manfred sommer - Fibra

Knjiga

35

MANFRED SOMMER

www.fibra.hr | www.stripovi.com

Orka_35_Frank_Cappa_KB.indd 1

14.09.15. 16:27:42

Knjiga

35

MANFRED SOMMER

* Scenarĳ & crtež Manfred Sommer * Originalno izdanje Frank Cappa (2010.) Izdavač Naklada Fibra d.o.o.

* Glavni urednik Marko Šunjić Prĳevod Nikola Pezić Lektura Aleksandar Gucunski Prĳelom i priprema za tisak Marko Šunjić Dizajn Melina Mikulić, Plavi dabar d.o.o. Tisak Stega tisak d.o.o. Naklada 400 primjeraka ISBN 978-953-321-206-7 * Copyright © 2014 Editores de Tebeos * Zagreb, listopad 2015.


14.09.15. 16:27:43

„Posljednji Afrikanac“


14.09.15. 16:27:45

Sjećanja

jednog

dopisnika

PETAK, 1 OŽUJK A 2010.

y ALEJANDRO JODOROWSKY (Čile, 1929.) umjetnik je mnogih lica i psihomag priznat diljem svijeta po svojim knjigama, filmovima i scenarijima za stripove.

Čovjek savjesti PROLOG ALEJANDR A JODOROWSKOG

M

eđu najvećim strip-crtačima dvadesetog stoljeća, odreda Sjevernoamerikancima, Willom Eisnerom, Hogarthom, Stanom Drakeom, Alexom Raymondom, Miltonom Canniffom, Alexom Tothom, važno mjesto zauzima Španjolac Manfred Sommer. Ali dok su ostali, poštujući zakone industrijske umjetnosti, stvorili Supermane, Tarzane, Mandrake, Flashove Gordone, detektive bez političke savjesti i vojnike u službi diktature maskirane u demokraciju, Sommer je bio sposoban stvoriti Franka Cappu, reportera svjesnog ratnih užasa. Tako je rekao u jednom intervjuu: „Stvoriti Franka Cappu za mene je bila životna potreba. Gledao sam vijesti i mnogo patio zbog zbivanja u Nikaragvi, u Kongu, Vijetnamu, na svim tim mjestima. Mislio sam, da sam ondje, ne bih bio junak, ne bih promijenio ništa, već bih patio i razmišljao. Zatim sam izmislio fotoreportera, čovjeka koji ne bi ubio nikoga, ali bi se

zatekao ondje, u opasnosti, prepričavajući te grozote čitavom svijetu.“

Sommer je posjedovao osviještenost o društvu popraćenu velikom psihološkom dubinom. Živio je između dvije temeljne tjeskobe: tjeskobe uzrokovane životom i tjeskobe od smrti. Čini mi se da čujem njegov dubok glas, glas koji mu dolazi iz utrobe i iz srca, kako izjavljuje: „Od naših smo otaca primili nagomilano nasljeđe te goleme mase svinjarija što se zove društvom. Kad smo se rodili, stekli smo još i žudnju da budemo protagonisti, koja vrlo rijetko

4


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:27:48

biva zadovoljenom. Između te dvije stvari ljudsko biće skuplja frustracije od kojih želi pobjeći. Neki to čine alkoholom, drugi drogama. A određen postotak mladih tako što traži smrt. Ja sam bio jedan od njih; kad sam bio mlad, počeo sam koketirati s idejom da umrem. Moja je formula za samoubojstvo bila okladiti se sa samim sobom da ću se svake noći popeti iz Barcelone u svoje ljetovalište u Begasu svaki put sve većom brzinom po lošoj planinskoj cesti, punoj zavoja, mračnoj poput đavoljih usta. Jednom se smrt pojavila iza zavoja, u liku kamiona. Tada sam shvatio da je to rješenje apsurdno i beskorisno, i uspio sam se spasiti u zadnji tren. Tog se časa promijenio čitav moj život i otada se u meni skuplja neka vrsta brige, čak i shvaćanja ljudskog bića. Kao i sveprisutna potreba da u svakom času progutam što mi život nudi.“

Ovo je savršen opis njegova fotoreportera. Čovjek atletske građe, sposoban nokautirati siledžiju, ali smiren, suštinski neutralan, ni šampion ni junak, lišen predrasuda, lišen ognjištarenja, koji iznad svega teži slobodi. Čovjek nadmoćne savjesti, sposoban razviti prijateljski odnos s ljudožderom koji ga je želio uloviti i pojesti, ne osuđivati par incestuoznih brata i sestre, pokušati pružiti sreću ženi-samoubojici. U svakom retku svojih stranica Sommer je Cappa. Isti stav koji zauzima njegov junak dok svjedoči grozotama rata zauzima on u svom zanimanju strip-autora. „Zbiva se to da se okreće marketinškim formulama, novac je kukavica, prave se statistike, ima više siromašnih nego bogatih, glupih nego pametnih, neznalica nego učenih... A iz svega ispadne krupna sol. Ne nastoje te uzdići, ne kažu ‘Idemo uzdignuti mase!’, već im daju ono što mogu lako usvojiti. Malo nam nedostaje da stignemo u rimski cirkus.“

5


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:27:54

Sve slike i skice kojima je ilustriran ovaj prolog rad su Manfreda Sommera. Na str. 9 je portret samog autora.

6


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:27:58

Zatvoriti ovog velikog umjetnika između dva datuma, „1933. – 2007.“, čini mi se uskogrudnim. Isprazna umjetnost, isključivo komercijalna, nalik je mlazu vode na listu papira: brzo ga moči i brzo nestaje. Duboka umjetnost, autentična, stvorena iz životne potrebe, nalik je kapi ulja: na papir padne jedva primjetna, ali s vremenom se širi sve dok ga potpuno ne prožme... Iako je Manfred Sommer rekao: „Vjerujem da će s nama umrijeti i strip, jer pripada drugoj epohi. Mi, zaljubljenici u strip, smo poput kolekcionara drški kišobrana, starih ključeva, sličica“.

Ni on ni njegovi stripovi neće umrijeti. Ono što je izrazio u svojoj crtanoj literaturi – punoj ljudske poezije – dobiva sve veći značaj na ovom kraju civilizacije. Istinska umjetnost, mada otisnuta na skromnom papiru, čuva svoju veličinu i svakog se dana, svladavajući vrijeme, rađa još snažnijom. Zahvaljujući Sommeru, u nama se, usred turobnog, okrutnog, neljudskog svijeta, budi jedan Frank Cappa.

7


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:02

Sjećanja

jednog

dopisnika

PETAK , 17. VEL JAČE 2010. • GODINA X XIX.

y ALFREDO SOMMER GENIÉS autor je stripova. U njegova najzapamćenija djela ubrajaju se crteži za Alex Magnum i Moko.

Frank Cappa

Terapija za analizu ljudske prirode ALFREDO SOMMER GENIÉS (njegov sin, njegov učenik, njegov prijatelj)

N

astanak stripovskog lika Franka Cappe duguje se, u suštini, životnoj potrebi Manfreda Sommera da promišlja o ljudskom biću, njegovim strahovima (osnovnom gorivu svih njegovih agresivnih, zlonamjernih i nasilnih reakcija), njegovim jadima, kao i njegovim vrlinama, uvijek unutar okrutnog, neumoljivog i nemilosrdnog okruženja, kakav je sâm život. Manfreda zapanjuje kontradiktorna složenost čovjeka koji može dosegnuti požrtvovnu dobrotu punu najneograničenije velikodušnosti, ili potonuti u potpuno zloćudno ponašanje vrijedno prezira do gađenja.

Manfred se rodio 1933. i već je s tri godine svjedočio okrutnosti, brutalnosti i žestini Španjolskog građanskog rata preko lica svojih najbližih rođaka, izobličenih od užasa i stegnuta i ozbiljna tona glasa, kao i preko buke bombardera i nemira svakodnevnih života posvećenih izbjegavanju opasnosti.

Na ovoj stranici je skica u boji jedne ideje Manfreda Sommera za naslovnicu stripa „Frank Cappa u Africi“.

