju da glazba oponaša život, te da rap i heavy metalglazba jednostavno odražavaju otuđenje, beznađe i agresivnost koji prevladavaju u nekim skupinama adolescenata. Teorija društvenog učenja tvrdi da asocijalne, agresivne reakcije pojedinca obično oblikuju rana iskustva s roditeljima i ostalim važnim odraslim osobama. Kad u normalnom okruženju nema tih uzora, djeca ih sama traže negdje drugdje, pa tako glazba, a i ljudi koji je izvode, mogu postati uzori ponašanja; djeca se s njima identificiraju, traže potvrdu i prihvaćanje te osjećaj moći. Teorija o oslobađanju viška energije smatra pak da glazba može poslužiti kao ‘ventil’ kod teških situacija i opterećenosti, omogućavajući mladima da se bezopasno ‘ispušu’ i isprazne od osjećaja koji ih muče i frustriraju. Često se kao argument spominje da bi nedruštveno ponašanje bilo mnogo češća pojava da ne postoji ovaj način ‘ventiliranja’. Alternativna je sugestija da glazba stvara stanje uzbuđenosti koje se može prenijeti na posljedične situacije u kojima pojedinac može biti predispozicioniran (spremniji) za agresivno ponašanje. Ni jedno od ovih objašnjenja samo za sebe vjerojatno nije dostatno da bi se objasnila veza između glazbe i ponašanja u svakom pojedinom slučaju. Između svakog pojedinca, njegove ili njezine povijesti (djelovanja) u društvu te okolnosti i utjecaja glazbe postoje kompleksne interakcije. Premda postoji malo čvrstih dokaza koji govore u kojem opsegu glazba izravno utječe na ponašanje usmjereno prema sebi, znamo da glazba može utjecati na naše raspoloženje i neke aspekte našeg ponašanja na načine kojih možda nismo uvijek svjesni. Kako je to moguće? Sljedeći odjeljak bavi se neurološkim vidovima procesuiranja (prihvaćanje i obrađivanje u tijelu) glazbe koji prate njezin utjecaj na nas.
Utjecaj glazbe na pojedince: opći trendovi Glazba se može koristiti u razne svrhe. Neke su na razini pojedinca, druge su neodvojivi dio našega društvenog života. Za pojedinca glazba može biti način emocionalnog izražavanja, ali glazba može promijeniti raspoloženje, izazvati opuštanje, stimulirati i biti izvor ugode. Glazba se može koristiti i u liječenju. Glazba može zabavljati, biti predmetom estetskog uživanja i pojačavanja utjecaja drugih vidova umjetnosti. Ona može i poticati intelekt kroz slušanje, analizu, kritiku, komponiranje i izvedbu i, za one koji aktivno sudjeluju u muziciranju, ona dodatno usavršava tehničku vještinu. U daljem tekstu bavit ćemo se nekim utjecajima glazbe koja se znanstveno istražuju.
9
1. Fiziološke funkcije U istraživanje fizioloških utjecaja glazbe uloženo je mnogo vremena i napora. Istraživalo se utjecaj na brzinu otkucaja srca, osjetljivost kože, ritam disanja, krvni tlak, napetost mišića, reakcije u motorici i položaju tijela, temperaturu prstiju i perifernih dijelova kože, volumen krvi i grčenje želuca. Utjecaj glazbe u tim mjerenjima ne pokazuje jasan uzorak. Premda većina studija ukazuje da stimulativna glazba dovodi do jačih reakcija u većini fizioloških mjerenja, to nije baš uvijek slučaj. Slično, smirujuća glazba ne ukazuje uvijek na smanjenje fizioloških reakcija. Razlozi za ove razlike možda su u vezi s različitim postupcima koji su primjenjivali u istraživačkim projektima i s činjenicom da se glazbu ponekad izjednačavalo s liječenjem, medicinskim ili zubarskim, što je možda povlačilo za sobom i povećana očekivanja izazivanja uzbuđenja. U nekim slučajevima, glazba je omogućila konstantno dugotrajno fiziološko uzbuđenje unatoč bolnom liječničkom tretmanu koji se primjenjivao. Učinak smirujuće, polaganije glazbe također se može povećavati u duljem vremenskom razdoblju. Premda slika nije sasvim jasna, sve u svemu, rezultati ispitivanja ukazuju na to da glazba utječe na fiziološko uzbuđivanje u očekivanom smjeru, tj. uzbudljiva glazba povećava uzbuđenje, a lagana djeluje suprotno. U nedavnom je istraživačkom projektu obavljenom u Velikoj Britaniji došlo do zanimljivog slučaja. To je ispitivanje uključivalo djecu s emocionalnim poteškoćama i poteškoćama u ponašanju, a koja su uobičajeno bila iznimno nemirna i imala su poteškoće u koncentriranju na učenje. U kontrolnoj studiji, Anne Savan pokazala je da su se ponašanje i koncentracija djece poboljšali kada im se za vrijeme lekcija iz znanosti puštala Mozartova glazba. Izmjerene su značajno manje vrijednosti brzine otkucaja srca, krvnog tlaka i temperature. Ona pretpostavlja da je taj učinak postignut jer je glazba povećala proizvodnju endorfina u mozgu koji je snizio krvni tlak. Posljedica je bila manja količina kortikosteroida i adrenalina što je usporilo metabolizam tijela i poboljšalo koordinaciju. Premda biofiziološki procesi u tijelu nisu određeni sasvim točno i pouzdano, neporecivo je pozitivno djelovanje glazbe na djecu. Odnos između fizioloških mjerenja i aktivnog glazbiranja ilustrirala je jedna studija koja je pokazala da su uzorci brzine otkucaja srca muzičkog terapeuta i klijenta (pacijenta) bili vrlo slični za vrijeme trajanja seanse. Kako se mijenjala glazba, mijenjala se i brzina otkucaja njihovih srca - usklađeno. Još jedna snažna ilustracija utjecaja glazbe na fiziologiju je fenomen nazvan muzikogenička epilepsija (musicogenic epilepsy) kada glazba izazove privremeni gubitak svijesti. Individualne kognitivne (razumske) reakcije na glazbu mogu prenositi fiziološke reakcije i objasniti neke nepodudarnosti i variranja u rezultatima. Razlike mogu također ovisiti o tome kako često pojedinac sluša glazbu, ima li muzičko obrazovanje, sviđa li mu se glazba koja svira, kako interpretira glazbu, kakve su njegove osobnosti i uobičajene sklonosti da se uzbuđuje. Blizak odnos kognitivnih vidova procesuiranja glazbe i fiziologije vidljiv je u slučajevima gdje glazba može pomoći u procesu buđenja pacijenta iz kome.
