Download - Elektrotehnički fakultet Sarajevo

Prva generacija studija u skladu s Bolonjskim procesom

PORUKA DEKANA

Profesori i studenti Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, ujedinimo naše snage kako bi zajedno poduzeli ovo putovanje u novi milenij čija je osnovna oso benost cjeloživotno učenje. Studenti, tokom godina koje ćete ovdje provesti stjecat ćete nova znanja, širiti vidike, kovati prijateljstva i stremiti k postignuću vaših osobnih ciljeva. Vaši profesori i njihovi suradnici nastojat će omogućiti vam da razvijete vaša krajnja umijeća. Sa znanjima što ćete ih dobiti od njih, od vaših kolega i prijate lja i vašeg bližeg i šireg društva, izrast ćete u ćudoredne osobe i kompetentne inženjere. Kad jednog dana budete nekadašnji studenti ovog Fakulteta težite postati mo delima dobrobiti u vašem društvu. Kako bi vam na tom putu pomogli, nastojat ćemo biti odgojitelji koji koriste interdisciplinarni pristup u promicanju svijesti o suvremenim problemima svijeta u kojemu živimo. Kao profesori, mi vas pozivamo da ne zaboravite ovu kuću, da joj se vraćate i u njoj uvijek osjećate kao u svojoj kući. Tako ćete biti i ostati stalno prisutna sila što podupire njezin napredak. Profesori i studenti, Elektrotehnički fakultet u Sarajevu je naša kuća; ona će biti toliko “velika i lijepa” koliko je mi budemo takvom činili.

DOBRO DOŠLI! Dobro došli budući: Bachelors of electrical engineering. Dobro došli budući: Masters of electrical engineering. Dobro došli budući inženjeri! Prof. dr. Kemo SOKOLIJA

Elektrotehnički fakultet u Sarajevu

ŠTA JE TO INŽENJERSTVO?

Postoji vjerovanje da termin inže njer (engl. engineer) potječe od nakane da se s njime označi onaj što gradi ma šine (engl. engines). Zapravo su riječi (engines) i (engineer) izvedene iz latinskog korijena (ingeniosus), što doslovce označava onog ko je vješt, spretan, stručan, kva lificiran. Evoluirajući s vremenom, ovaj je ter min u sebi obuhvatio sve oblasti u ko jima se temeljni znanstveni principi i matematički alati koriste kako bi se smislili, projektirali i razvili proizvodi, alati i složeni sistemi. Dakle, inženjer je graditelj... Posao mu je projektirati, praviti, eks ploatirati i održavati: mašine, aparate, alate, zgrade, putove, mostove, moto re, elektroničke uređaje... Studij inženjerstva ima, prema to me, zadaću studente pripremiti za intelektualni rad u okviru kojega će, koristeći inženjersko znanje i sposob nosti, tvoriti korisne, pouzdane i odr žive komponente, sisteme i procese i rješavati probleme koji imaju ekonom sku i društvenu važnost. Inženjersko znanje sastoji se iz ne koliko bitnih komponenata. To su na prvom mjestu osnove matematike i baz nih znanosti, te inženjerskih znanosti primjerenih danoj disciplini. Tu su za

tim specijalistička znanja primjerena danoj inženjerskoj disciplini. Konačno, inženjer mora imati znanja koja mu omogućuju da razumije ekonomski, društveni i fizički aspekt njegovom dje latnošću utjecanog okruženja. Inženjerske sposobnosti su prijeko potrebni atributi kako bi bilo moguće uspješno: • rješavati probleme, uključujući i one koji nemaju jedinstveno rje šenje; • projektirati komponente, siste me i procese u svrhu zadovolje nja ekonomskih i socijalnih po treba; • provoditi aktivnosti vezane za istraživanje i razvoj; • komunicirati u pisanoj i verbal noj formi s profesionalcima i lai cima; • obavljati individualne i timske poslove, uključujući i one u koji ma sudjeluju stručnjaci iz dru gih oblasti; • koristiti inženjerske metode, vje štine i tehnologije i procjenjivati rezultate njihove primjene; • koristiti računarske i informatič ke tehnologije; • planirati i rukovoditi inženjer skim poslovima;


• procjenjivati utjecaj inženjer skog rada na društvo, privredu i okoliš; • raditi profesionalno i etički. Profesionalni razvoj: Prvi inženjer ski stupanj (bachelor of engineering – B. Eng.) omogućuje stjecanje baznih sposobnosti koje se moraju dalje razvi jati kroz nastavak studija u pravcu posti zanja drugog inženjerskog stupnja (mas ter of engineering – M. Eng.) i/ili kroz iskustvo u praksi što vodi k profesio

nalnoj razini na kojoj njegov posjednik može preuzeti potpunu odgovornost za rezultate svoga rada, kao i rada oso ba što se nalaze unutar njegove nad ležnosti. Cjeloživotno učenje: Inženjerstvo je područje ljudske djelatnosti koje se veoma brzo razvija, tako da je za sve njegove sudionike imperativ održavati i proširivati svoje sposobnosti. Elektro tehnički fakultet u Sarajevu započeo je s pripremama za uvođenje različitih programa kontinuiranog učenja.

SVIJET BEZ INŽENJERA


ŠTA JE TO ELEKTROINŽENJERSTVO?