8


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:05

9


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:08

Nekoliko godina kasnije poći će u njemačku školu, usred nacističkog doba, i iako se škola nalazila u Barceloni, njen unutarnji ambijent u potpunosti je hitlerovski zahvaljujući generaciji profesora koji su u to vrijeme podučavali. Kad je već bio mladić u dobi od dvadeset godina, pod frankističkom diktaturom prijavio ga je zbog narušavanja javnog reda jedan stražar nakon što ga je zatekao kako ljubi svoju djevojku na ulici. Kako je odrastao u autoritarnim okruženjima gdje je nekolicina ljudi sebe proglašavala posjednicima apsolutne istine i golom silom nametala svoje norme, ideje i kriterije, Manfredovi su ga osjećaji, kao i intelekt, buntovno ponukali da propituje sve i da nanjuši laži i himbe društva, što se dogodilo i mnogim mladima njegove generacije. Njegov golem umjetnički talent, kao i vladanje i crtežom, i tehnikama bojenja omogućuju mu biti savršeno svestran i od svoje mladosti skakati s jedne umjetničke discipline na drugu, izmjenjujući

10


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:11

devedesetih) i odlučuje koristiti strip kako bi izrazio svoje misli i nemire. Zapanjujuće učen čovjek, od dječje dobi ljubitelj knjige, samog sebe definira kao spužvu koja upija sve kako bi mogao shvatiti, kako bi zadovoljio svoju znatiželju. U autorskom stripu debitira vesternom u kojem se bavi temom straha od kojeg pati protagonist i tome kako ga uspijeva savladati («Vuk samotnjak»). Zatim, svakodnevno bombardiran raznim ratovima koji se vode u svijetu, spopada ga konačno potreba da stvori Franka Cappu. U početku je Frank Cappa trebao biti plaćenik, krut, ali istovremeno mučen zlodjelima koje čine on ili njegovi drugovi. Ipak, kad je strukturirao prvu epizodu, shvaća da bi bio komotniji i učinkovitiji učini li Cappu promatračem zvjerstava koja čine drugi. Preobrazba u ratnog novinara zbiva se automatski. Na taj način Manfred može mnogo snažnije osuditi pojave povezane s mračnom stranom ljudskog bića, a omogućeno mu je i osjetiti se poistovjećenim s protagonistom, jer što misli Cappa, misli i Manfred. Skica naslovnice Franka Cappe, jedan od rijetkih trenutaka kad ga vidimo da stišće oružje.

ilustraciju i strip radeći u bezbrojnim agencijama i izdavaštvima u pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima. U dobi od trideset i nešto godina, na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete, usredotočuje svoje umjetničko i profesionalno djelovanje na ilustriranje naslovnica romana ili na serijale u časopisima. Ipak, intelektualnog si oduška daje pišući roman („Čudovišta i cvjetovi“) i knjigu priča kafkijanskog, izazovnog stila u kojoj pripovijeda svoja razilaženja s ljudskim rodom. Ta djela nikad nisu objavljena.

Na lijevoj stranici je stranica iz njegove prve serije stripova za odrasle «Vuk samotnjak» i portret autora.

U to se doba uključuje i u svijet slikarstva postavljajući niz izložbi. Ali krajem sedamdesetih, dolaskom autorskog stripa u Španjolsku, ostavlja se slikarstva (kojeg će se ponovo primiti krajem osamdesetih i početkom

11


Manfred se smatra i scenaristom i crtačem te pažljivo dotjeruje scenarije tražeći ritam s vrhuncem i zatim odgovarajućim raspletom, trudeći se da epilozi sadrže završnu rečenicu koja će u potpunosti zaokružiti priču. Velik ljubitelj pisaca dijaloga američkih serija i filmova, ukrašava svoje likove prštavim dijalozima dajući priči mnogo okretnosti i psihološki ih portretira njihovim načinom govora. S Frankom Cappom Manfred se odvažuje progovoriti o neugodnim temama koje društvo često nastoji prikriti i sakriti zbog lijenosti, sramote, fanatizma ili korumpiranosti. Njegov crtež (pod utjecajem majstora poput Jesúsa Blasca, Alexa Raymonda – iznad svega Ripa Kirbyja – Stana Drakea, Miltona Canniffa, Franka Robbinsa s kapljicama Huga Pratta, plus neki

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:15

trikovi koje je naučio kao ilustrator) vrlo je lijep, učen i uravnotežen, realističan, ali izražajan te posjeduje veliku vještinu oživljavanja različitih okruženja i raznovrsnih ljudskih tipova.

Autorov portret i stranica iz njegova rada «Karelia, sonata za klavir i violinu».

Manfred je, zajedno s Carlosom Giménezom (još jednim velikim majstorom autorskog stripa, ne samo u Španjolskoj, već i na svjetskoj razini, i njegovim bliskim prijateljem do dana njegove smrti), jedan od rijetkih autora stripa koji su u jednakim omjerima, s vrhunskom umješnošću, znali izmiješati živahnu akciju s filozofskim razmatranjima tipičnima za učene konferencije. Sve to, i još mnogo više, jest Frank Cappa. Sve to, i još mnogo više, jest Manfred Sommer.

12


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:19

Za Jesúsa Blanca, od kojeg sam toliko naučio, ne samo crtati.

Prva skica Franka Cappe, kad je još bio plaćenik, a ne ratni dopisnik.

13


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:22

Sjećanja

jednog

dopisnika

LIPANJ 1981. • GODINA I.

y Esej SALVADORA VÁZQUEZA DE PARGE (1934. – 2009.), jednog od najvećih teoretičara španjolskog stripa 20. stoljeća, izvorno objavljen u časopisu Cimoc (broj 5, lipanj 1981.). Zbog njegove analitičke i književne vrijednosti i bezvremenske prikladnosti činilo nam se uputnim spasiti ga od zaborava kako bi odigrao ulogu retroaktivnog prologa prve etape Franka Cappe.

Užasi rata PROLO G S A LVA D O R A VÁ ZQU E Z A D E PA RG E

N

akon više od dvadeset godina šutnje, Manfred Sommer vraća se stripu. Časopisi Hunter i Comix Internacional već su ponudili prve plodove tog povratka. No povratak Manfreda Sommera valja istaknuti iznad svega zbog stvaranja novog lika i novog serijala: Frank Cappa. Sjećanja jednog dopisnika. Frank Cappa ratni je strip. Iako je tradicionalni ratni strip u sadašnjosti doista izgubio prestiž, Frank Cappa obnavlja njegov značaj, unosi mu novu zanimljivost promatrajući staru tematiku s novog gledišta, jer Frank Cappa jest ratni strip, ali nije tradicionalni strip. U ratu Franka Cappe nema junaka, nema nadljudskih djela, nema dobrih ni loših, nema pravednog cilja koji valja braniti (ili, ako ga ima, nije poznat), jer radi se o ratu plaćenika i, kako jednom prilikom kaže sâm Frank Cappa: „U rat se ne ide radi zadovoljstva, ide se nasilu“, a plaćenici ne idu nasilu. To je rat koji će nesumnjivo odlučiti o nečijoj sudbini, o nekoj zemlji, o

Naslovnica teorijskog časopisa Sunday, njegovog dvostrukog broja 15/16.

14


FRANK CAPPA

15.09.15. 10:33:50

Skica i konačna naslovnica izvornog albuma.

nekim ljudima koje ne vidimo prikazane, ali za plaćene vojnike to je samo još jedan rat, još jedna pustolovina, još jedan posao. To je afrički rat čije su nam okolnosti i uzroci skriveni, neodređen rat sličan mnogim ostalim afričkim ratovima. Naposljetku, to je rat koji podržavaju velike sile, proizvođači oružja, koje su jedine koje će se njime okoristiti u zaklonu pacifističke propagande. Frank Cappa priča nam epizode iz toga rata ili, bolje rečeno, priče o ljudima koji sudjeluju u tom ratu, ali kao bijelac među bijelcima, novinar među plaćenicima svoje rase, govori o onima koji su mu bliski, a urođenici, prave i nedobrovoljne žrtve utvare rata, pojavljuju se tek sporadično. Frank Cappa se zapravo nalazi izvan svog rata, u stranom ratu, i sudjeluje u njemu kao puki promatrač kako bi informirao čitatelje svojih novina i usput zapisao sjećanja koja nam nudi, koja se ne tiču ratnih zbivanja izravno, već velikih ili malih osobnih tragedija koje stvaraju okruženje, prilike i klima rata. Stoga nema junačkih djela ni epskih pjesama,