10
2. Motoričke radnje Većina nas se ponekad zatekne da lupka nogom ili da dobije poriv da ustane i zapleše na neku glazbu koju smatramo posebno stimulativnom. Znanstvena proučavanja ponašanja male djece kada slušaju živahnu glazbu ukazuju da djeca postaju aktivnija i zaključuju da je to ‘prirodna’ reakcija. Sportaši priznaju da koriste glazbu u pomaganju kod treninga, ali laboratorijska ispitivanja ne pokazuju konzistentni pozitivni utjecaj glazbe na izvedbu. Ovo je navelo neke znanstvenike da ustvrde da je utjecaj glazbe izravan i da glazba može odvratiti pažnju pojedinca od neke neugode koju osjeća, navodeći ga da se usredotoči na nešto izvan sebe i tako poveća svoju fizičku izdržljivost. Zbog brojnosti različitih faktora koji utječu na reakcije na glazbu na ovom području, pouzdana i valjana su istraživanja vrlo složena, ali odgovarajuće izabrana glazba uz vježbanje i sportsku aktivnost može povećati razinu uživanja i motivacije sudionika čak i ako nema utjecaja na samu njihovu izvedbu. Osobna iskustva da nam glazba pomaže u opuštanju potvrđuju i rezultati istraživanja koji pokazuju da se slušanjem tihe, umirujuće glazbe može smanjiti napetost mišića. 3. Raspoloženje, uzbuđenje i osjećaji Općenito, polagana i tiha glazba ima sklonost potaknuti opuštanje i smanjiti nespokoj i nemir, dok stimulativna glazba obično povećava razinu uzbuđenja. Čini se da značajke glazbe koja potiče različito raspoloženje ovise o tri glavne dimenzije na crti zadovoljstvo-nezadovoljstvo, uzbuđenje-neuzbuđenje i dominantnost-podložnost, premda se pokazalo da je vrlo teško točno odrediti koje muzičke strukture izazivaju neko određeno raspoloženje. Postoje neki pokazatelji da se muzičke oznake dura i mola mogu povezati s radošću odnosno tugom, da brži, odsječeniji ritmovi više pobuđuju dostojanstvene i žestoke osjećaje, a tečniji, blaži ritmovi sretne, vesele osjećaje. Određene se reakcije na glazbu, npr. žmarci duž kralježnice, smijeh, suze i ‘zastajanje u grlu’, mogu povezati s određenim glazbenim strukturama. Osim ovih prilično općenitih zaključaka, rezultati istraživanja koji se tiču djelovanja određenih tipova glazbe na raspoloženje i osjećaje određenih skupina ljudi vrlo su raznoliki i miješani. Ispitivanja i uspoređivanja razlika između spolova, životne dobi i društvenih slojeva nisu otkrila jasne i precizne uzorke. Neka su ispitivanja pokazala utjecaje formalne izobrazbe ali i prilično različiti tipovi glazbe mogu promijeniti raspoloženje na isti način. Razlog ovome može biti što su individualne karakteristike slušatelja (ispitanika) i njihova prethodna iskustva važni čimbenici. Svejedno, postoje pokazatelji da glazba može utjecati na naše raspoloženje, osjećaje i fiziološke reakcije bilo da nam se glazba koju slušamo sviđa ili ne. U jednom je ispitivanju omiljena vrsta glazbe (sasvim različitih tipova) smanjila osjećaj napetosti dok su fiziološke reakcije bile izražajnije za vrijeme slušanja uzbudljive glazbe, bez obzira
11
na to da li se ona slušateljima sviđala. Sličan učinak je otkriven kod male djece koja su dobila pismeni zadatak. Premda su uživala pišući uz uzbudljivu glazbu u pozadini, izvedba im je bila bolja kada su slušali tihu i klasičnu glazbu. Pojedinci mogu vrlo snažno emotivno reagirati na glazbu. Glazba također ima važnu ulogu u prevladavanju snažnih osjećaja. Adolescenti koji izjavljuju da češće imaju osobne probleme, kažu i da češće slušaju glazbu. Sada kada je glazba lako dostupna, čini se da je koristimo da bismo njome izrazili i utjecali na svoje raspoloženje i emocionalne reakcije. Kada su ljudi trebali opisati svoj odnos prema glazbi najčešće se navodila funkcija popravljanja raspoloženja, promjene raspoloženja, spiritualna ili ‘transcendentna’ uloga i korištenje glazbe kao sredstva podsjećanja. Trenutna istraživanja na tom području koriste Metodu iskustvenih uzoraka (Experience Sampling Method - ESM). Ova metoda omogućuje pojedincima da bilježe svoje misli i osjećaje u stvarnom životu i svakodnevnim situacijama kroz jednostavne obrasce koje sami mogu popunjavati. Ispitanici sa sobom nose elektroničke dojavljivače koji su povezani s računalom. Kad im se signalizira putem dojavljivača moraju ispuniti obrazac. Preliminarni rezultati pokazuju da ljudi imaju tendenciju slušati glazbu dok nešto rade (opuštaju se ili obavljaju kućanske poslove, idu u kupovinu itd.). Glazba uglavnom pridonosi promjeni raspoloženja i povećava uzbuđenje i pažnju. Učinci su bolji kada ispitanici iskušavaju veći izbor glazbe koju slušaju. 4. Ponašanje Kao što smo vidjeli, glazba može utjecati na naše ponašanje bez da toga budemo svjesni. U ovom ćemo poglavlju razmotriti primjere utjecaja glazbe na ponašanje u situacijama koje su se tijekom vremena razvile u prirodno nastalom kontekstu. Kasnije ćemo istražiti pokušaje da se pomoću glazbe upravlja ponašanjem drugih ljudi. Jedan ekstreman primjer djelovanja glazbe na ponašanje odnosi se na promijenjeno stanje svijesti. Glazba je jedna od sastavnica stvaranja stanja nalik na trans, često bitna sastavnica, premda konkretan odnos ovisi o specifičnoj kulturi. Čini se da su ritmički uzorci posebno važni. Bubnjavi ritam, kao i lagana ritmička stimulacija mogu izazvati trzanje mišića i neobične opažajne reakcije. Bubnjanje od 8 do 13 udaraca u sekundi u raznim se kulturama povezuje s pojavom ili može izazvati pojavu netipičnog ponašanja. Mnogi ljudi slušaju glazbu dok voze i cijene takvu privatnost. Općenito izgleda da glazba povećava koncentraciju, posebno kad je umjereno složena i kad je umjerene jačine. Glazba koja je previše stimulativna pak ometa. Glazba koju nismo osobno izabrali slušati može imati snažan utjecaj na naše osjećaje i posljedično ponašanje. Ovisno o razini nametnutosti, ona nas može samo iritirati ili snažno ometati. To može dovesti do žalbi, nezakonitih radnji, a ponekad i do nasilja. Uporaba walkmana i slušalica uvelike je smanjila razinu nametljivosti individualnog
12
slušanja glazbe na javnim mjestima, međutim neki ljudi raširenost emitiranja glazbe u dućanima, restoranima i na drugim javnim mjestima još uvijek smatraju nametljivim. 5. Intelektualna stimulacija Osim što utječe na našu fiziologiju, pokret, raspoloženje i ponašanje, glazba je izvor intelektualne stimulacije. Slušanje glazbe, određivanje njezinih struktura i oblika, analiziranje, učenje o njezinoj povijesti i prirodi u različitim kulturama, učenje sviranja nekog instrumenta ili pjevanja, komponiranja, improviziranje i izvođenje pružaju intelektualni poticaj i izazov. Mnoge od ovih aktivnost ljudi ne izvode sami nego u društvu.