Profesionalne aktivnosti inženjera elektrotehnike direktno utječu na sva kodnevni život većine stanovnika naše planete. Oni su odgovorni za projekti ranje i razvoj: • radio i televizijskih predajnika i prijemnika, • telefonskih mreža i centrala, • kompjuterskih sistema i mreža, • sistema za proizvodnju, prijenos, distribuciju i racionalno korište nje električne energije. Inženjeri elektrotehnike projektira ju (dizajniraju): • minijaturne poluvodičke integri rane krugove koji sadrže milio ne elementarnih uređaja, • sisteme za automatsko upravlja nje mehaničkim uređajima i pro cesima, • satelitske komunikacijske sisteme, • sisteme za primjenu nekonven cionalnih izvora energije itd. Razvoj mikroprocesora proširio je mogućnosti elektroinženjera da pobolj šaju dizajn uređaja koji se danas kori ste u: • proizvodima široke potrošnje za kućanstva i urede, • sistemima za zaštitu okoliša, • mjernoj i ispitnoj opremi,

• mašinama za proizvodnju i ob radu. Studenti koji su se odlučili steći di plome akademskih stupnjeva na Elek trotehničkom fakultetu u Sarajevu bit će osposobljeni da se tokom svojih kari jera uključe u rješavanje široke lepeze inženjerskih problema. Kako bi to osigurali, mi smo kreira li nastavne planove i programe koji na svim odsjecima, osim kurseva iz osno va matematike i baznih znanosti, te spe cijalističkih kurseva, u sebi sadrže: • osnovne inženjerske kurseve, • kurseve koji tretiraju električne i elektroničke mreže i krugove, • elektromagnetna polja, • obradu signala, • mikroprocesore, • komunikacijske sisteme i siste me upravljanja, • elektroenergetske sisteme, • računarski hardver i softver. Studij elektrotehnike na Elektroteh ničkom fakultetu u Sarajevu odvija se u okviru slijedeća četiri odsjeka: • Odsjek za automatiku i elektro niku; • Odsjek za elektroenergetiku; • Odsjek za računarstvo i infor matiku; • Odsjek za telekomunikacije.


ODSJEK ZA AUTOMATIKU I ELEKTRONIKU (CONTROL AND ELECTRONICS ENGINEERING) U ovoj oblasti inženjerstva rješava ju se problemi vezani za upravljanje složenim sistemima i procesima i projektiranje uređaja koji te sisteme dovode do željenog ponašanja, kao i problemi vezani za sintezu analognih i digitalnih elektroničkih struktura i sistema namijenjenih za potrebe raču nara, robotike, zaštite i upravljanja u elektroenergetskim sistemima i prije nosa podataka. Karakterističan primjer za ilustrira nje ovog koncepta je sistem za upravlja nje kretanjem što ga možemo naći u današnjim automobilima. Rezultati mje renja brzine se putom povratne sprege uspoređuju sa željenom brzinom (zada na vrijednost) i na taj se način formira tzv. “signal greške”. Algoritam upravljanja baziran na jednostavnom modelu vozila koristi ovaj signal kako bi se “izračunao” za htijevani položaj ventila odnosno tok goriva k motoru. Ovaj princip je univerzalno primje njiv na vrlo složene sisteme i procese: letjelice, robotske sisteme, autonomna vozila, procese proizvodnje, biološke procese itd. Znanja iz elektronike koja se stiču na ovom Odsjeku su univerzalna zna nja koja obuhvaćaju elektroničke kom

ponente, analogne i digitalne sklopove i metode njihove sinteze, načine obrade signala, mikrokontrolere, mikroproce sore i računarske strukture. Oblast auto matike i elektronike stoga koristi znanja iz područja: • • • • • • • • •

elektronike, teorije automatskog upravljanja, teorije sistema, obrade signala, telekomunikacija, elektroenergetike, matematike, fizike, drugih inženjerskih disciplina.

Fundamentalni principi upravljanja pomoću povratne sprege prisutni su u svim oblastima znanosti, inženjerstva i drugim disciplinama. Ovi su principi od bitnog značaja za analizu, dizajn i razvoj bilo kojeg sistema ili procesa koji pokazuje “inteligenciju” ili koji tra ži pomoć kompjutera u ostvarivanju funkcije upravljanja. Budući da tehnologije računanja, senzorskog mjerenja i izvršnog djelo vanja dostižu svoje nove “miljokaze”, značajno se povećavaju mogućnosti za primjenu ovih principa upravljanja u razvoju potpuno inteligentnih ili auto nomnih sistema.


ODSJEK ZA ELEKTROENERGETIKU (POWER ELECTRICAL ENGINEERING)

Elektroenergetika predstavlja širo ku oblast koja u sebi uključuje: • proizvodnju električne energije, • proizvodnju električnih mašina i aparata, • prijenos i distribuciju električne energije, • energetsku elektroniku, • visokonaponsko inženjerstvo i dielektrike, • analizu rada elektroenergetskih sistema, • eksploataciju i upravljanje elek troenergetskim sistemima. Dalekovodi prenose električnu ener giju proizvedenu u velikim elektrana ma udaljenim od centara potrošnje. Nadzemni vodovi koji se u ove svrhe koriste podržani su stupovima i izo latorima. Od izolatora se traži da ne dožive kvar u slučaju kad se jave ab normalni uvjeti rada – udar groma, prenaponi usljed uključenja ili isključe nja. Za ekonomičan i pouzdan rad pri jenosnih linija (dalekovoda) potrebno je imati dobro dizajnirane izolatore. Dalekovodi rade na visokim napo nima (u nas i do 400 kV), dok uređaji koje svakodnevno koristimo rade na naponu 230/400 V. Distributivni vodovi prenose elek tričnu energiju iz transformatorskih