15


tek ljudske topline, anegdota jednostavnih... i strašnih. Ta rubna priča i to spominjanje osobnih osjećaja navode na to da se smjesta pomisli na kolegu i prethodnika Franka Cappe, na Prattovog Ernieja Pikea. Ali razlike među njima dvojicom također su očite. I Pike i Frank Cappa ratni su dopisnici koji ne sudjeluju aktivno u sukobu, tek prate borce, ali dok prvi obično ostaje na margini svoje kronike, drugi na ovaj ili onaj način intervenira u priči koju iznosi. Frank Cappa u dubini je proturatni stoik. Gnuša se rata, kaže, ali ga zanima „jer dovodi čovjeka u graničnu situaciju, iznoseći na svjetlo dana sve dobro i sve loše za što je ljudsko biće sposobno“. Filozofija koja na prvi pogled podsjeća na varljivi pacifizam Ratnih podviga, nekoć slavljenih, a danas već zastarjelih. Ali Frank Cappa ni u jednom času ne prepričava ratne podvige, on priča o užasima rata. Ne o uobičajenim i općenitim užasima svake borbe: smrti, krvi, nevolji. Frank Cappa priča posebne i intimne užase stvarnih osoba. To su izokrenuti Ratni podvizi: ne

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:30

Naslovnica časopisa Cimoc broj 5, gdje se najavljuje objavljivanje stripa «Žrtve i junaci», kasnije sabranog u prvom albumu „Frank Cappa u Africi“.

priča o jednom junaku, već priča o jednoj žrtvi. Jer Frank Cappa je zapravo otišao u rat kako bi vidio žrtve i iz te priče o žrtvama on izvlači svoje zaključke; zaključke koji su zbog toga snažno proturatni, koji otkrivaju da se pravo junaštvo koje uzdiže čovjeka ne pronalazi na ratnom polju, već u svakodnevnom životu, u ispunjavanju malih obaveza koje nameće obiteljski život, često u prividnoj prosječnosti i smjernosti, u monotoniji, u dnevnom pritisku društvenih mehanizama. Starac koji „prodaje trave i živi sa svojim sinom“, kojeg Frank Cappa otkriva u svojoj drugoj pustolovini, taj je kojeg je rat učinio istinskim junakom. No Frank Cappa, pričajući priče koje se tiču drugih, ne lišava nas sebe kao protagonista. Jer i on je naposljetku dio rata i mora braniti svoj život i svoj stav usred okrutnog sukoba koji isprepliće najusavršenije moderne metode s davnim plemenskim običajima afričkih vojnika. Tek se u ekstremnim slučajevima Frank Cappa upliće u borbu, no on kao protagonist stremi svojoj osobnoj viziji ljudskih problema koje postavlja rat,

Ilustracija za promotivni poster s motivima teme stripa „Posljednji Afrikanac“.

16


FRANK CAPPA

15.09.15. 10:27:54

svojem odnosu sa sebi sličnima, svojoj moralnoj podršci žrtvama sukoba s kojim se ne slaže, ali koji mora podnositi kao nešto neizbježno nametnuto, kao sudbinu kojom upravljaju moćni. On je protagonist obilježen nemoći, rezignacijom, naposljetku stoicizmom, jer nije obilježen pobunom protiv stvari koje se zbivaju oko njega, protiv uzavrelog svijeta koji ga je, njemu samome unatoč, u potpunosti pretvorio u ciničnog pjesnika. Manfred Sommer bio je jedan od sastavnih dijelova izuzetne španjolske škole koja je tik pred pedesete znala plodonosno usvojiti lekcije majstora američkog pustolovnog stripa. Tada je, u godinama koje su slijedile iza Drugog svjetskog rata, tema rata bila u modi. Ali radilo se o drugom ratu. Bio je to rat špijuna na Dalekom istoku – koji je Sommer znao uhvatiti u pustolovinama Huracána koje je objavio u časopisu Bufalo – ili rat komandosa u Burmi – koji je prikazao u Junačkim komandosima koji su se pojavili u Almanahu El Capitána Truena iz 1958. Ali već je tih godina Manfred Sommer pokazao svoju sklonost pričama o novinarima u ostvarenjima poput posljednje epizode serijala Robert King – koju je nacrtao u 18. broju Stripovskog priloga El DDT-a – ili u pustolovini Carlosa Marína, objavljenoj u Almanahu El Cachorra iz 1957. Nakon više od dvadeset godina odsustva Manfred Sommer vraća se, dakle, svijetu stripa. I to čini baš serijalom o ratu i novinarima, kao da želi iznova afirmirati svoje stare sklonosti. Ali u ova su se vremena promijenili i rat i novinarstvo, evoluirali su kao što je znao evoluirati i vizualni i narativni stil Manfreda Sommera. Trag Robbinsa i Eisnera još uvijek je zamjetan, no njegovo ga je vlastito iskustvo odvelo na puteve koje je otkrio Hugo Pratt, očitovane u baroknosti detalja modernog španjolskog stripa.

opuštanja. Ali iznad svega zna uhvatiti i, što je najzahtjevnije, zna prenijeti taj težak stav nemoći, rezignacije i stoicizma protagonista. Frank Cappa predstavlja se u kratkoj priči od 14 tabli – Ne valja gubiti glavu – koja služi kako bi se usredotočilo na idiosinkrazije lika, ali istovremeno već očituje dvije ideje koje autor ponavlja. S jedne strane svoju odbojnost prema zapovjedništvu plaćenika, često brutalnom i uvijek nagrađenom, nad običnim vojnicima, prisilnim borcima u obrani cilja koji im nije poznat. S druge strane, kao posljedicu ovog prvog, ravnodušnost prema borbi za jednu ili drugu stranu: Frank Cappa, uvijek kao dopisnik, protiv svoje volje i bez posljedica, prelazi liniju razgraničenja, dok su dezertiranja urođeničkih vojnika na dnevnom redu. Druga priča – Žrtve i junaci – dulja je, proteže se na ukupno 38 tabli. U njoj su ljudski karakteri dublji, realizacija još pogođenija, ideje još ocrtanije, radnja još zanimljivija, rasplet mnogo više iznenađujuć, što je sve, nema sumnje, posljedica veće duljine koja je autoru omogućila veću kreativnu slobodu. Manfred Sommer vratio se, dakle, stripu s istinskom obnovom vlastitog stila, prilagođavajući isti novim vremenima i novim trendovima, čineći ga osobnim u konkretnom obliku naracije.

U Franku Cappi Manfred Sommer zna naglasiti dramatične trenutke radnje kroz dominantno gledište žrtve koja se uvijek smješta na privilegirano mjesto priče, ili kroz dojmljive elipse koje ostavljaju maštu čitatelja da lebdi, i prikladno trivijalizira lirične trenutke intimnog

17


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:28:41


14.09.15. 16:28:42

Sjećanja jednog dopisnika

Pokraj Vašeg vozila naći ćete pripadnika vojne policije koji će Vas pratiti. Naravno, ne radi se o tome da nemamo povjerenja u Vas, radi se tek o mjeri zaštite. Shvaćate?

izvolite vašu propusnicu, gospodine Cappa. Ali moram Vas podsjetiti da se morate striktno držati zadane rute.

Shvaćam. Hvala, kapetane.

19


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:29:08

Dobro, idemo!

Da, gospodine.

Ne bi li radije sjeo ovamo naprijed, vojniče?

Hej! Što radiš, jesi li lud?

Ne. Bolje ovdje.

Nije važno. Ti ići sjever!

Znaš li da si pomalo tvrdoglav? U redu, ti zapovijedaš!

nemoguće! Moja mi propusnica omogućuje samo da odem u Mokebe. A ima kontrolnih točaka!

Ti ići po cesta za sjever.

Jesi li vidio, idiote? Upozorio sam te! A što ću sad?

Stoj!

Nije važno. Ti ostaješ ovdje. Ja radim.

Nije važno, nije važno! Zar ovaj tip ne zna reći ništa drugo? Bože moj, zašto se meni moraju događati ovakve stvari?

imate li propusnicu?

...ovu!

Da...

20


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:29:34

ubojico! Prokleti, ludi ubojico!

Nije važno. Ti se vrati u auto i vozi na sjever. Brzo!

ima li još mnogo do mjesta koje gospodin izvolijeva?

Nije važno, nije važno! Kad te zateknem nespremnog, vidjet ćeš ti je li važno ili nije.