Primjena Tijekom posljednjeg stoljeća glazba se sve više koristila da bi poboljšala kvalitetu našeg života i promijenila naše ponašanje. U medicinskoj zajednici glazba se koristila da bi pacijentima povećala osjećaj ugode, smanjila osjećaj tjeskobe i boli, pojačala funkcioniranje imunosnog sustava, te u rehabilitaciji i oporavku. 1. Uvod Kroz glazbu su se pronašli načini da se poboljša kvaliteta života za ljude i njihove brige za koje nije bilo izgleda da će se sami od sebe popraviti. Istraživanja nam pružaju dokaze o važnosti glazbe u poticanju raznih vidova razvoja kod beba i male djece, te se tako opravdalo uključivanje glazbe u školski program, ne samo zbog čisto glazbenih vrijednosti. Rezultati istraživanja govore do koje se mjere vještine naučene u glazbi mogu prenijeti na ostala područja učenja, te kako ona može popraviti ponašanje, koncentraciju, kreativnost, samopouzdanje i disciplinu. Sve ćemo te rezultate kasnije obraditi. Mnoga, premda ne sva, ispitivanja koja ćemo opisati, proveli su ili nadgledali glazbeni terapeuti. Terapija odnosno liječenje glazbom, te glazbeni terapeut pojavilo se kao zanimanje sredinom 20. stoljeća, premda se u mnogim kulturama glazba koristila u liječenju bolesti i poteškoća već stoljećima prije toga. Primjeri za to mogu se naći u egipatskim medicinskim papirusima, Bibliji, drugim religijskim tekstovima i u grčkoj medicinskoj praksi. Glazba je također bitan dio prakse tradicionalnih iscjeljivača i vidara u većini plemenskih i drugih domorodačkih kultura diljem svijeta. Danas postoje razlike, na internacionalnom planu, u viđenju onoga što se smatra dijelom muzičke terapije. U nekim zemljama veći je naglasak na liječenju, u drugima na glazbi. Liječenje glazbom može se sastojati od slušanja snimljene ili ‘žive’ glazbe ili može imati oblik interaktivne muzičke komunikacije između terapeuta i pacijenta. Glazbena tera-
13
...glazba pomaže u razvoju komunikacijskih vještina.
14
pija bilo kojeg tipa može se primijeniti na široki spektar pacijenata, uključujući psihijatarske pacijente, osobe s poteškoćama u mentalnom razvoju, slijepe i gluhe osobe, osobe s fizičkim nedostacima, ovisnike o raznim kemikalijama, autističnu djecu, starije osobe, zatvorenike, žrtve seksualnog iskorištavanja i oboljele od HIV/AIDS-a. 2. Glazba i medicina I. Prevencija i obrazovanje Rezultati ispitivanja koji su pokazali da se riječi i upute lakše pamte kada ih prati glazba primijenjena su kod učenja i pomaganja ljudima da upamte tehnike oživljavanja. Otkrilo se da je predstavljanje programa o HIV/AIDS-u mladim ljudima bilo učinkovitije kada se koristila hip-hop glazba s kojom su se sudionici mogli identificirati. U Japanu je glazbeni program koji pomaže djeci učenje tehnika abdominalnog disanja pomogao u liječenju astme. Ne samo da je djeci bilo lako i ugodno učiti nego se smanjila i potreba za lijekovima. II. Smanjenje tjeskobe, opuštanje i izazivanje osjećaja ugode Već je dugo poznato da određeni tipovi glazbe djeluju umirujuće. Takva glazba može izazvati opuštanje, premda postoje i iznimke. Ovo je dovelo do učinkovite primjene glazbe u smanjenju tjeskobe u čekaonicama prije operacija, opuštanju prije zahvata na odjelu za opekotine i umirivanju pacijenata kad su im se objašnjavale pojedinosti operativnih zahvata. Glazba se pokazala kao vrlo djelotvorna kod održavanja motivacije, fiziološke opuštenosti, fizičkog dobrog stanja i izdržljivosti kod pacijenata kojima je transplatirana koštana srž. Pacijentima koji su imali infarkt, koji su primali kemoterapiju, pacijentima s tumorima i onima koji su bili na liječenju od ovisnosti, glazba je smanjila tjeskobu i nemir. Općenito, a i kod kiropraktičkih intervencija, mogla se primijetiti veća opuštenost mišića. Glazba se također pokazala korisnom u smanjivanju straha kod djece i većeg broja pacijenata pri zubarskim zahvatima. Veliki je broj bolnica pokrenuo umjetničke projekte u svrhu nalaženja načina bržeg oporavka pacijenata. III. Glazba i smanjenje osjećaja boli u medicini Smanjivanje tjeskobe i straha usko je povezano sa smanjenjem osjećaja boli. Pregled literature s tog područja ukazuje da glazba može imati blagotvorno djelovanje u medicini i zubarstvu. Čini se da povoljni utjecaj žene osjećaju jače nego muškarci, a djeca i adolescenti jače nego odrasli i bebe. Povoljan je učinak ipak čini se najveći na pacijentima u zubarstvu i kod osoba koje pate od kroničnih bolova. Tehnike koje se koriste uključuju: pasivno slušanje glazbe, aktivno sudjelovanje u muziciranju, tehnike
15
savjetovanja o glazbi, glazba i razvojni ili obrazovni ciljevi, glazba i stimulacija, glazba i biološke povratne informacije, i glazba i grupna terapija. Ispitivanje provedeno u Njemačkoj na 90 000 pacijenata tijekom 20 godina, pokazalo je da glazba ima pozitivan učinak. Bilo da je liječenje bilo kratkotrajno, npr. punktiranje leđne moždine, ili dugotrajno, npr. produženi rad tijekom više od 24 sata, pokazale su se značajne razlike u smanjenju stresa i tjeskobe između skupina koje su slušale glazbu i onih koje nisu. Glazbeni je program imao praktičan učinak smanjenja količine lijekova i do 50%. U nekim slučajevima glazba je čak smanjila period oporavka. Druga su ispitivanja pokazala učinkovitost glazbe u smanjenju bola u fizioterapiji pacijenata s bolovima u kralježnici, osobama s reumatoidnim artritisom i kod djece koja su bila podvrgnuta bolnim zahvatima. Inovativne tehnike uključuju sinkronizaciju otkucaja srca i muzičkog ritma u terapiji opuštanja pacijenata koji boluju od raka da bi im se pomoglo zaspati i opustiti se, te vibro-akustičku terapiju kod koje glazba svira na niskoj frekvenciji te pulsira putem posebno prilagođena stolca ili kreveta s ugrađenim zvučnicima. Čini se da ovo vrlo povoljno djeluje na ljude s velikim fizičkim oštećenjima, plućnim oboljenjima i reumatodinim poremećajima. IV. Glazba i imunosni sustav Nedavno proveden niz istraživanja bavio se biokemijskim reakcijama na glazbu, posebno, na reakcije vezane uz imunosni sustav. Obično, pacijenti slušaju glazbu i istovremeno stvaraju slike za koje vjeruju da pospješuju oporavak. Premda je ovo relativno novo područje ispitivanja a rezultate treba interpretirati s oprezom, većina ih je pozitivna. Čini se da slušanje glazbe može potaknuti biokemijske promjene u tijelu, koje se tiču endorfina, kortizola, ACTH-a (adrenokortikotropski hormon), interleukina-1 i imunoglobina A u izlučevinama. Postoji mogućnost da su učinci snažniji kada se glazba sluša uživo, kada je improvizirana i korištena zajedno s tehnikama zamišljanja, ali i korištenje uobičajene neutralne glazbe koja se često pušta na javnim mjestima također je dalo pozitivne rezultate. V. Glazba i rehabilitacija Pregledi stručne literature o utjecaju glazbe na rehabilitaciju nakon oštećenja mozga uglavnom su ukazivali na pozitivne zaključke, premda je bilo prigovora da su potrebna stroža kvantitativna istraživanja za bolju procjenu. Glazbena terapija također se učinkovito primjenjuje uz fizičku terapiju da bi se pomoglo djeci s progresivnim živčano-mišićnim poremećajima, za oslobađanje pokreta pacijenata s Parkinsovom bolešću i u programima koji se bave poteškoćama u hodanju, a koji se obavljaju kod kuće.
16
...moć glazbe
djeluje terapeutski.