stanica do potrošača – industrija, do maćinstva. Ovi vodovi mogu biti nad zemni i podzemni (kabelski); rade na nižim naponima (35, 20 ili 10 kV). Visoki napon koji imamo na razini prijenosa električne energije treba pre obraziti (transformirati) u niski napon. U tu svrhu koriste se uređaji koji se na zivaju transformatori. Transformatori predstavljaju najšire korištene uređaje u elektroenergetici, s tim da ih ima mo prisutne u skoro svim električnim uređajima: radio, televizija, računari. Svagdje je njihov pouzdan rad od od lučne važnosti. Energetska elektronika predstav lja multidisciplinarnu oblast koja se bavi konverzijom električne energije i upravljanjem, primjenom poluvo dičkih uređaja. Konvertori energetske elektronike omogućuju konverziju električne energije iz bilo koje raspolo žive forme, kao što su baterije, sunčeva energija ili energija vjetra, u drugu for mu koja je pogodna za različite vrste potrošača. Mogućnost upravljanja električ nom energijom pomoću ovih uređaja dovela je do njihove široke primjene. Oni omogućuju dobivanje preciznih napona za napajanje integriranih kru gova u personalnim računarima, mo bitelima i sl. Isto tako ovi, uređaji daju


struje visokih frekvencija kakve treba mo u modernoj rasvjeti. Oni upravlja ju brzinom i pozicijom velikih motora u različitim primjenama, uključujući i električna vozila. Energetska elektronika predstav lja ključnu tehnologiju u ostvarivanju interfejsa između električne mreže i solarnih ćelija, gorivnih ćelija, vjetre njača. Može se kazati da energetska elektronika predstavlja mišiće, a raču narska elektronika mozak suvremenih sofisticiranih uređaja. Analiza i proračun elektroenerget skih sistema danas uključuje razvoj novih metoda i alata. Radi se o primje ni najmodernijih računarskih tehnolo

gija u analizi elektroenergetskih siste ma; naprimjer paralelnih i vektorskih kompjutera u analizi stabilnosti, win dowing i grafičke tehnologije za razvoj jednostavnijih korisničkih interfejsa itd. Eksploatacija i upravljanje elektro energetskim sistemom traže danas zna nja koja omogućuju direktno upravlja nje – bez ljudske intervencije. Proizvodnja električne energije uklju čuje danas razvoj naprednih metoda (primjenu modernih instrumenata za otkrivanje kvara, modeliranje elektra na i sl.), nove izvore električne energije (gorivne ćelije, solarne ćelije) i načine za upravljanje ovim izvorima.



ODSJEK ZA RAČUNAR STVO I INFORMATIKU (COMPUTER ENGINEE RING AND INFORMATION TECHNOLOGIES) Ova oblast inženjerstva bavi se pri mjenom znanstvenih disciplina i inže njerskih principa u računarski bazira nim sistemima, u svrhu: istraživanja, projektiranja, razvoja i održavanja raču narske opreme i interfejsa (hardware) i aplikacija i podrške (software). Tipične funkcije koje obavlja ovaj inženjer su: • istraživanje u tehnološkim obla stima povezanim s inženjerskim aspektima računarskog hardve ra i softvera (naprimjer: napredne tehnologije elektroničkih kom ponenata, softverski alati i me tode, digitalna teorija), • analiza potreba za kompjuteri zacijom promatranog sistema u svrhu utvrđivanja funkcionalnih zahtjeva i identifikacije perfor mansi u tu svrhu nužnog har dvera i softvera, • konceptualni dizajn kompjuter skog sistema kroz analizu kom pjuterskog hardvera, interfejsnog hardvera, zahtjeva na softver i arhitekture mreže kao elemenata ukupnog dizajna sistema. Ispitivanje valjanosti koncepta dizaj na predstavlja osnovu za potpuni in ženjerski dizajn i realizaciju sistema:

• primjena najsuvremenijih inže njerskih metodologija za imple mentaciju dizajna sistema, • priprema specifikacija za hard ver i softver u svrhu provođenja poslova ugovaranja, evaluaciju ugovaranja, utvrđivanje zahtje va testa i ispitivanje valjanos ti procedura za mjerenje per formansi kvalitete i pouzdanosti sistema. Ova oblast inženjerstva kombinira elemente više disciplina: • elektronika, • nauka o kompjuterima, • matematika. Tipična radna mjesta na kojima može raditi ovaj inženjer su: • mjesta na kojima se traže struč na znanja iz teorije računara, algoritama, struktura podataka, koncepata programiranja, prog ramskih jezika, elemenata i arhi tekture kompjutera, kako bi se projektirao, razvio, testirao ili procijenio kompjuterski softver; • mjesta na kojima se traži istra živanje osnovnih matematičkih principa, metoda, procedura, teh nika ili relacija, uključujući razvoj


matematičkih modela i metoda koje omogućuju primjenu raču nara kao alata za rješavanje da nih problema; • mjesta na kojima se prije svega traže znanja iz principa informa cijskih tehnologija, koncepata i metoda, naprimjer: – skladištenje podataka, – softverske aplikacije, – umrežavanje; • mjesta na kojima se znanja iz ove oblasti kombiniraju sa znanjima iz nekoliko drugih inženjerskih oblasti, pri čemu niti jedna od njih nije dominantna;

• mjesta na kojima je posao ovog inženjera sekundaran u odnosu na poslove za koje se traže speci jalistička znanja iz drugih inže njerskih oblasti. Računarsko inženjerstvo je, prema tome, široko bazirana oblast koja u sebi sadrži koncepte iz elektroinženjerstva i iz kompjuterske znanosti, fokusirajući se na arhitekturu, programiranje i pri mjenu digitalnih kompjutera. Uspješni stručnjaci iz ove oblasti jesu oni što razumiju kompjutere kao sisteme – ne samo dizajn hardvera ili softvera, nego također i relacije i među ovisnosti koje postoje između njih.