Skrenuo sam džipom u srce stepe. Nakon jednog sata poskakivanja želio sam samo jednu stvar: zadaviti tog tipa.

Ti nastavi. Ja ću reći. Sada siđi s ceste. idi prema planinama.

Dobro, to je to! Ostao je bez goriva! Što ti pada na pamet da sad učinimo?

Nije važno. Ja nastaviti pješke. Ti ostaješ ovdje.

21


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:30:00

Mene nećeš ubiti?

Ne, tebe ne. Ti nisi važan.

Hej! Čekaj!

Slušaj, što si ti sebi umislio?! Stvari nisu tako jednostavne! Natjeraš me da dođem ovamo, a onda me ostaviš usred afričke stepe.

i reći ću ti jednu stvar: dužnik si mi, i sada si ti odgovoran za moj život! Dakle, ili ćeš me povesti sa sobom, ili ti se kunem da ćeš me morati ubiti!

Što hoćeš? Da umrem od gladi i žeđi i nahranim strvinare? Oh, da, već znam...! Nije važno! Pa meni je itekako važno!

U redu. Nije važno. Dođi.

Nije važno... ... a što sam ti rekao?

Čuj, ti uvijek govoriš: „Nije važno“. Zar ti ništa u životu nije važno?

Želiš reći Afrika?

Afri... Afrika? Što je to Afrika?

Jest, moje selo, moj narod.

22


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:30:27

Afrika je kontinent na kojemu ti živiš.

Kontinent? Ne, ne. Ja živim u selu koje se nalazi na planini. Ja ne živim u Af... Africi ni na kon... kon... to što si rekao.

Živiš, čovječe, živiš. Gledaj, ovo je Afrika, a ti si ovdje, vidiš li?

To Afrika? Ha, ha! Afrika malena kao mrav?! Ja ne živim u Africi! Ja živim u velikom selu, na planini, velikoj, velikoj...

Gledaj, ondje velika planina! Ondje moj narod!

Naravno da sam ga shvaćao! Američki štakor bolje od svakog zna što je to polje, a što šuma, ali nema ni blagog pojma što znači Washington D.C., Bijela kuća, ni Sjedinjene Američke Države. Savršeno poznaje umijeće preživljavanja, ali ne zna da je Amerikanac...

Objasnio mi je da mu je otac bio veliki vrač, posjednik moćne magije i najmudriji čovjek u plemenu.

Hm! Da, shvaćam te.

Također mi je ispričao kako su jednog dana došli ljudi koji su letjeli u velikom kukcu i odveli njega i ostale mladiće. i morali su se naučiti služiti čudnim oružjem i odijevati se poput bijelih vojnika. i tjerali su nas da se borimo protiv ljudi koji nam ništa nisu učinili kako bismo branili druge ljude koje nismo poznavali.

Nema nikoga! Čini se da je selo danima napušteno.

Antá, ku amba! Antá, ku amba!

Nakon vrlo dugog i teškog uspona stigli smo na naše odredište.

23


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:30:55

N’boko, N’boko, sine moj!

Oče! Oče... Što se dogodilo? Zašto nema nikoga?

...selo bez muškaraca umire. Stoga su se svi spustili u ravnicu da se stope s ostalim plemenima ili da se sklone u velikim naseljima. Ja sam već na samrti, sine, više ne želim živjeti...

Nakon što su odveli tebe i ostale, došli su ponovo i odveli sve mlade i snažne ljude, ostali su samo žene, starci i djeca...

izašao sam iz kolibe iz koje su čitave noći dopirali neobični, monotoni napjevi.

...izdržao sam do sada, u nadi da ćeš ti stići. Sad si ovdje i ja mogu počinuti. Ali bacit ću na tebe veliku čaroliju i dat ću ti moćnu amajliju koja će te učiniti besmrtnim. Nikad nećeš umrijeti.

U svitanje je zavladala tišina.

Umro je. Sada njegov duh u meni.

Ja ne umrijeti nikad. Stoga ostajem ovdje s duhovima predaka i selo također ne umire.

24


Sine moj, oči su mi slijepe, ali ipak te vidim duhom i osjećam da si mnogo patio! Ugrabili su te kao roba, ali vratio si svoj ponos i svoju slobodu...

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:31:20

Pogledao sam ga. Čvrsto je vjerovao u svoje riječi. Slušaj me: ne možeš dovijeka ostati ovdje sâm. Nije to život za čovjeka. Bježi, sakrij se, potraži ženu ili više njih i dobij djecu!

Vjeruj mi, doći će po tebe i ubit će te! Nitko nije besmrtan! Čak je i tvoj otac, veliki vrač, umro!

Ne! Ja više ne biti ja. Moj otac je napravio čaroliju. Sada je duh naroda u meni. Selo se ne miče.

On je umro zato što je želio umrijeti i imao je pravo na to. Sada je moja dužnost živjeti dok se moj narod ne vrati i dok opet sve ne bude kao prije.

Odlazi, više ništa neće biti kao prije!

Ljudi to neće dozvoliti: gledaj!

Nije važno, nije važno...

Prokletstvo...!

Bježi, nesretniče, još uvijek imaš vremena!

Oni će te spasiti. Meni ne mogu ništa.

Kako ste, gospodine Cappa? Vašeg smo pratitelja našli mrtvog, a zatim smo saznali da su ubili ljude s kontrolne točke na cesti za sjever.

kapetane Mogún! Kako ste me pronašli?

25


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:31:47

iz helikoptera smo vidjeli Vaš džip napušten u podnožju planina, a kako je ovo jedino selo koje se nalazi u blizini...

a pretpostavljam da je ovo dezerter koji Vas je oteo i koji je ubio četvero ljudi!

Ne, nije on...!

Da, ja sam! Uzmi bijelog čovjeka i odlazi!

Tvoja je dužnost bila boriti se za svoju zemlju, a ne ubijati svoje!

Ti ćeš poći s nama! Uhićen si! Morat ćeš odgovarati za niz zločina, izdajico!

Ja ne izdajica. Nemam što tražiti s vama. Crnci ste, ali meni ste čudni kao i bijelci. Živite kao bijelci, vjera vam je kao u bijelaca, odijevate se i ratujete kao oni. Čak imate i iste poroke kao i bijelci!

To je baš ono što činim. Borim se za svoje selo, svoju planinu, i ako smjesta ne odete, ubit ću vas.

Upozoravam te, kapetane: odletite u svom kukcu i vodite bijelca! Ostavite me na miru jer će vas inače N’boko sve pobiti! N’boko je besmrtan, vaše mi oružje ne može ništa!

Aaaah...!

Naredniče, uhitite ovog divljaka!

26


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:31:48

Jaaaaaahhh! N’boko, wiri, wiiiriii!

kapetane, narednik je umro!

kapetane Mogún: u jednoj se kolibi nalazi još jedno truplo. Volio bih ga pokopati zajedno s ovim čovjekom. Bi li mi netko mogao pomoći?

U redu, odnesite tijelo u helikopter.

Kako? Pokopati ih? Ah, da, jasno, naravno...!

Bio je lud. Umislio si je da je besmrtan! Što je mislio, tko je, taj jadni skot?

On to nije znao... ali možda je bio posljednji Afrikanac.

Vrlo mi je žao što ste upali u ovu neugodnu pustolovinu, gospodine Cappa.

Nije važno, nije važno...

Kraj

27


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:12


15.09.15. 10:42:21

„Ne valja gubiti glavu“

29


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:31

30


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:32


31


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:33

Gospodine Cappa, gospodine Cappa! Stanite, kaplare!

Kako ste, gospodine Cappa? Kako Vam idu reportaže?

Zdravo, kapetane Mogún. Vidio sam strašne stvari...

Uskačite, prevalimo ostatak puta zajedno. Volim čavrljati s Vama.

Ah, da. Strašne stvari, da. Ovo je strašan rat, ali pretpostavljam da je to za Vas dobro.

Hvala, kapetane!

32


Da, to je istina. i to je također strašno...

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:35

Odurni novinar. Neće on okrvaviti ruke. Ah, ne. Preveliki je gospodičić za to. Prljave poslove obavljamo mi, ostali, jer za to i služimo.

„Stari Joe“ trune u ovom kutku svijeta, riskira kožu svakog dana među divljacima kako bi vodio njegov rat.