17
18
VI. Glazba i starenje S produženjem životnog vijeka ljudi nastaje sve veća potreba za nalaženjem novih načina skrbi za starije. Pregled stručne literature na tom polju ukazuje da glazba može biti vrlo korisna u ublažavanju nekih simptoma Alzheimerove bolesti. Glazba može povoljno utjecati na društveno ponašanjem, vokalizaciju; glazba može smanjiti nemir tijekom obroka, ublažiti uznemireno ponašanje, pomoći pri orijentaciji u stvarnosti i prepoznavanju lica. Na primjer, tzv. ‘big band’ glazba (glazba koju izvode veliki orkestri tipa onog Glenn Millera) koja je svirala za vrijeme rekreacije i opuštanja navela je ispitanike na povećanu budnost i zadovoljstvo. Kroz to su se vrijeme također bolje sjećali osobnih iskustava iz prošlosti. Kod pacijenata koji su bolovali od demencije (oblik psihičke kliničke poremećenosti), sviranje tihe umirujuće glazbe u blagovaoni rezultiralo je manjim brojem incidentnih slučajeva, jednako kao i u doba kupanja pacijenata. Muzičke su intervencije uspješno pomagale pacijentima koji nisu mogli sami uspravno sjediti da to postignu. Interaktivno liječenje glazbom povećava društvenost kod starijih mentalno oboljelih pacijenata i poboljšava vještine aktivnog sudjelovanja, pridržavanja predmeta i opuštanja dijelova tijela kod odraslih osoba s velikim poteškoćama u učenju. Muzikom se može poboljšati autobiografsko i općenito pamćenje, na primjer, korištenjem poznatih pjesama iz prošlosti. Neki pacijenti mogu naučiti nove pjesme kada ne mogu naučiti govorni materijal. Utjecaj glazbe ovisi o tome koliko je glazba bila važna u ranijem dijelu pacijentova života. Zbog ovoga je ponekad potrebno razviti individualizirane muzičke programe za slušanje. Glazba također može imati pozitivan utjecaj na osobe koji se brinu o starijim ljudima. Ovo se posebno istraživalo u vezi s muzičkom terapijom koja je uključivala ples. VII. Glazba i umiranje Glazbena tanatologija ili priprema za umiranje je novo polje koje koristi glazbu za zadovoljavanje složenih fizičkih i duhovnih potreba umirućih. Sve je veći interes za ovaj tip rada. Glazba se također može koristiti terapeutski za pomaganje ljudima u žalosti. VIII. Glazba i mentalno zdravlje Glazba se koristi za ublažavanje simptoma kod ljudi u psihijatarskim bolnicama. Sviranje različitih vrsta glazbe u sobi za rekreaciju jedne državne psihijatarske bolnice u SAD-u pokazalo je da je country&western glazba izazivala prikladnije ponašanje. Glazba se također uspješno koristila kao dio programa da bi se smanjilo nasilje za vrijeme ručka. Neke od negativnih pojava šizofrenije bile su ublažene muzičkom tera-
19
pijom, a djeca s psihotičkim simptomima uživala su u povoljnom djelovanju glazbe koja je svirala u pozadini dok su učili. Postoje ideje o mogućnosti liječenja glazbom za ublažavanjem simptoma poremećaja u jelu, uključujući anoreksiju (anorexia nervosa) i bulimiju, i s tim u vezi diskusije o važnosti individualnog ukusa u izboru glazbe u toj vrsti terapije. Glazba se uz tehnike opuštanja također koristila za ublažavanje depresije kod starijih pacijenata koji žive kod kuće. 3. Glazba za sve Glazba može poboljšati kvalitetu življenja kod osoba koje imaju poremećaje sluha ili poteškoće u učenju. I. Osobe oštećenog sluha Oko 14% stanovništva ima zamjetni poremećaj sluha. Ovaj broj među starijim osobama raste na otprilike 25%. Razvoj novih tehnologija omogućio je većini ljudi oštećenog sluha pristup glazbi. Sada je dostupna tehnologija koja gluhim osobama omogućuje da sviraju elektroničke klavijature, a razvijen je i cijeli niz multimedijalnih tehnika uz korištenje boje i vibracije koje pomažu gluhim osobama da uživaju u glazbi. Postoje i zborovi u kojima se pjesme izvode tako da su riječi izražene znakovima za gluhe. Razvijeno je i pjevanje kod kojeg se rukama pokazuju pjevane muzičke note. II. Djeca s poteškoćama u učenju Glazbena terapija može pomoći djeci s poteškoćama u učenju da usredotoče pažnju, povećaju period koncentracije i, tijekom vremena, poboljšaju vokalizaciju (govor), promatranje, oponašanje i pokretanje ideja. Glazbena se terapija često koristi za razvijanje komunikacije. Ona utječe na osobne veze i odnose među ljudima naglašavajući važnost aktivnog slušanja i izvedbe. Improvizirana glazbena drama s muzikom i tekstom koristila se da bi prenijela društvenu dramu između mentalno zaostale djece i one koja to nisu, u uobičajenoj javnoj ustanovi. Intervencija je omogućila da igrane epizode traju dulje nego što je to uobičajeno prema izvješćima u literaturi. Postoji znatan dio istraživanja koji pokazuje da glazba može biti učinkovita s djecom s poteškoćama u učenju kad se nudi kao nagrada za određeno ponašanje, na primjer, da razvije pažnju, poboljša čitanje ili vještine baratanja brojevima ili da smanji pojavu agresivnog ili neprilagođenog ponašanja.