ODSJEK ZA TELEKOMUNIKACIJE (TELECOMMUNICATIONS)

Inženjeri telekomunikacija bave se: • dizajniranjem, • izgradnjom i • eksploatacijom sistema kroz koje se vrši prijenos infor macija. Sposobnost modernih komunika cijskih sistema dovela je do radikalnih promjena načina putom kojih današnje društvo zajednički uživa ovu dobro bit. Moderni telekomunikacijski siste mi uključuju: • mobilnu telefoniju, • slijedeću generaciju bežičnog pri jenosa, • radio i televiziju, • satelite, • bežične i optičke mreže, • internet. Prijenos informacija podrazumijeva sve: od multimedije (govor, muzika, sli ke i video) do digitalnih podataka. Ova oblast bazirana je na matematičkoj teo

10

riji signala i sistema, a u sebi sjedinjuje znanja iz nekoliko različitih disciplina: • dizajn digitalnog i analognog hardvera, • dizajn računarskih sistema, • programiranje, • obrada signala, • kodiranje. Digitalna obrada signala (digital sig nal processing – DSP) predstavlja oblast koja se bavi: ekstraktiranjem, kodiranjem i obradom signala i eliminiranjem svih izvora njihovog izboličavanja. Signali dolaze iz različitih izvora: ra dar, sonar, bežični predajnici, geološki senzori, medicinski uređaji, govor, mu zika, video. Tipične primjene DSP su: • • • • •

MP3 digital audio, multimedijalne komunikacije, DVD, digitalna TV, detekcija i identifikacija ciljeva pomoću radara ili sonara, • tomografija.


CILJEVI REFORME UNIVERZITETA

Reforma univerziteta dovest će do

promjene sistema studiranja s nakanom da se postignu slijedeći ciljevi: • ostvariti didaktičku autonomiju univerziteta, što znači univer zitetu dati pravo i obavezu da sam propiše pravila studiranja za sve svoje kurseve, nadilaze ći krutost jedinstvenih pravila na državnom nivou; ova pravi la tačno određuju naziv i obra zovne ciljeve svakog kursa, broj kredita pridružen svakom kur su, kao i načine provjere znanja potrebnih za stjecanje odgovara jućeg zvanja, • kreirati sistem studiranja razdi jeljen na dva nivoa, prema formu li 3 + 2, postižući tako slaganje

našeg sistema visokog obrazova nja s europskim modelom ozna čenim sporazumima potpisanim u Parizu (Sorbona) i u Bologni, čiji je cilj konstruirati jedinstven europski prostor visokog obra zovanja, • uvođenjem sistema kredita, olak šati mobilnost studenata, kako na domaćoj, tako i na internacional noj razini, • skratiti vrijeme potrebno za pos tizanje akademskih zvanja i sma njiti broj onih koji odustaju od studija, • univerzitetskom obrazovanju, tra dicionalno povlaštenom da daje jednu metodološko-kulturalnu spremu, pridružiti i jednu pro fesionalizirajuću spremu.

11


NOVI SISTEM

U skladu s novim sistemom orga nizacije univerzitetske nastave studij će biti razdijeljen na dva nivoa: na prvom nivou su kursevi što dovode do zvanja bachelor (‘bæt∫әlә) – posjednik prvog akademskog stupnja – koji traju tri go dine i tokom kojih je nužno postići 180 kredita. Ovi kursevi imaju za cilj osigura ti da student ovlada općim znanstvenim metodama i sadržajima, kao i da stekne specifične profesionalne spoznaje. Nakon što završi sa svim ovim kur sevima, student stječe znanje i zvanje koje je već prikladno za njegov ulazak u ambijent rada.

12

Na drugom nivou nalaze se kurse vi koji vode do drugog akademskog zvanja master (ma:stә). Oni traju dvi je godine i predviđaju stjecanje 120 kredita. Posjedovanje ovog zvanja osigura va dosezanje nivoa koji omogućuje obavljanje visokokvalificiranih poslo va u specifičnim područjima rada. Nakon toga studenti mogu nasta viti studij u okviru baznih ili primi jenjenih istraživanja u svrhu stjecanja znanja koja omogućuju posjedovanja zvanja doctor of philosphy (PhD) – tri godine.


OSNOVNI NOVITETI KOJE DONOSI REFORMA

Obrazovne aktivnosti Okvir obrazovnih aktivnosti novih nastavnih planova i programa studija je obogaćen, budući da oni osim tradi cionalnog univerzitetskog obrazovanja omogućuju spoznaje koje konkretno favoriziraju europske integracije i vezu sa svijetom rada. U tom cilju svaki nastavni plan i program predviđa određen broj kre dita. Studentu na raspolaganju stoji ta kođer i jedan paket slobodnih kredita koje može iskoristiti za kompletiranje svoje naobrazbe. Obrazovne aktivnosti koje karak teriziraju jedan kurs podijeljene su na različite oblike: pripomognute aktivnosti (predavanje, vježbe, seminari) i indivi dualni studij (izučavanje tekstova, ela boriranje izvještaja, grupni i/ili indivi dualni rad, priprema ispita). Europski kreditni prenosivi sistem (ECTS – European Credit Transfer System) Kreditni sistem predstavlja siste matičan način za kvantitativno opisi vanje nastavnog programa putom pri druživanja kredita (bodova) njegovim komponentama.