...i taj crni gad, umišljen što je završio fakultet, Postao kapetan za četiri dana, a ja sam vojnik čitav život i još uvijek sam vodnik Barrett.

i s kim on to „voli čavrljati“? Koga poziva da mu se pridruži u autu? Mene? Ah, ne! Ne, gospodine! Crni gospodičić radije razgovara s bijelim gospodičićem. Sve ostaje među gospodom, zna se...

Brže, gadovi! OVAKViM korakom nikad nećemo stići!

33


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:37

Nakon niza dana provedenih u teškim borbama čekao nas je kratak predah u malenom naselju u Enjewi, u koje smo došli u sumrak. Da, kapetane, i da budem iskren, sanjam o hladnom tušu i o dobrom viskiju s mnogo leda.

Dobro, već smo stigli. Pretpostavljam da ćete se i Vi smjestiti u „Hotel Maurice“...

Ne znam možete li zamisliti kakav je osjećaj stati pod tuš nakon što ste se danima vukli po močvarnoj džungli usred ekvatorijalne Afrike...

i ja. Odgovara li Vam da se za sat vremena nađemo u baru?

...ali to je osjećaj koji preporučujem svima koji misle da su već iscrpli sva životna zadovoljstva.

Savršeno. Doviđenja, kapetane Mogún!

Gospodine Cappa, Vi ste najvažniji kroničar rata na svijetu. Je li to zato što volite rat?

34


Baš naprotiv, kapetane Mogún. Prezirem ga, ali me izuzetno zanima jer dovodi čovjeka u granične situacije, preobražava ga i pokazuje sve zlo i sve dobro za koje je ljudsko biće sposobno.

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:38

U njemu možete vidjeti slučajeve bezgranične požrtvovnosti ruku pod ruku s činovima nevjerojatnog divljaštva, čak i među najciviliziranijim bićima.

Da, tako je. A činjenica je da je civilizacija vrlo krhka. To valja zapamtiti, prijatelju Cappa.

Također valja zapamtiti da su krhke stvari obično dragocjene, kapetane.

Zahvaljujem Vam na tome, gospodine, i prihvatio bih da ste sami.

Kapetane, trupa je već smještena u barake, a poručnik Ojewa se pobrinuo za vozila i teški materijal.

Vrlo dobro, vodniče Barrett, voljno! Obavili ste dobar posao. Želite li sjesti i popiti piće s nama?

Što Vam je, Barrett? Zar Vam civili nisu dragi?

Niste mi dragi Vi, Cappa, niste mi nimalo dragi!

Vodniče Barrett!

35


Khm...!

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:32:51

Molim Vas, kapetane, pustite ga. Čini se da vodnik ima nešto za reći. Nastavite, Barrett, slobodno! Što Vas to smeta kod mene?

„Nastavite, Barrett. Što Vas to smeta kod mene?“...

Smeta mi što ste ovdje i pravite se finim gospodinom. Ne smetaju mi civili dok ostaju u svojim kućama, ali mi smetaju kad se miješaju gdje im nije mjesto, malo se igraju vojničića i onda se vrate i prave se da su junaci!

Vodniče...

Zbog toga Vas prezirem i nikad ne bih sjeo popiti ni gutljaja s tipom kao što ste Vi! Pljujem na Vas, gospodine Cappa!

Što hoćete?

Očistite stol...

36


Mi se borimo, patimo i umiremo u anonimnosti. A tko se obogati? Vi, Vi se potkožujete, hranite svoju taštinu i trgujete našim strahom, našom patnjom, našim jadima i našom smrću!

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:33:03

Uprljali ste ga!

Svinjo! Ubit ću te!

Na krivog ste se namjerili, vodniče!

Sad ćeš ti vidjeti!

Čak vas ni u ovom času ne prati sreća... A sad ćete me saslušati!

37


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:33:15

Straža! Straža! Privedite ovog čovjeka! Vodniče Barrett, Vi ste pijani!

i treće, mogao bih osjećati veće poštovanje prema vašem gledištu kad bih vjerovao da ste iskreni. Ali slučajno znam pravi razlog zašto mrzite mene i sve reportere...

Proklet bio, prljavi reporteru! Da, mrzim Vas i sve Vašeg soja! Kunem Vam se da ćemo se ponovo sresti licem u lice!

ima nešto istine u onome što ste rekli. Ali zaboravljate tri vrlo važne stvari: prvo, da Vas nitko nije silio da dođete ovamo. Drugo, ja ne idem u ratove da bih ikoga ubio, a ipak neprestano riskiram kožu. Ranjen sam mnogo puta jer moj posao zahtijeva da budem ondje gdje je opasnost najveća.

Znam, naprimjer, da ste bili degradirani i otpušteni iz vojske svoje zemlje zbog brutalnosti i zlouporabe ovlasti, i to zato što Vas je prokazao jedan moj kolega, koji je ubijen u Nikaragvi vršeći svoju dužnost. Vi ste propalica i zavidnik, Barrett!

Ne zaboravite to, Cappa! Ponovo ćemo se sresti! Licem u lice! Oči u oči! U to Vam se kunem!

Vi ste od onih koji lako gube glavu, vodniče! Uhićeni ste do daljnjeg! Vodite ga!

38


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:33:27

Nešto kasnije iskoristio sam slanje jednog odreda da odem na drugu frontu, na prvu crtu bojišnice.

Već krećemo, gospodine Cappa.

Pazite, ovdje su neki ljudi!

Spreman sam.

Moje me iskustvo naučilo da će posao...

...biti dovršen.

Jedva sam se uspio malo odvući kako bih se sklonio...

39


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:33:42

Ne znam koliko sam vremena bio bez svijesti.

imate dobre reflekse, prijatelju. Njima možete zahvaliti što ste ovdje. Treći bataljun komandosa. Plaćenici u službi „Republike Ashani“. Ja sam major Lantier. Znam tko ste Vi, provjerili smo Vaše dokumente.

„Tako sam se sada našao na drugoj strani, s pobunjenicima generala Akrija...“

A što da Vam kažem? Potrebno samo koliko je potreban i ovaj usrani rat.

Je li... je li bilo potrebno?

Hvala... A koliko je potreban ovaj usrani rat, majore?

Ja mislim da su svi usrani. Želite li potegnuti?

40


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:33:55

Rezultat: stare plemenske i rasne mržnje ponovo su se razbuktale uz veliku korist za sile koje dobavljaju ratnu opremu.

Dobro, Vi poznajete Afriku i znate kako ovdje stoje stvari. Ovo nije građanski rat iz jednostavnog razloga što ovo nije zemlja, već nakarada sklepana od ostataka kolonijalizma.

Ali borbe se više ne vode kopljima. Moderna im tehnologija pruža zastrašujuću sposobost istrebljivanja i, u zamjenu za određene ustupke, federalna vlada sa sjevera računa na pomoć sila, shvaćate?

Mislim da shvaćam... Nafta, iskorištavanje rudnika, strateške baze itd., itd.

Točno! Zbog toga se general Akri morao pobuniti na jugu kako bi spasio vlastiti narod, Ashanije i ostale manjine, od sustavnog i divljačkog genocida koji provodi vlada predsjednika Umbelea.

U ovom ćete ratu vidjeti prizore iz Dantea, Cappa, jer, da Vam odgovorim na pitanje, reći ću Vam da jest, da je za Ashanije ovaj rat potreban jer radi se o njihovom opstanku...

41


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:34:07

Stoj! Tko ide?

Ostanite gdje ste i predstavite se!

Kakvi su to glasovi, naredniče? Što se to zbiva?

Ne pucajte! Mi smo dezerteri! Želimo vidjeti Vašeg šefa!

Upravo su stigli neki dezerteri, majore! Žele govoriti s Vama!

Bila je to mala skupina muškaraca i doimali su se prestrašenima.

42


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:34:21

Šef zao, šef okrutan. Mi mrziti. Mi slušati general Akri i boriti se uz njega! Donijeti ovo!

Ah, tako? A što je to?

Šef zao. Mi mrziti. Ubiti i donijeti glava.

Bože moj! Vodnik Barrett!

Ah, Vi ste ga poznavali? čini se da ga njegovi vojnici nisu odviše cijenili.

Ovo se često događa ovdje. Običaj je da, kad jedna grupa prijeđe neprijatelju, donese glavu svog šefa kao znak dobre volje.

43


Nije to baš ugodno, zar ne?