20
III. Djeca s ozbiljnim i teškim poteškoćama u učenju Sve donedavno djeca s ozbiljnim i teškim poteškoćama u učenju nisu mogla sudjelovati ni u jednom obliku muzičke aktivnosti, osim u slušanju. Tehnologija je i ovo promijenila. Sada je moguće da i djeca i odrasli stvaraju svoju vlastitu glazbu koristeći se ‘zvučnim pretvaranjem’ (sound beam). U terapiji zvukom, pojedinac radi i motiviran je da radi sa zvukom. Dijete po svojoj želji može uroniti u zvuk ili u tišinu. Djeca mogu istraživati, otkrivati i oblikovati zvukove. Glavni uređaji koji se koriste su procesor zvuka, sintisajzer i ‘pretvarač zvuka’. Procesor zvuka može mijenjati i oblikovati glasove, sintisajzer se može koristiti kad je dijete donekle fizički pokretno i može svirati koristeći razne dijelove svojeg tijela koji mu za to najbolje odgovaraju. Pretvarač zvuka koriste uglavnom djeca s vrlo teškim višestrukim poteškoćama u učenju, npr. djeca s cerebralnom paralizom. To je uređaj koji mijenja fizički pokret ili gestu, npr. podizanje noge ili stopala, treptaj trepavice, u zvuk. Postoji izravan odnos između fizičkog pokreta i zvuka koji se dobiva. Pretvarač zvuka je povezan sa sintisajzerom, i sintisajzer je taj koji proizvodi zvuk. Tehnički razvoj će vjerojatno uskoro stvoriti nove mogućnosti za ovakve tipove glazbiranja. IV. Disleksija Nema univerzalno prihvaćene definicije disleksije. Nju može karakterizirati cijeli niz simptoma. Bitno je, međutim, da dijete ima poteškoće u čitanju, pisanju, izgovaranju ili baratanju brojevima koje inače nisu tipične za opću razinu njihovih sposobnosti. Te poteškoće mogu biti povezane s nizom problema koji mogu biti slušni, vizualni, fizički, povezani s pamćenjem ili pomanjkanjem organizacije. Na raznim se mjestima mogu naći podaci koji ukazuju na to da glazba može pomoći disleksičarima. Istraživanja na ovom polju se razvijaju i moguće je uključiti takvu djecu da ravnopravno sudjeluju u muziciranju V. Poremećaji osjećaja i ponašanja Djeca s poremećajima u ponašanju i iskazivanju osjećaja dobro reagiraju na glazbu. Već postoje rezultati istraživanja koji govore da sviranje glazbe u pozadini u razredu može poboljšati njihovu koncentraciju i kvalitetu školskih radova. Aktivna i pasivna glazbena terapija može smanjiti postojeću agresiju. Na neku djecu također vrlo povoljno utječe uvođenje glazbe u terapiju igrom. VI. Autistična djeca Jedan od najvećih problema kod autistične djece je komunikacija. Rezultati ispitivanja pokazuju da improvizacijska glazbena terapija može dovesti do znatnog poboljšanja u
21
njihovoj komunikaciji. Djelotvorno može biti i učenje riječi uz glazbu. Glazbena terapija također može imati ulogu u određivanju i diferencijalnom dijagnosticiranju autizma. VII. Odrasli s mentalnim oštećenjima u razvoju Glazba koja tiho svira u pozadini pokazala se kao dobra u poboljšanju ponašanja orijentiranog na rad kod odraslih osoba s mentalnim poteškoćama u razvoju, smanjujući škripanje zubima i sklonost samoranjavanju. Kao što je i prije naglašeno, tehnološki je razvoj omogućio osobama s vrlo teškim mentalnim hendikepima da aktivnije sudjeluju u kreativnom muziciranju. 4. Utjecaj glazbe na razvoj I. Najmlađe doba Postoji znatna količina dokaza da zvuk može stimulirati fetus, te da djeca taj zvuk mogu prepoznati nakon rođenja. U jednoj studiji provedenoj na skupini majki njihove su nerođene bebe slušale zvukove violine. Nakon rođenja, pratilo se iskazivanje ponašanja u razdoblju od 0 do 6 mjeseci. Skupina djece koja je slušala glazbu bila je znatno naprednija u grubljim i finijim motoričkim aktivnostima, u lingvističkom razvoju, nekim vidovima somatsko-senzitivne koordinacije i dijelu kognitivnog ponašanja. Druga proučavanja ukazuju da stimulacija glazbom može ubrzati razvoj, potaknuti na sisanje i utjecati na dobivanje tjelesne težine. Također postoje dokazi da glazba može povoljno utjecati na bebe koje su prerano rođene ili su bile nedovoljne tjelesne težine pri rođenju. U usporedbi s grupom koja nije imala muzičku stimulaciju, ona grupa koja je slušala glazbu dobila je na tjelesnoj težini, povećala unos hrane i djeca su kraće ostajala u bolnici. Bebe mogu razlikovati različite tipove glazbe. Interakcija između majke i djeteta koja uključuje muzičke aktivnosti, npr. muzičke igre, upotreba glazbenih igračaka, može pomoći u razvijanju komunikacijskih veza i ubrzati razvoj govora. Proučavanja odnosa majke i djeteta pokazuju da one imaju vlastiti određeni ritam, koje majka i dijete dijele. Svako od njih počinje djelovati u glazbeni logičnom vremenu pravilno se izmjenjujući. Govor majke je ‘pjevan’. II. Glazba u formalnom obrazovanju Premda postoji dovoljno razloga da glazba sama po sebi bude dio općeg obrazovanja, sve veći pritisak na školske programe naveo je muzičare da potraže nove dokaze koji će obraniti njezino mjesto i potvrditi mogućnost glazbe da utječe na druge vještine. Jedan dio istraživanja bavio se utjecajem glazbe na intelektualna znanja. Ovo se pokazalo iznimno kontraverznim. Istraživanje koje je tvrdilo da slušanje Mozartove glazbe može poboljšati prostorno rasuđivanje bilo je vrlo teško ponoviti. Ispitivanja o utjeca-
22
ju korištenja Kodalyjeve (mađarski skladatelj iz 20. st. koji je razvio specifičnu i jednostavnu metodu podučavanja glazbe) metode na druge vještine imala su miješane rezultate, premda su muzičke lekcije napravljene da razvijaju auditivne, vizualne i motoričke vještine povoljno utjecale na čitanje. Učenje sviranja nekog muzičkog instrumenta kratkotrajno je i u maloj mjeri utjecalo na spacijalno (prostorno) rasuđivanje, ali ne i na druge vidove kognitivnog funkcioniranja. Studije koje istražuju utjecaj većeg uvođenja glazbe u učionice unutar formalnog obrazovanja, otkrile su da su djeca koja su dobivala dodatne muzičke satove jednako svladavala gradivo jezika i čitanja kao i njihovi vršnjaci unatoč tomu što su imala manje formalnih lekcija, premda su postojale razlike između skupina koje su imale različite razine sposobnosti. Istraživanje koje koristi korelacijske (usporedne) tehnike ispitalo je učinak slušanja izbornih predmeta iz umjetnosti na krajnje rezultate svih testova. Premda je glazba bez sumnje bila povezana s boljom izvedbom u drugim predmetima, to ne znači neophodno da je glazba tome i razlog. Iz trenutnih spoznaja nemoguće je izvući čvrste zaključke o utjecaju slušanja ili aktivnog sudjelovanja u muziciranju na druge intelektualne vještine. Još je nemoguće donijeti presudu. III. Utjecaj na osobni razvoj i društvene vještine Postoji pozitivan učinak uključenosti u muziciranje na osobni i društveni razvoj djece što se može lako demonstrirati. Djeca koja dobivaju dodatne ili muzičke lekcije u redovnoj nastavi pokazala su povećanu složnost u razredu, veće samopouzdanje, bolju društvenu prilagodbu i pozitivnije stavove. Ovo je bilo posebno vidljivo kod nezadovoljnih učenika s manjim sposobnostima. Djeca lošijeg imovinskog stanja koja su dobivala individualnu poduku iz klavira također su pokazala veće samopoštovanje u usporedbi s kontrolnom skupinom. Postoje i pokazatelji da uključenost u muziciranje može povećati društvenu uključenost. U