Europski kreditni prenosivi sistem (ECTS) baziran je na radnom optereće nju studenta potrebnom za postizanje ciljeva nastavnog programa; ciljevi su specificirani preko rezultata studira nja i sposobnosti koje treba steći stu diranjem. ECTS je uveden 1989. u okviru pro grama razmjene studenata – Erasmus, nakon čega je testiran širom Europe. Njegov je cilj u početku bio putom transfera kredita olakšati priznavanje rezultata rada postignutih na studija ma u inozemstvu i tako podići kvali tetu i obim mobilnosti studenata u Europi. Posljednjih godina ECTS se razvijao postajući sistemom akumula cije kredita, koji se primjenjuje na isti tucionalnom, regionalnom, državnom i europskom nivou. On je danas jedan od ključnih instrumenata provođenja Bolonjske Deklaracije iz juna 1999. ECTS omogućuje da se nastavni programi jednostavnije čitaju i uspo ređuju, olakšavajući tako mobilnost i akademsku prepoznatljivost. ECTS po maže univerzitetima da organiziraju i revidiraju svoje nastavne programe, čineći tako europsko visoko obrazova nje atraktivnijim za studente iz cijelog svijeta. ECTS je baziran na principu da 60 kredita predstavlja mjeru radnog

13


opterećenja redovnog studenta tokom jedne akademske godine. Radno opte rećenje studenta u europskim mjerili ma iznosi 1500–1800 sati godišnje, tako da jednom kreditu odgovara 25 do 30 sati ukupnog rada studenta. Krediti se u sistemu ECTS mogu steći tek nakon uspješnog kompletira nja zahtijevanog rada i pozitivne pro cjene postignutih rezultata studiranja. Rezultati studiranja predstavljaju skup kompetencija koje govore o tome šta student zna, razumije ili je kadar raditi nakon što kompletira proces učenja. Radno opterećenje studenta u sis temu ECTS sastoji se od vremena potrebnog za obavljanje svih planira nih aktivnosti vezanih za studiranja, kao što su: prisustvovanje predava njima, rad na vježbama, seminarima, individualni rad, priprema projekata, ispita itd. Krediti su pridruženi svim obrazov nim komponentama nastavnog prog rama (moduli, kursevi, praktikumi, diplomski rad, završni ispit itd.) i odra žavaju količinu rada koju zahtjeva sva ka od komponenata, kako bi se dosti gli njezini specifični ciljevi ili izlazni rezultati, u odnosu na ukupnu količi nu rada nužnog za uspješan završetak dane godine studija.

14

Krediti ne zamjenjuju ocjene, tako da će kvaliteta studiranja i dalje biti vrednovana prema starom sistemu ocje njivanja (od 5 do 10). Ispiti Za stjecanje kredita pridruženih nekoj od komponenata nastavnog pla na, nužno je da student položi ispit ili drugi oblik verifikacije. Načine polaga nja utvrđuje Univerzitet, a njihove odrednice sadržane su u pravilniku Fakulteta; ispit predstavlja pismenu i/ili usmenu provjeru (jednu završnu na koncu semestra ili više njih tokom trajanja semestra), s tim da se prilikom formiranja ocjene obavezno uključuju i prosudbe nastavnika o studentu steče ne kroz kontinuirane kontakte između studenta i nastavnika. Kursevi prvog nivoa (ciklusa) studi ja zaključuju se završnim ispitom koji se može sastojati iz izrade tradicional nog diplomskog rada, redakcije odre đenog elaborata, izvještaja po određe noj temi ili praktičnog ispita. Kursevi drugog nivoa (ciklusa) stu dija obavezno se zaključuju izradom magistarskog rada (pod vodstvom men tora) i njegovom odbranom.


ŠTA JE TO BACHELOR NA ETF-u U SARAJEVU?

Doslovce, bachelor označava neože njenog muškarca ili neudatu ženu (bache lor girl). U terminologiji koja se široko koristi u okviru engleskog govornog područja, ista ta riječ (nakon skraći vanja termina bachelor’s degree) ozna čava posjednika diplome (bez obzira na spol) prvog akademskog stupnja. Novi nastavni planovi i programi Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, vođeni osnovnim principima Bolonj skog procesa, omogućit će posjedniku ovog stupnja da: • primjereno dobro poznaje meto dološko-operativne aspekte ma tematike i drugih baznih discip lina kako bi bio kadar ta znanja koristiti za interpretiranje i opi sivanje inženjerskih problema; • primjereno dobro poznaje meto dološko-operativne aspekte in ženjerstva, kako općeg, tako i onog koje se neposredno odnosi na njegovu struku, kako bi bio kadar formulirati i rješavati inže njerske probleme koristeći su vremenu tehniku i instrumente; • bude kadar koristiti tehnike i in strumente za projektiranje kom ponenata, sistema i procesa; • bude kadar provesti eksperi mente, analizirati ih i interpreti rati njihove rezultate;

• primjereno dobro poznaje kon tekst i kulturu svog sutrašnjeg radnog ambijenta u njegovim ekonomskim, upravljačkim i or ganizacijskim aspektima; • uspješno komunicira, pismeno i usmeno, uključujući i komunici ranje na engleskom jeziku; • posjeduje sposobnost da kroz različite oblike (uključujući i sa mostalan rad) kontinuirano upot- punjuje svoje znanje.