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:34:36

Kakve li jezovite ironije, vodniče! Kapetan Mogún Vam je rekao da ste od ljudi koji lako gube glavu.

Vodniče... vodniče Barrett: Vi ste mi se zakleli da ćemo se ponovo naći, licem u lice. „Oči u oči...“

...Ne znam je li nam sudbina unaprijed zapisana. Ako jest tako, onaj tko ju je zapisao ima čudan smisao za humor. Jedan je čovjek rekao: „Kad nas bogovi žele uništiti, prvo nam smute um, a zatim nam ispune naše želje.“

44


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:34:48

„Žrtve i junaci“


14.09.15. 16:34:49


14.09.15. 16:34:55


Tko zvoni? Koga tražite?

Oprostite, gospođo! Živi li ovdje Robert Maubec?

Odlučih prošetati kvartom dok čekam. Vrata do! Ali sad ga nema! Otišao je u šetnju sa svojim ocem, ali trebali bi se uskoro vratiti...

47


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:35:07

i koliko vidim, sad se dobro slaže sa svojim ocem. Dobro, to je jako dobro.

Vražji malac! Mladi Robert Maubec je, dakle, spasio kožu. Pa imao je sreće... mnogo sreće!

Već više od godinu dana smatrao sam ga mrtvim i odjednom sam, provodeći nekoliko dana u Parizu, saznao dobru vijest preko jednog bivšeg plaćenika. Nisam mogao vjerovati.

Stoga sam ga odlučio posjetiti: proživio je teško iskustvo i želio sam vidjeti kako je to podnio, kako ga je to promijenilo.

Kad sam ga prije godinu i pol upoznao u Africi, bio je u onoj fazi kad neki adolescenti već imaju snagu i stas muškarca, ali um im je još kao u djeteta... uistinu teška dob.

Dobro, evo stiže brod!

48


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:35:19

Taj dječak je lud. Što misli, što će ovdje naći?

Afrika je snažna, moćna. Ona je prezaslađeni liker koji udara u glavu. Buka, zvukovi, mirisi, sve opija. Čak se i stari riječni brod doimao pijanim kad je polako i lijeno stigao u pristanište.

Hej! Jesi li ti nećak majora Lantiera?

Bio je to dječak od nekih osamnaest godina, mršav i gibak poput bambusovog štapa. Sama odvažnost.

Da, ja sam Robert Maubec!

Zdravo! Mislio sam da nikad neću stići. Ovdje je uvijek ovako vruće? Jeste li Vi plaćenik?

Zdravo! Ne, nisam plaćenik. Zovem se Frank Cappa. Ja sam novinar.

49


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:35:31

Morao sam obaviti neke stvari u selu i ponudio sam se potražiti te.

Tvoj otac? Što želiš reći?

bez brige. Uskoro ćeš vidjeti više rata nego što možeš probaviti. Što te potaklo da se upišeš u plaćenike?

Hvala! izgleda kao da nema rata, zar ne?

Znate, Ja mislim da se mi, ljudska bića, dijelimo na žrtve i junake, a moj otac je žrtva, za to se rodio.

ma znate već; prosječnost, beznačajnost... to su stvari koje prezirem, a moj je otac prosječan i beznačajan.

Oh, šta ja znam! Mnoge stvari... moj otac.

Žrtva čega?

Ah, tako...!

Pa sebe samog, svojih ograničenja, društva... svega! Ja ne! Ja sam poput svog ujaka!

Da! ili živi punim plućima ili krepaj! Ne želim ništa između toga!

Ah, da?

50


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:35:43

Već smo stigli, momče. Ovo je posjed tvog ujaka, bijelog boga.

Njegov je stožer ondje, u najvećoj zgradi. Očekuje te.

Napokon... hrabro!

Hipi! Briši, makni mi se s očiju! i da se nisi pojavljivao preda mnom dok ne skineš te šiške! Ovo je treći bataljun „specijalaca“, a ne diskoteka!

Pola sata kasnije...

Vojnik Robert Maubec na raport!

Neka me...

51


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:35:55

Mladi se Maubec sa žarom posvetio vojnoj obuci i treningu...

...unatoč grubom tretmanu...

...kojem ga je podvrgnuo instruktor Kovacz.

Loše, jako loše, Maubec! Nikad neću uspjeti od tebe napraviti vojnika!

Majore, uhvatili smo ovu grupu dezertera. Njihovom krivnjom izgubili smo položaj koji je štitio cestu za ibuto. Za kada da pripremim smaknuće?

Jednog se dana u životu Roberta Maubeca dogodilo nešto strašno...

imam Dojam da se Kovacz poigrava dječakom, nepravedno od njega Da... ima ga na piku jer je nećak „staroga“, ali dečko je vrijedan.

Za sutra u zoru. Strijeljajte samo jednog. Kockom odlučite kojeg.

Rekao sam jednog, Kovaczu! i bez rasprave, to je zapovijed! Jedan će pružiti dovoljan primjer. Ostali neka prisustvuju Zatim će smaknuću.

majore, to nije moguće! Svi su dezerteri! Disciplina se održava kažnjavanjem i...!

prijeći u kažnjenički bataljun. Nemamo viška vojnika. Ako moraju umrijeti, neka umru u bitci!

52


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:36:08

Smjesta oformite streljački vod! Na zapovijed!

Pažnja! Sutra u šest ujutro izvršit će se smaknuće jednog dezertera! Streljački vod činit će sljedeći vojnici...!

Walter Dorf!

Louis Akjawu! i...

Robert Maubec!

Kovacz!

Ja?!

Neću moći, naprosto neću moći! Zašto ja? Zašto baš ja?

Gospodine? Ne, ništa... ništa!

A zašto ne ti, momče?

53


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:36:19

Nije li to razlog što si došao ovamo, da ubijaš crne? Pa, imaš sreće, možeš početi već sutra ranom zorom!

Ah, naravno! Mladić je sportaš! Voli uzbuđenje lova, a ne da mu stave vezanog golubića pred nos! To je posao za mesare i prost puk, a ne za hrabre mladiće! je li tako?

Zašto plačeš, ha?

Nisi li to želio?

Nisam... došao sam se boriti, ratovati, a ne ubijati ovako, hladnokrvno...

Pa reći ću ti jednu stvar, mali: rat nije romantičan, rat je ponižavajuć, on je prljava svinjarija, najbedastiji ishod ljudske gluposti!

U redu, već mu je dobro! On je tek dijete...

Zbog toga se u rat ne ide radi zadovoljstva, ide se nasilu!

Ali ja...

Ti si došao radi zadovoljstva i zato moraš prihvatiti sve, sviđalo ti se ili ne! Čak i ubiti ovog jadnog nesretnika kojeg su nasilu unovačili i koji samo zbog toga ima sve pravo ovog svijeta ne prihvatiti što mu rade!

Dijete, da...

...ali u ovoj dobi djeca ubijaju!

54


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:36:32

To je divljaštvo, majore, i Vi to znate!

On zna da su mi ruke vezane jer, makar je on malac, ja ne smijem favorizirati nikoga.

Da, bio je to niski Kovaczev udarac...

Da, shvaćam...

Hej! Slobodno? Ne spava mi se, a kako ne volim piti sam...

Ni mi ne volimo piti sami!

Svi su shvaćali da nastojimo ne razmišljati o tome, i ubrzo, nakon nekoliko čaša...

...i kunem Vam se da sam se umalo onesvijestio kad sam je vidio izbliza!

55


i također ne možemo spavati!

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:36:44

Dva sata kasnije alkohol i umor svladali su nervozu, tri improvizirana prisilna krvnika čvrsto su spavala. Ja sam otišao odande. Spremala mi se vrlo duga noć.

Ja sam Frank Cappa, imam posebnu dozvolu majora Lantiera da posjetim zatvorenika!

Zovem se Frank. Samo sam ti došao reći da si ti taj koji je u pravu, a ne oni.

Tko si ti? Zašto si došao? To je bio gorak zalogaj za krvnike, jasno, a za žrtvu?

Stoj! Tko ide?

Ćelija je bila malena i zaudarala je na samoću, na strah i na smrt... Dovoljno je tužno što ćeš biti ubijen, kamoli da još umreš osjećajući krivicu.

Bio sam kukavica! Bojao sam se, jako sam se bojao i sad će me zbog toga ubiti!

Da, takvi su zakoni rata, ali rat je nemoralan sam po sebi.