Velikoj Britaniji, u jednoj studiji o utjecaju umjetnosti u obrazovanju, najčešće je primijećen opći utjecaj povezan s osobnim i društvenim razvojem učenika. Kod glazbe primijećen je utjecaj na svjesnost o drugim ljudima, društvene vještine, ugodu i prihvaćanje preseljenja. Razlike u reakcijama između škola ovisile su o stupnju muzičkog znanja i iskustva s kojim su djeca došla u školu. Neki su učenici zamijetili korisnost glazbenih satova zbog slušanja glazbe i razvoja glazbenih vještina, dok su drugi ukazivali na čistu zabavu i terapeutsku prirodu glazbe, kako im je ona dala samouvjerenost da izvode i predstavljaju pred drugima, potpomogla skupni rad i naučila ih da se izraze. Učenici koji su svirali neki instrument spominjali su veće samopoštovanje i izraženiji osjećaj identiteta. Istraživanje provedeno među učiteljima glazbe potvrdilo je ove rezultate. Oni vjeruju da korist od učenja sviranja nekog muzičkog instrumenta uključuje i razvoj društvenih vještina, ljubav prema glazbi, uživanje u glazbi, razvijanje timskog rada, razvijanje osjećaja postignuća, samouvjerenosti i discipline i razvoj fizičke koordinacije. Druga
23
nacionalna izvješća o umjetnostima naglašavaju važnost umjetnosti u razvoju niza prenosivih vještina, pa i onih koje se odnose na kreativnost i kritičko razmišljanje. IV. Adolescencija U doba adolescencije muziciranje je glavni doprinos razvoju identiteta. Tinejdžeri mnogo slušaju glazbu, u Velikoj Britaniji obično gotovo tri sata dnevno. Glazbu slušaju da bi im prošlo vrijeme, da bi smanjili dosadu, opustili se i odvratili pažnju od briga i problema. Ponekad koriste glazbu da bi se posvadili s roditeljima. Utjecaj glazbe na raspoloženje u toj dobi može biti vrlo snažan. Tijekom ovih godina glazba je često utočište od učenja. Prva su istraživanja o utjecaju glazbe na učenje počela kad se radio udomaćio u kućama. Veliki je dio tog istraživanja bio nesistematičan. Sada su razvijeni modeli koji omogućuju da bolje razumijemo taj utjecaj. Općenito, učenje je lakše i učinkovitije kada se sluša umirujuća, opuštajuća glazba, premda se i negativni utjecaji glasne, poticajne glazbe mogu iskoristiti ako slušatelj prihvati određene strategije. Kod male djece i osoba koje imaju poteškoća u ponašanju i izražavanju osjećaja jasno je vidljiv utjecaj glazbe na kvalitetu izvođenja zadataka. Čimbenici za koje znamo da su možda važni u primjeni utjecaja uključuju osobnost i prirodu određenog zadanog zadatka. Mnogo je lakše prekinuti ili ometati zadatke koji uključuju memoriranje. Premda je potrebno opsežnije istraživanje, jasno je da mladi ljudi sve više koriste glazbu kao oruđe u postizanju svojih ciljeva u učenju. 5. Glazba, trgovina, reklama, rad I. Glazba i rad Glazba je oduvijek igrala važnu ulogu u našem radu pa je tako i danas. Ona se koristi za koordinaciju pokreta, za rastjerivanje dosade, razvijanje timskog duha i za brže obavljanje poslova. Danas je pjevanje uz rad mnogo manje uobičajeno u razvijenom svijetu ali snimljena glazba često se čuje na radnim mjestima, u dućanima, na aerodromima, u restoranima i hotelima. Komercijalna i industrijska uporaba glazbe dio je glavnih industrija, premda neki tvrde da preobilna uporaba glazbe u poslu i trgovini može imati negativne učinke. Jedan je od najvećih dobavljača snimljene glazbe za slušanje na javnim mjestima Muzak. Oni su 1994. godine po vlastitim procjenama opsluživali 80 milijuna ljudi. Muzak je poduzeo istraživanje i dobio rezultate da radnici bolje rade, da su im ponašanje, stavovi i komunikacija bolji, efikasnost i koncentracija povećane, a greške smanjene kada slušaju glazbu na poslu. Nedavno je jedno nezavisno istraživanje došlo do istih rezultata. Općenito su osobna iskustva rada uz glazbu pozitivna.
24
II. Glazba i umjetnost Osim vrijednosti glazbe kao umjetnosti, glazba je uvijek igrala važnu ulogu u kazalištu, na televiziji, filmu i na videu. Ugasite li glazbu kod nekih od najnapetijih ili dramatičnih trenutaka u filmu lako ćete iskusiti njezinu moć da stvori atmosferu, napetost, očekivanje i klimaks. Glazbeni video koji kombinira snažno djelovanje glazbe s vizualnim stimulansima može imati trenutan utjecaj na naše razmišljanje premda je diskutabilno da li ono kasnije utječe i na određeno ponašanje. III. Glazba i reklamiranje Glazba je jedna od glavnih sastavnica potrošačkog marketinga. Koristi se da bi potakla potrošače da kupe određene proizvode. Čini se da postoje dva načina na koje se može uvjeriti ljude da kupe neki proizvod: izravan put uvjeravanja, kada ljudi analiziraju sadržaj poruke i razmatraju argumente u svjetlu vlastitih uvjerenja i znanja; i zaobilazni put kada se poruka zapravo ne proučava u detalje nego se slušatelj više oslanja na periferne informacije, na primjer asocijacije s drugim stvarima. Baš ovdje glazba ima, čini se, najveći utjecaj. Ova dva pristupa ne isključuju neophodno jedan drugoga. Glazba može potaknuti potrošače da budu vrlo zainteresirani, ako je usklađena ili odgovara njihovom poimanju proizvoda, na primjer, uzbudljiva klasična glazba u reklami za skupi sportski automobil. Glazba je toliko uspješna da aktivira relevantne informacije koje mogu podržavati izbor proizvoda. Ovo uključuje identificiranje ciljanog kupca i nalaženje odgovarajuće glazbe za njega. Na učinak djeluju upoznatost s muzikom, sklonost za određeni tip glazbe i prethodno raspoloženje. Ako se glazba svidi potrošaču, pretpostavlja se da će se pozitivna reakcija na nju povezati s proizvodom. Bez obzira na načela djelovanja, nema sumnje da je glazba učinkovita u kreiranju privlačnosti proizvoda. Također je vrlo uspješna kada se želi da se neki proizvod upamti. Jedno je ispitivanje pokazalo da je 99% ispitanika uspješno prepoznalo glazbu koja je pratila određene komercijalne proizvode. Ovo može biti ključno pri kupovini. IV. Glazba, kupovina, potrošnja Glazba se koristi da bi se upravljalo navikama potrošača koje se odnose na kupovinu, jelo i piće. Glazba može utjecati na brzinu kojom se kupci kreću velikim dućanima. Kreću li se polakše više će kupovati. U tim su okolnostima potrošači tek marginalno svjesni glazbe, a sasvim sigurno nisu svjesni učinka koji ona ima na njihovo ponašanje. Glazba može utjecati na brzinu jedenja i pijenja i način ponašanja u kafićima i drugim javnim mjestima. Tip glazbe koja svira može utjecati na odabir proizvoda, npr. njemačko ili francusko vino, a glazba koju određene skupine smatraju privlačnom može ih potaknuti da češće posjećuju određena komercijalna mjesta. Tip glazbe koja svira kada smo na ‘čekanju’ telefonske linije može utjecati na vrijeme i voljnost našeg
25
čekanja. Sviđa li nam se glazba duže ćemo čekati da nam se osoba javi. Na sličan se način utječe na ustrajnost potrošača kada čekaju na određene usluge i povećava se vjerojatnost da odaberu određene bankovne mogućnosti. Tip glazbe koju slušamo može također predvidjeti ponašanje potrošača. Količina depresivnog sadržaja u najpopularnijim pjesmama u SAD-u najavila je procjenu koju je vlada SAD-a napravila o optimizmu potrošača, što je zatim predvidjelo ukupni nacionalni proizvod u vremenskom razdoblju od jedne do dvije godine.