Odsjek za automatiku i elektroniku ◊ Šta i gdje radi bachelor? Posjednik diplome stupnja bachelor, osim primjerenih znanja i vještina koje se odnose na metodološke i operativne aspekte baznih znanosti i inženjerstva, opskrbljen je i fundamentalnim instru mentima za projektiranje komponena ta, sistema i procesa u oblasti automa tike i elektronike. Tipični ambijenti u kojima se zapo šljavaju ovi stručnjaci su: • firme koje se bave elektronikom, elektromehanikom i sl., u kojima su razvijene funkcije projektiranja i

15


•

•

•

•

realiziranja složenih arhitektura u sistemima za automatizaciju procesa i postrojenja, koji inte griraju računare, mjerne uređa je, uređaje za prijenos i izvršne organe; firme koje se bave proizvodnjom i implementacijom sistema za automatizaciju mašina, procesa, postrojenja i usluga; firme koje se bave projektira njem i implementacijom sistema za prikupljanje, obradu i uprav ljanje u realnom vremenu, tipič nim za automatizaciju uz pomoć računara; firme koje se bave projektira njem i proizvodnjom elektronič kih i optoelektroničkih kompo nenata, uređaja i sistema; sektori javne administracije i jav nih usluga u kojima se koriste elektroničke tehnologije i struk ture za obradu, prijenos i primje nu signala.

Odsjek za elektroenergetiku ◊ Šta i gdje radi bachelor? Posjednik diplome stupnja bache lor, osim primjerenih znanja i vještina koje se odnose na metodološke i opera tivne aspekte, baznih znanosti i općeg inženjerstva, opskrbljen je fundamen talnim instrumentima za projektira nje komponenata, sistema i procesa u oblasti elektroenergetike. Tipični ambijenti u kojima se zapo šljavaju ovi stručnjaci su: • industrijska proizvodnja električ nih aparata i mašina;

16

• • • •

proizvodnja električne energije; prijenos električne energije; distribucija električne energije; industrijska automatizacija i ro botika; • projektiranje, planiranje, realiza cija i upravljanje u transportu; • gradnja industrijskih postroje nja, stambenih i komercijalnih objekata; • sektori javne administracije i jav nih usluga u kojima su prisutni elektroenergetski uređaji i sistemi.

Odsjek za računarstvo i informatiku ◊ Šta i gdje radi bachelor? Posjednik diplome stupnja bachelor, osim primjerenih znanja i vještina koje se odnose na metodološke i operativne aspekte matematike i drugih baznih znanosti, opskrbljen je nužnim znanjima potrebnim za interpretiranje i opisiva nje inženjerskih problema. Osim toga, nastavni plan i program oblikovani su tako da posjednik diplome, nakon tro godišnjeg školovanja: • znade identificirati, formulirati i riješiti probleme koji se odnose na oblast računarstva i informa tike, koristeći suvremene meto de, tehnike i instrumente; • bude kadar koristiti tehnike i instrumente za analizu i projek tiranje hardvera i softvera u sis temima za obradu informacija; • bude fleksibilan toliko da se u re lativno kratkom vremenu uklo pi u različite radne ambijente: firme koje proizvode i/ili koriste


informatičke sisteme i proizvo de, privatne ili javne firme koje informatiku koriste za optimizi ranje vlastitog gospodarenja i/ili za nuđenje usluga itd.; • bude kadar raditi u ambijentu proizvodnje i primjene računar stva i informatike (sistem opera tor, projektant, programer).

Odsjek za telekomunikacije ◊ Šta i gdje radi bachelor? Posjednik diplome stupnja bachelor, osim primjerenih znanja i vještina koje se odnose na metodološke i operativne aspekte baznih znanosti i inženjerstva,

opskrbljen je osnovnim znanjima iz oblasti telekomunikacija, gdje je kadar identificirati, formulirati i riješiti pro bleme koristeći suvremene metode, teh nike i instrumente. On/ona poznaje bazne karakteristi ke tehnologija, uređaja, sistema i infras trukture koje se odnose na prikupljanje, obradu i prijenos informacija i njihovu primjenu u telekomunikacijskim apli kacijama i servisima. Tipični radni ambijenti u kojima se zapošljavaju ovi stručnjaci su: • privatne i javne firme koje se ba ve proizvodnjom i/ili uslugama; • tehničko-komercijalne strukture; • javna administracija; • ustanove i zavodi koji se bave upravom i donošenjem propisa.

SVIJET BEZ INŽENJERA 17


ŠTA JE TO MASTER NA ETF-u U SARAJEVU?

Premda ova riječ u engleskom jezi ku ima višestruko značenje (gospodar, gazda, vlasnik, učitelj, ravnatelj, upra vitelj, majstor obrtnik, majstor umjet nik), ovdje je od interesa njena široko korištena primjena u svrhu označavanja posjednika diplome drugog akadem skog stupnja: između bachelor i doctor. Novi nastavni planovi i programi elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, vođeni osnovnim principima Bolonj skog procesa, omogućit će posjedniku ovog stupnja da: • temeljito poznaje teorijsko-znan stvene aspekte matematike i dru gih baznih disciplina kako bi bio kadar ta znanja koristiti za inter pretiranje i opisivanje složenih inženjerskih problema, odnosno problema koji traže interdiscipli narni pristup; • temeljito poznaje teorijsko-znan stvene aspekte inženjerstva, kako općeg, tako i onog koje se nepo sredno odnosi na njegovu struku, kako bi bio u stanju identificirati, formulirati i riješiti (uključujući i uvođenje novina) složene proble me koji traže interdisciplinarni pristup; • bude kadar smišljati, planirati, projektirati i upravljati u kon

18

tekstu složenih sistema, procesa i servisa; • bude u stanju projektirati i uprav ljati u kontekstu veoma složenih eksperimenata; • posjeduje potrebna znanja iz in ženjerskog menadžmenta, te po sjeduje profesionalnu etiku; • bude kadar uspješno komunici rati, u pisanoj i verbalnoj formi, koristeći također i jedan od europ skih jezika.