56


Svi mi imamo pravo na strah. Ne smije nas se ubijati zbog toga.

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:36:57

Razgovarali smo sve do svitanja. Do časa smrti.

Ti me nisi poznavao. Ovo ti nije ugodno, ali ipak mi mnogo pomažeš. Zahvalan sam ti na tome, ali zašto to činiš?

i tako je konačno kucnuo čas smrti.

Jedan čovjek je rekao: „Ništa ljudsko nije mi strano“, a ti nisi imao nijednog prijatelja u času kad ti je najviše trebao.

Ubit će me...! To... to je strašno, shvaćaš li? Ubit će me! Bojim se!

Pripremi se, vrijeme je!

Da, momče, to je strašno... ali nisi sâm, ja ću biti uz tebe do kraja. Nisi sâm, čuješ li me?

i dobro me slušaj: kad ti umreš, umrijet će i jedan dio mene.

i započela je rutina. Jeste li ikad vidjeli kako strijeljaju čovjeka?

57


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:36:59

To je nešto što traje i traje...

...beskrajno...

...čini se da nikad neće završiti.

pu n iiii!

Nišaniii!

Pali!

58


FRANK CAPPA

15.09.15. 10:46:44

Sunce je izašlo s obećanjem novog dana za sve. Osim za ovog čovjeka.

Ne, nisam lagao ubogom momku. Svaki put kad vidim da netko umire, umre i jedan dio mene.

59


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:06

Satima kasnije svi smo se našli u kantini. Nitko nije pričao, nije bilo potrebno jer smo svi mislili na isto.

Vidim da ste vrlo tmurni, gospodo. Ah, Maubec! Je li ti već bolje?

Ja sam veteran i, svakako, ubio sam mnogo ljudi u borbi. Ali ovako ubijati, to je nešto na što se čovjek nikad ne navikne. To je nešto... prostački!

Prostački! Kakva teška riječ! Ne čini li vam se da ste svi jako osjetljivi?

Osjeća se loše, kao i svi mi, Kovacz.

A vi niste nimalo! Ne čini li Vam se?

Naravno! Ja sam profesionalni vojnik, iz korpusa „specijalaca“, a ne časna sestra.

Tako, dakle...

60


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:07

Pa da, jesam.

Tvrd ste vi čovjek, ha?

Hrabar čovjek.

Ah, da? Hrabriji od mene?

Naravno!

Kakvih malo ima!

Ah, tako, ha? Biste li se odvažili igrati ruski rulet? Recite!

Svakako!

Samo čas...! Ruski rulet, rekli ste? Khm...! To... Da, svakako, naravno!

Savršeno! Već znate, gospodo: za ovu igru potreban je revolver samo s jednim metkom. i zavrtite bubanj, molim.

61


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:09

Bravo, bravo! Jako dobro, Kovacz, bila je to senzacionalna točka! Koliko smo vidjeli, još Vam nije kucnuo čas, ha!?

Oduševljava me što Vam se svidjelo. Držite! Tko, ja? A što će meni ta stvarčica?

Kako to mislite što će Vam? Sada je na Vama red, kako smo se dogovorili!

dobro, Kovacz, zar se šalite?

62


ili me smatrate idiotom?

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:10

Ja sam Vas samo pitao jeste li Vi spremni igrati ruski rulet, ali ni u jednom trenu nisam rekao da sam i ja spreman to učiniti!

Vi... Vi ste rekli da...! Ja nisam rekao ništa!

Ja se nisam rodio da bih išta dokazivao. Vi ste taj koji želi dokazati neke stvari. Vrlo dobro! Sad smo saznali da ste hrabar čovječuljak... i glup. Ne pridajete previše važnosti vlastitom životu i tu ste svakako u pravu...

...jer možda Vaš život i nema preveliku važnost. Ali poštujte tuđe!

Naravno, ali to nije važno. Ono što je doista važno jest da ste i Vi to znali...

Ccc, ccc! Pažljivo, Kovacz! Sjetite se da se u ovom revolveru nalazi metak. Ja ne bih dvaput iskušavao sreću...

Bijedniče, ja ću Vas...!

istina... ponio sam se poput glupana.

Znate li Vi da me Vaša šala mogla stajati života?

63


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:11

Molim vas, ispričajte me, gospodo!

Čujte, gospodine Cappa, doista biste povukli obarač?

Sljedećeg dana...

Ne, sinko, naravno da ne bih! No on bi to sigurno učinio, i zbog toga je bio uvjeren da bih i ja učinio isto.

Kovacz, nužno je vratiti položaj prema ibutu. Odaberite patrolu za izvidničku operaciju. Krenut će ove noći.

Krijući se u tami noći bez Mjeseca, sedam šutljivih figura napušta bazu kako bi stupilo na neprijateljski teritorij.

64


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:22

Osobito pazite da veslate nježno, a budete li govorili, neka to bude šapatom. Naprijed!

A jedna od tih figura bio sam ja...

Cappa, uzmite moj pištolj. Nije dobro da idete nenaoružani. Ne, hvala, Kovacz. Ja sam iz tiska. Ja sam neutralan.

Da, već znam o Vašim skrupulama i svemu tome...

Ne budite glupi. Ovdje nema neutralnih. Uhvate li Vas, napravit će Vam što i nama. A znate li što ovdje rade plaćenicima?

65


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:32

Kovacz je u pravu. Ne pucaj ni na koga ako ne želiš, ali ne dozvoli da te uhvate živog. To ti ne preporučujem!

U redu, dogovoreno.

Odjednom sam se sjetio nekih stvari koje sam vidio i čuo, i pristadoh.

Konačno smo se iskrcali...

...i započeo je dug i naporan marš.

Hodali smo šumom u mraku, u tišini, dok sam ja razmišljao o tim čudnim ljudima koji su se dobrovoljno borili u ratu koji nije bio njihov i čije pobjede nitko neće slaviti, kao što nitko neće odati počast njihovim anonimnim smrtima...

66


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:43

Tko su oni bili? Kakvi su bili? Uzmimo kao primjer našu malenu skupinu: Kovacz, Jan: Čeh. Djetinjstvo je proveo u koncentracijskim logorima. iz toga je izvukao dva zaključka: da snažan ubija, a slab umire, i da čitavom ljudskom zajednicom mora vladati željezna disciplina. Bez obitelji, bez domovine, držeći se te jednostavne filozofije, na svoje je mogao doći jedino u vojsci. Postao je legionar i borio se u indokini, Alžiru, Kongu, Čadu i Nigeriji.

Akjawu, Louis: Biafrijac. Tesar. Nakon rata s Nigerijom izgubio je sve osim života. Sklonio se u niz afričkih republika stavljajući se u službu njihovih vojski kao instruktor. Živi u nadi da će se jednog dana moći ponovo boriti za slobodnu i nezavisnu Biafru.

Prešao je u Nigeriju kako bi radio s naftom. Nakon nekog vremena morao je napustiti zemlju. Ne zna se točno je li to bilo zbog njegovih složenih i mutnih aktivnosti ili zbog njegove debele žene Nigerijke. Možda su ovog puta također obje stvari odigrale ulogu...

Masseti, Alberti: Talijan. Kad je Alžir proglasio nezavisnost, morao je napustiti zemlju. Ne zna se točno je li to bilo zbog njegovih složenih i mutnih aktivnosti ili zbog njegove debele žene Alžirke. Možda su obje stvari odigrale ulogu...

67


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:44

Dorf, Walter: Nijemac. Mornar. Nakon jedne tučnjave u Hamburgu, nesretnih posljedica, uspio je stići u Antwerpen, gdje se ukrcao na brod koji je, među ostalim, ilegalno prevozio oružje za Rodeziju. Kad je stigao u spomenutu zemlju, odlučio je more zamijeniti džunglom i plaću mornara nadnicom plaćenika. Sudjelovao je u nizu afričkih ratova uz slijepu odanost... svojoj plaći. Njegova ambicija: kupiti brodić kako bi na Antilima vozio američke turiste.

González, Andrés: Španjolac. Bivši jezuitski misionar i teolog. intelektualac. Oduvijek je na strastven način tragao za istinom i vrhovnim počelom stvari. Toliko strastven da je zapao u sve ideološke ekstreme. Na kraju se zapetljao i postao skeptik. Njegova posljednja teorija: egzistenciju se ne može shvatiti mišlju, već djelovanjem i blizinom smrti.