Glazba u našem svakodnevnom životu Nikada prije u povijesti čovječanstva nije bilo tako mnogo različitih vrsta glazbe tako lako dostupno tako velikom broju ljudi. Razvoj elektroničkih medija u drugoj polovini 20. stoljeća revolucionirao je pristup i korištenje glazbe u našim svakodnevnim životima. Uz neznatan napor možemo uključiti radio, “pustiti” CD ili kasetu ili slušati glazbu na videu ili televiziji. Ali nije uvijek bilo tako. Prije takvog tehnološkog razvoja, većina je ljudi imala pristup glazbi samo ako su pohađali određena religiozna i društvena događanja ili su pak sami glazbirali. Učinak promjena tog stanja upravo zapanjuje. Sada možemo koristiti glazbu da bi manipulirali svojim raspoloženjem, izazivanjem uzbuđenja i raznih osjećaja i stvorili okružje koje može snažno utjecati na način na koji drugi ljudi osjećaju i ponašaju se. Ljudi mogu, a to i čine, glazbom potpomagati opuštanje, svladavati snažne osjećaje, kreirati pravo raspoloženje za izlazak, stimulirati koncentraciju, ukratko, mogu utjecati na to da se osjećaju ugodno i sigurno. Glazba je postala alat kojim se koristimo da bismo se prikazali u boljem svjetlu i potakli svoj razvoj. Loša je strana lakog pristupa glazbi što većina ljudi više ne razmišlja o njoj i ne njeguje svoj odnos prema njoj. Dok glazba postaje sve važniji neodvojivi dio našega svakodnevnog života, dovodi se u pitanje mjesto glazbe u formalnom obrazovanju širom svijeta. Glazba već uvelike sudjeluje u stvaranju ugodnijeg i opuštenijeg življenja. Kako se na zdravlje ljudi sve više odražava pozitivni i blagotvorni utjecaj glazbe, tako će rasti i zahtjevi psihologije i drugih područja. Ako društvo želi za to biti spremno trebat će odgovarajuće obrazovati nove glazbenike.
Neurološki aspekti muzičkog procesuiranja Kad ljudska bića slušaju glazbu ne reagiraju samo na ‘zvuk’. Ljudi glazbu mogu doživjeti fiziološki (npr. promjene u brzini otkucaja srca); pokretom; kroz raspoloženje i osjećaje; i spoznajno (kroz znanje i sjećanja, koja mogu biti osobna ili pak povezana sa samom glazbom, odnosno stilom ili povijesnim razdobljem slušane glazbe).
26
27
...glazba može
povoljno utjecati na ljude.
28
Činjenica da se glazba višestruko procesuira (obrađuje), te da ima fizički, emocionalni i kognitivni utjecaj, možda je ključ za razumijevanje njezine snage. Premda životinje mogu zamijetiti razlike u zvuku, a neke čak mogu razlikovati kompozitore i stilove glazbe, one ne mogu pamtiti melodije i druge holističke vidove glazbe, odnosno ne mogu percipirati glazbu u svoj njenoj cijelosti i značenju. Međutim, svejedno reagiraju na glazbu. Pokazalo se da se krave spremnije voljnije na mužnju kad im se pušta glazba. Ovo ukazuje na to da neki prilično primitivni mehanizmi mozga sudjeluju u barem dijelu našega reagiranja na glazbu. Dijelovi mozga koji procesuiraju glazbu razvijaju se u kasnijim stadijima trudnoće. Oni se sastoje od razgranatog neurološkog sustava koji je raširen cijelim mozgom, ali koji ima specijalizirana područja koja se bave različitim vidovima glazbenog ponašanja. Obje su moždane polutke uključene zbog složenosti glazbenih iskustava koja mogu sadržavati auditivne (slušne), vizualne (koji se tiču slika), kognitivne (koje se tiču razmišljanja), afektivne (koje se tiču osjećaja i senzacija) i motoričke sustave. Lijeva polutka obrađuje informacije na primarno verbalni, slijedni, logički i analitički način. Desna polutka funkcionira više u neverbalnom, holističkom (doživljajnom na razini cjeline), intuitivnom i sintetičkom ozračju. Mnogi od ovih pod-sustava koji sudjeluju u procesuiranju glazbe imaju i ne-glazbene funkcije. Promjene u organizaciji i funkcioniranju mozga mogu se očekivati kada je u pitanju uvježbavanje bilo koje visoko razvijene vještine, a glazba u tomu nije iznimka. Osobe s visokom razinom glazbene izvježbanosti pokazuju značajno veće koherencijske vrijednosti (međusobne povezanosti) na EEG snimkama te veću lijevu planum temporale (struktura koja se nalazi u obje polovice mozga povezana s funkcijama jezika, kod normalnih, zdravih osoba obično jednake veličine), posebno ako je njihovo glazbeno obrazovanje počelo prije sedme godine ili ako imaju tzv. apsolutni sluh. Motorički dio korteksa (moždane kore) koji upravlja prstima također se povećava kao reakcija na lekcije, i fizičke i zamišljene. Zbog mnogih načina na koje se glazba može doživjeti, glazbeni je dio mozga naročito pokretan. Amusia je termin koji se koristi na gubitak dijela glazbenih funkcija nakon oštećenja mozga. Amusia može biti globalna, odnosno općenita i specifična ili konkretna. Osoba može na primjer dobiti moždani udar i izgubiti sposobnost da čita note, pjeva ili svira neki instrument ili da razumije glazbu ili se može dogoditi kombinacija ovih mogućnosti. Način na koji različite glazbene vještine funkcioniraju nezavisno može se vidjeti u načinu na koji ponekad znamo i prepoznajemo neku melodiju ili glazbenu frazu koju čujemo, ali se ne možemo sjetiti njezinog naslova ili kompozitora premda smo svjesni da posjedujemo to znanje. Mnoge reakcije na glazbu nisu fiziološke nego emocionalne. Manje je istraživanja koja se bave neurobiologijom osjećaja nego istraživanja koja se bave drugim vidovima ljudskog funkcioniranja, a posebno kad je riječ o emocionalnim reakcijama na glazbu. Trenutno se smatra da naše osjećajne reakcije na zvuk (bilo glazbe, bilo neki drugi) kontrolira amigdala (ganglijska nakupina u mozgu kod planum temporale koja up-
29
ravlja osjećajima). Ona procjenjuje osjetilne podatke koji dolaze u mozak da bi im dala emocionalna značenja. Ona dobiva podatke o osjetilnim informacijama izravno i brzo iz talamusa, koji pak djeluje kao pojačalo signala za dolazeće informacije, prije nego ih procesuira svjesni dio mozga koji razmišlja, korteks (moždana kora). Informacije se dobivaju i iz korteksa, ali sporije. Ovo objašnjava one trenutne i ponekad nezgodne u društvu reakcije na glazbu koje se dešavaju automatski, na primjer, kad se rasplačemo nakon što čujemo dijete kako pjeva, ubrzamo vožnju kad se na radiju začuje vrlo uzbudljiva glazba. Putovi kojima stižu informacije iz korteksa traju dulje jer dulje obrađuju pristigle informacije, ali oni daju cjelovitiju kognitivnu procjenu situacije. Želimo li se izraziti glazbenim terminima rekli bismo da kognitivne informacije evociraju sjećanja koja se odnose na određenu glazbu koju slušamo. Ovo također može utjecati na naše emotivno reagiranje na glazbu, ali budući da smo ga svjesni, vjerojatno ćemo kontrolirati svoje reakcije. Amigdala usko surađuje s hipotalamusom, dijelom mozga koji pokreće emocionalno ponašanje. Ovo omogućuje da brzo reagiramo na stimulanse, odnosno događanja, posebno kad su te reakcije važne za naše preživljavanje. Jedna od glavnih neuroloških komponenti emocija je autonomni živčani sustav (Autonomic Nervous System - ANS). On ima dva dijela, simpatički, koji priprema tijelo za borbu ili bijeg, i parasimpatički koji djeluje tako da čuva energiju. Simpatički sustav daje tijelu energiju ubrzavajući otkucaje srca, stimulirajući proizvodnju adrenalina i drugih neurotransmitera (živčanih prijenosnika) i poticanjem pretvorbe glikogena (kemijski spoj u tijelu) u energiju. Parasimpatički sustav usporava otkucaje srca, potiče probavu i izlučivanje sline. Rezultati istraživanja pokazuju da različiti tipovi glazbe stimuliraju vidove oba ova podsustava. Na isti način na koji ponekad reagiramo na glasnu buku, možemo i trenutno reagirati na zvuk glazbe bez svjesnog razmišljanja. Kako glazba mijenja ritam, raspon visine glasova i boju, te će se promjene pratiti i naš će autonomni živčani sustav reagirati. Te se promjene prate i na višoj razini, te im se pridaje značenje. Ovdje su važna naša očekivanja o prirodi glazbe koju slušamo. Ako se glazba ne slaže s našim očekivanjima, vjerojatno je da ćemo na nju emocionalno reagirati. Glazba postavlja očekivanja i težnje kod slušatelja koji su upoznati s određenim stilovima. Ovisno o načinu na koji će se ta očekivanja ostvariti ili razriješiti može doći do različitih emocionalnih reakcija. Istraživanja također ukazuju da limbički sustav (prsten međusobno povezanih struktura oko hipotalamusa u mozgu u vezi sa sjećanjima, osjećajima, i dr.) sadrži veliki broj receptora koji su vrlo osjetljivi na prisutnost kemijskih spojeva u mozgu, kao što je endorfin, koji smanjuje osjećaj bola. Čini se da slušanje glazbe u nekim okolnostima potiče oslobađanje endorfina što posljedično izaziva emocionalne reakcije. Ovo je posebno važno za medicinsku uporabu glazbe. U medicini se sve više prepoznaje važnost interakcije između tijela i uma. Znanstvenici sugeriraju da ono što se događa u svjesnom umu utječe na tijelo. U ovom je pogledu posebno zanimljivo istraživanje koje se odnosi na imunosni sustav. O ovome će biti riječi kasnije.