Odsjek za automatiku i elektroniku ◊ Šta i gdje radi master? Posjednik diplome stupnja master je projektant sistema za automatizaci ju, koji ima temeljitu metodološku pri premljenost i primjerena znanja o ti pičnim procesima i metodama koji se sreću u ovoj oblasti, standardima koji su iz njih izvedeni i najnaprednijim ras položivim tehnologijama što se koriste za njihovu realizaciju. On/ona mora biti kadar smišljati, projektirati i upravljati složenim (uklju- čujući i inovativne) sistemima, procesi ma, servisima, kako u ovom specifičnom


sektoru, tako i u drugim sektorima u kojima automatika igra važnu ulogu, te sintetizirati analogne i numeričke elektroničke strukture i sisteme. U tom cilju proširena je bazna teh nička i znanstvena pripremljenost ste čena tokom prve tri godine studija, stav ljajući u prvi plan metodologije i metode za podršku projektiranju i upravljanju naprednim mehaničkim sistemima, si stemima za upravljanje, metodama za projektiranje softvera za automatiku. Osim toga, tu su i napredna znanja koja se odnose na aplikativne kontek ste elektromotornih pogona, obrade slike, robotskih sistema i dijagnostike sistema. Na taj način formira se fleksibilna profesionalna figura s multidisciplinar nim ustrojstvom, spremna uklopiti se u veoma različite radne ambijente: razvoj proizvodnje, napredno projektiranje, planiranje i programiranje, upravljanje složenim sistemima, kako u proizvod nim tako i u uslužnim djelatnostima.

Bazna znanja i vještine stečene to kom prve tri godine studija bit će pro širena na način da se u prvi plan stave suvremene metodologije i računarski orijentirane metode za podršku projek tiranju i upravljanju naprednim siste mima za proizvodnju, prijenos i distri buciju električne energije, projektiranje i implementaciju elektromotornih po gona u industriji i transportu, proiz vodnju električnih aparata i mašina i drugih sistema koji kao podršku kori ste energetsku elektroniku. Radi se o fleksibilnoj profesional noj figuri s multidisciplinarnim ustroj stvom, spremnoj uklopiti se u veoma različite radne ambijente: razvoj proiz vodnje, napredno projektiranje, plani ranje i programiranje, upravljanje slo ženim sistemima, kako u proizvodnim tako i u uslužnim djelatnostima.

Odsjek za računarstvo i informatiku ◊ Šta i gdje radi master?

Odsjek za elektroenergetiku ◊ Šta i gdje radi master? Budući da ima temeljnu metodo lošku pripremu i primjerena znanja o tipičnim modelima koji se koriste u elektroenergetici, standardima koji su iz njih izvedeni i najnaprednijim ras položivim tehnologijama što se kori ste za njihovu realizaciju, posjednik diplome stupnja master kadar je smi šljati, projektirati i upravljati složenim (uključujući i inovativne) sistemima, procesima i servisima u elektroener getskom sektoru.

Posjednik diplome stupnja master je projektant računarsko-informatičkih sistema, koji ima temeljitu metodološ ku pripremljenost i primjerena znanja o tipičnim modelima koji se koriste u ovom sektoru, standardima koji su iz njih izvedeni i najnaprednijim raspolo živim tehnologijama što se koriste za njihovu realizaciju. On/ona mora biti kadar smišljati, pro jektirati i upravljati složenim (uključujući i inovativne) sistemima, procesima i ser visima, kako u ovom specifičnom sekto ru, tako i u drugim sektorima u kojima računarstvo i informatika igraju važnu ulogu.

19


U tom cilju proširena je bazna teh nička i znanstvena pripremljenost ste čena tokom prve tri godine studija, stavljajući u prvi plan metodologije i metode za projektiranje i upravljanje softverom, operativnim sistemima, dis tribuiranim informacijskim sistemima, računarskim mrežama, infrastruktu rom koja se odnosi na sigurnost infor macija i arhitektura na najvišem stup nju integracije. Osim toga, tu su i napredna znanja koja se odnose na umjetnu inteligenci ju, obradu slike, sisteme u realnom vre menu i automatizaciju u industriji, kao i na ekonomske, organizacijske i gos podarske aspekte novih tehnologija. Na taj način formira se fleksibilna profesionalna figura spremna uklopiti se u različite radne ambijente: inovaci je i razvoj proizvodnje, napredno pro jektiranje, planiranje i programiranje, upravljanje složenim sistemima, kako u proizvodnim, tako i u uslužnim dje latnostima i javnoj administraciji. Odsjek za telekomunikacije ◊ Šta i gdje radi master? Posjednik diplome stupnja master iz oblasti telekomunikacije opskrbljen je temeljnim znanjima iz ovog sektora, s posebnim naglaskom na telekomunika cijske mreže i sisteme, obradu i prije nos informacija, telekomunikacijske ser vise, projektiranje telekomunikacijskih dispozitiva, krugova i uređaja, slobod ne i vođene propagacije elektromagnet nog polja.