Mladi Robert Maubec. Jedva da ima prošlost: Francuz, 18 godina, skromno okruženje. Majka mu je pobjegla od kuće kad je imao jednu godinu. Njegov otac, plah i tužan čovjek, nije pokušao izmijeniti svoj život. U potpunosti se posvetio svom sinu i svom skromnom poslu, prodavaonici ljekovitim biljem. Mali je Robert oduvijek sanjao da bude jednak bratu svoje majke, vojnom pustolovu Josephu Lantieru. Mrzio je zvonce na vratima prodavaonice. Mrzio je te mirise, mentu, lovor, estragon, žalfiju, tibetanski čaj itd. Geslo mu je bilo „živi punim plućima ili krepaj“.

i ja sam također na svoj način neka vrsta plaćenika, ali o sebi nemam želju govoriti... barem zasad.

68


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:45

Već smo bili nadomak našeg odredišta, kad odjednom...

Prošli su ovuda! Bacit ćemo oko. Oprezno!

Bio je to malen zaselak, jedva par koliba, spaljen do temelja.

Kovacz, gledajte ondje!

...nezamislivo i kukavičko divljaštvo za kakvo nije sposobna nijedna životinja osim ljudskog bića.

Smrt, pustoš, brutalnost i okrutnost, beskorisni, ničim izazvani...

A koja još uvijek prakticira kanibalizam!

Ovo je napravila moderna vojska, savršeno opremljena najsofisticiranijim oružjem...

69


Vidio sam kako istu stvar rade u Vijetnamu... pripadnici naše rase.

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:37:56

Okreće ti se želudac, krvari ti duša, ali nema vremena za razmišljanje... Strah te ne napušta! Naprijed, naprijed!

Vrlo oprezno, upravo stižemo!

Činilo se da je ondje tridesetak muškaraca. i jedan tenk.

Dobro, eno ih. Približit ćemo se koliko možemo. Moramo dati najprecizniji mogući izvještaj.

Bez ijednog traga discipline, upriličuju jezivu, divljačku orgiju.

70


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:38:07

Nisam, naravno, bio ni u Termopilima ni kod Waterlooa, no zapalo me od malih nogu gledati sve ratove svog vremena, i u svima njima...

...ljudi rade iste stvari, iste odurne i prezira vrijedne stvari, sa zloćudnom i zamornom monotonijom.

Dobro, momci, njih je više, ali mi računamo na faktor iznenađenja! Mislim da ćemo moći uspjeti!

Te sam noći gledajući tolika barbarstva još jednom ostao nijem pred starim pitanjem: što mi je? Zar toliko mrzim čovječanstvo ili ga previše volim? Ah, kad bih mogao biti ravnodušan, kad bih mogao biti tek promatrač, neosjetljivi svjedok!

Uspjeti što, Kovacz?

Razumio si me. Zauzeti položaj, dokrajčiti ih!

Slušaj, ovo je jedinstvena prilika! Zar ne čuješ kako kriče? Ne računamo samo na faktor iznenađenja, već su i drogirani i mrtvi pijani!

Ali nismo dobili takve zapovijedi! Ovo je samo izvidnička misija!

71


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:38:17

znaš da možemo uspjeti. Što si ti, vojnik ili kokoš? Ja ću preuzeti odgovornost pred Lantierom!

Fantastično! Onda valja djelovati brzo. Maubec i ja ćemo im se smjestiti iza leđa da ne mogu pobjeći. Dorf, ti uzmi granate i smlavi ih. Louis, ti uništi tenk bazukom. Masseti i González, vi pucajte bez pardona na sve što se miče. Zabava mora početi točno za sedam minuta, OK?

U redu... dogovoreno!

OK!

A Vi, Cappa... otkočite pištolj... naravno, to nije zapovijed, ali je dobar savjet.

idemo, Maubec! Drži se stalno blizu mene i ne pravi nikakvu buku. idemo!

Da.

Bojiš se?

Dobro. To je u redu.

Da... ali nije važno!

72


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:38:28

Bomba

Ostali smo paralizirani od užasa.

Bože moj, poginuli su! A sada znaju da smo ovdje!

Ne! petorica smo! Kovaczev plan bio je dobar i još može upaliti budemo li brzo djelovali! Brzo, Dorf, granate! Louis, ti opali bazukom po njima, ali nemoj uništiti tenk!

A samo smo četvorica!

Svi su bili veterani gerilske borbe i smjesta su shvatili što se dogodilo.

Štitite me i ni pod koju cijenu ne dozvolite da se itko približi tenku!

Što namjeravaš učiniti? Ni ti ni itko od nas ne zna upravljati njihovim krntijama!

Nije bilo vremena za objašnjenja. Prešao sam rječicu pouzdajući se da će me poslušati.

73


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:38:38

Kasnije sam shvatio da je to bio puki strah, mada tad to nisam primijetio. Valjalo je naprosto spasiti kožu, na bilo koji način.

Što mi je došlo? Ja nisam otišao onamo boriti se ili ubijati, a ipak sam se u tom času pretvorio u ubojit stroj, savršeno spreman za napad.

Ja zapravo nisam znao upravljati tenkom, ali on je bio opremljen teškim mitraljezom kalibra 50, a pucati odande bilo je kao da se puca iz malene tvrđave.

Možda taj kujin sin nije vojnik, ali valja priznati da zna što radi! idemo!

Plan je počeo djelovati.

74


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:38:49

González je nazvao bazu i zatražio pomoć.

Masseti! Nakon sljedeće granate ispalit ću iz bazuke! iskoristi to da se pridružiš Cappi u tenku! To je ključni položaj!

požurite, Ako Boga znate! samo nas je petorica i ne možemo još dugo izdržati!

Dogovoreno, idem onamo!

Nikad nisam obratio pažnju na tog Massetija, ali u tom mi se času činio najboljim prijateljem.

Zdravo, piskaralo! Rekli su mi da se osjećaš jako usamljenim pa sam ti došao praviti društvo.

Lantier je primio našu očajničku poruku i nije gubio ni sekunde.

idemo, brzo, valja spasiti te idiote prije nego ih sprže!

75


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:39:00

U prvim je trenucima pomutnja među federalistima bila strašna, što ih je stajalo mnogih gubitaka. No kako ih Kovacz i Maubec nisu pritisnuli odostraga, mogli su uzmaknuti i već su se počeli prestrojavati.

Nažalost, to je bila istina. idemo, još nas ima više od njih! Neće se moći dugo opirati!

evo ih, stižu! Ah, blagoslovljene ptičurine! Kako ste lijepe!

Eno ih! Dobro, na kraju ćemo vratiti položaj.

Kako... što si rekao?

Piskaralo! Piskaralo! Čuj, čini se da ti se ovo počelo sviđati...!

76


Štedite municiju! Nemamo je mnogo, sjetite se da smo došli samo u izvidničku misiju...

FRANK CAPPA

14.09.15. 16:39:11

Bio je to trenutak nepažnje i netko ga je iskoristio. Aaah!

Piskaralo! O, ne! Ja... ne, ja...

Gadovi, divljaci! Ne poštujete ništa, ciljali ste jednog intelektualca!

Dolazak majora Lantiera bio je presudan. i prije no što su sletjeli, helikopteri su posijali smrt.

A zatim su se „specijalci“ pobrinuli dovršiti zadatak.

77


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:39:22

Federalisti nikad nisu uzimali plaćenike za zarobljenike, a oni su im uzvraćali istom mjerom.

Položaj je zauzet. Mene su prebacili u Kanadu (putovnica mi je kanadska).

A kad su me otpustili, otišao sam na druga mjesta, u druge ratove...

i ja sam, eto, čudom preživio, a činilo se da je i mladi Maubec imao sreće koliko i ja. Nestrpljivo sam ga čekao vidjeti da mi ispriča kako je završilo sve ono i kako mu sada ide.

Nikada više nisam čuo ni za bojnika Lantiera ni za njegove neobične plaćenike, samo da su izgubili rat i da je federalna vlada izmasakrirala narod Ashani, kao što se i predviđalo. Stari svijet, suučesnik koji se više ni nad čime ne zgraža, brzo je zaboravio na to i vijest je zauzela jedva nekoliko redaka na posljednjim stranicama novina.

78


FRANK CAPPA

14.09.15. 16:39:34

manfred sommer - Fibra

Recommend Documents