30
Istraživanja koja ispituju način na koji mozak obrađuje glazbu ukazuju da ne postoji lagani način na koji bismo mogli predvidjeti učinke glazbe na ponašanje pojedinca. Premda ljudi kao vrsta možda dijele mnoge automatske reakcije na zvuk, naše su svjesne reakcije, a koje dijelom prenose i naše emocionalne reakcije, jedinstvene. Na njih utječu naša prethodna iskustva s glazbom. Ta su iskustva djelomično određena našom kulturom, društvenom skupinom unutar nje, godinama, spolom i eventualnim glazbenim obrazovanjem. Uz to, svaki pojedinac posjeduje jedinstveni niz sjećanja koji ‘pripada’ svakom glazbenom iskustvu. Njih će dozvati određene pjesme, melodije ili dijelovi glazbenih djela. Ta sjećanja mogu biti povezana s raznim događajima, osobama, aktivnostima, mjestima, osjećajima i drugim osjetilnim iskustvima. Ova razina individualnosti znači da će biti iznimno teško točno predvidjeti utjecaj glazbe na ponašanje bilo koje osobe. No, premda možda ne možemo predvidjeti individualne reakcije na glazbu, istraživanja su pokušala identificirati opće trendove u odnosu između glazbe i ponašanja.
Glazba u društvu Osim što ima utjecaj na pojedince, glazba već tisućama godina ima važnu ulogu u društvu i njegovim manifestacijama. Spiljske slike flauta i drvenih čegrtaljki stare 30 000 godina, pronađene su u Južnoj Francuskoj, u Pirinejima i Rusiji, ukazujući na važnost umjetnosti u životu naših predaka. Čini se da nema ljudske kulture bez glazbe. Naročito izgleda da je pjevanje univerzalno. Glazba se bez iznimke izražava u vezi s religijom, slavljima i plesom. U mnogim religijama, premda ne svim, glazba se koristi za pjevanje svečanih, pobožnih napjeva i himni. U nekim se pak religijama koristi kao podloga za meditaciju. Glazba je dio svih važnih događaja i proslava, uključujući vjenčanja, pogrebe, parade, rituale prelaska u drugi društveni status (npr. ‘stjecanje muškosti’) i festivale. Glazba također, sudjeluje u ljudskoj preokupaciji traženja promijenjenih stanja svijesti kao dio rituala, individualnog sanjarenja, molitve, meditacije ili uporabe droga. Bavljenje umjetnošću u društvu potaklo je i razvoj tehnologije. Na primjer, prve peći za pečenje vapna i opeka nisu bile napravljene da bi se u njima pekle posude za svakodnevnu uporabu, nego da bi se stvorile figure koje su se koristile kao umjetnički predmeti ili u nekim ritualima. Primjer koji može poslužiti kao suvremena analogija je razvoj CD-diskova. Oni su nastali za muzičko tržište, a sada se koriste za pohranjivanje podataka. Premda je glazba dio svih kultura, ona u svakoj pojedinoj kulturi ima različitu ulogu, različita značenja i različiti stupanj važnosti. Slušatelji iz jedne kulture često imaju poteškoća u razumijevanju osjećaja izraženih muzikom neke druge kulture, jer je emocionalni izraz kulturno određen. U većini kultura glazba ima funkcije koje nisu samo zabava i estetsko uživanje pojedinca. Ona potpomaže proces komunikacije i
31
omogućuje ljudima da zajedno učinkovitije djeluju. Na primjer, glazba može uskladiti fizičke pokrete skupine ljudi u plesu, marširanju ili radu. Glazba je sredstvo za izražavanje širokog raspona ljudskih osjećaja, ljubavi, tuge i osjećaja pripadnosti koje ljudi ponekad teško iskazuju riječima. Glazba je zapravo alternativno sredstvo komuniciranja među pojedincima i skupinama, premda ova komunikacija može biti ograničena na one koji razumiju određeno značenje upotrebljenog glazbenog žanra. Glazba je utkana u društvenu potku naših života. Muziciranje, stvaranje glazbe i pridavanje posebnog značenja glazbi unutar jedne kulture ili u određenoj okolini osnažuje i spaja društvenu zajednicu. Muzikom se može služiti da bi se potaklo pristajanje uz društvene norme, oblikovalo društveno prihvatljivo ponašanje kod djece i usvojilo kulturne alate, kao na primjer kod učenja abecede pjevanjem. Nasuprot tome, glazba također može omogućiti izražavanje identiteta koji se protivi društvenim normama. Adolescencija je vrijeme kada je slušanje glazbe najintenzivnije i kada glazbeni ukus često postaje neodvojiv dio društvenog identiteta. Ovo može dobro ilustrirati nedavni primjer u Montrealu kada se u podzemnoj željeznici sviralo klasičnu glazbu u nastojanju da se uvjeri mlade da se ne trebaju tamo zadržavati. Postupak je bio vrlo učinkovit. U nekim slučajevima glazba može biti moćno oruđe promjene. Ona može imati važnu ulogu u ujedinjenju i izražavanju solidarnosti kod osoba koje izazivaju društvene norme i postupke. Glazba ima ulogu u većini naših društvenih institucija i religioznih obreda, na primjer, na rođendanima, vjenčanjima i pogrebima, sportskim natjecanjima, vojnim događanjima. Ona može biti i moćno sredstvo održavanja kontinuiteta i stabilnosti društva kroz narodnu glazbu (folklor) i pjesme koje govore o mitovima i legendama, te bilježe važne događaje. U našem sve globalnijem društvu, folklorna glazba može biti važno sredstvo za očuvanje identiteta manjinskih kultura.
...glazba može
utjecati na skupine ljudi.
HDS ZAMP Heinzelova 62A
10000 Zagreb T. 01/ 6387 000 F. 01/ 6387 001 E.
[email protected] www.zamp.hr
urednica - marina ferić jančić / dizajn - ana n. baće / tisak - linea d.o.o.