20

Vještine koje će steći studenti tokom ovog studija odnose se na: • sposobnost za napredno projek tiranje komponenata, sistema i procesa, uključujući i one s visokom stupnjem složenosti i inovativnosti, koristeći pri tom suvremene metode proračuna i projektiranja; • temeljito poznavanje tipičnih sis tema u sektoru telekomunikacija; • sposobnost kreiranja novih kom ponenata, sistema i procesa; • sposobnost za organizaciju i up ravljanje i u složenim industrij skim sistemima. Tipični radni ambijenti u kojima se zapošljavaju ovi stručnjaci su oni u kojima se događaju inovacije i razvoj proizvodnje, napredno projektiranje, planiranje i programiranje, kako u pro izvodnoj i u uslužnoj djelatnosti, tako i u javnoj administraciji. Posao također mogu naći i u firma ma koje se bave projektiranjem, proiz vodnjom i implementacijom aparata, sistema i infrastrukture što se odnose na prikupljanje i prijenos informacija i njihove primjene u telematici, javnim i privatnim uslužnim preduzećima koja se bave telekomunikacijama u svrhu upravljanja saobraćajem na kopnu, moru i u zraku. Radi se o fleksibilnoj profesional noj figuri s multidisciplinarnim ustroj stvom, spremnoj uklopiti se u veoma različite radne ambijente: razvoj, proiz vodnja, napredno projektiranje, plani ranje i programiranje, upravljanje slo ženim sistemima, kako u proizvodnim, tako i u uslužnim djelatnostima.


KURSEVI PRVE GODINE STUDIJA

Naziv

Inženjerska matematika 1

Oznaka

PG 01

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student a) Alati/Instrumenti: Uvesti osnovne pojmove diferencijalnog ra čuna za realne funkcije jedne realne promjenjive. Ovi alati bit će korišteni prilikom studiranja svih drugih disciplina koje u sebi sadrže fizičko-matematski pristup; osim toga oni predstavlja ju pripremu za naredni kurs, Inženjerska matematika 2, koji će u biti kompletirati matematički instrumentarij nužan za studij ovih disciplina. b) Formiranje: Pokazati tipičnu logičku strukturu matematskog jezika, naviknuti na nužnu strogost pri razmatranju i provjeri hipoteza i na osnovni mentalitet koji se koristi prilikom kritič kog korištenja bilo kakvog modela. c) Konsolidiranje znanja iz elementarne matematike: Jedan od osnovnih pojmova kursa je funkcija. Prema tome, drugi pri marni cilj jeste kreirati svojevrsnu familijarnost s elementarnim funkcijama i njihovim svojstvima. Program 1. Brojevi i opći pojmovi o numeričkim funkcijama: Algebarske operacije s realnim brojevima. Decimalno predstav ljanje realnih brojeva. Trokutna nejednakost. Ograničeni i neogra ničeni intervali. Opći pojmovi o realnoj funkciji jedne realne prom jenjive: domena, grafik. Ograničene funkcije, monotone funkcije, simetrične funkcije (parne i neparne), periodičke funkcije. Kom pozicije funkcija, identična funkcija, injektivne funkcije, inverzna funkcija. Elementarne funkcije: potencijalna funkcija sa cjelobroj nim realnim eksponentom (n-ti korijen), eksponencijalne i logari tamske funkcije, hiperboličke funkcije i njihove inverzne funkcije, trigonometrijske funkcije i njihove inverzne funkcije. 2. Funkcije jedne realne promjenjive I: Granične vrijednosti (limesi) i asimptote: Okoline tačke i besko načnost na realnoj osi. Granična vrijednost (konačna i besko načna) funkcije u tački i u beskonačnosti. Jednostrane granične

21


vrijednosti: desna i lijeva. Teorema o stalnosti znaka i teorema

usporedbe za funkcije. Algebarske operacije s limesima. Neod ređeni izrazi. Egzistencija limesa za monotone funkcije. Limes inferior i limes superior monotone funkcije. Tehnike računanja limesa. Poznati limesi (za stepene, eksponencijalne, logaritam ske i trigonometrijske funkcije). Hijerarhija beskonačnosti: lo garitmi, potencijalne funkcije, eksponencijalne funkcije. Primje na asimptotskih razvoja za izračunavanje limesa. Asimptote: horizontalna, vertikalna i kosa. 3. Funkcije jedne realne promjenjive II: Teorema o srednjoj vrijednosti i Bolzanova teorema za neprekidne funkcije na danom intervalu. Definicija neprekidne funkcije defi nirane na danom intervalu. Neprekidnost funkcije inverzne nepre kidnoj strogo monotonoj funkciji, definirane na danom intervalu. Neprekidnost elementarnih funkcija i algebarskih kombinacija neprekidnih funkcija. Tačka apsolutnog maksimuma i minimuma funkcije. Weierstrassova teorema o maksimumu i minimumu neprekidnih funkcija definiranih na danom intervalu. 4. Kompleksni brojevi: Algebarski oblik: realni i imaginarni dio, modul, konjugirano kompleksni brojevi i njihova svojstva. Trokutna nejednakost. Argument. Trigonometrijski oblik. Moievreova teorema o proiz vodu, količniku i stepenovanju kompleksnih brojeva. N-ti kori jen kompleksnog broja 5. Redovi brojeva i redovi funkcija: N-ta parcijalna suma reda. Konvergencija i divergencija, regu larni i oscilatorni redovi. Geometrijski red. Potreban uvjet za konvergenciju reda je da njegov opći član teži k nuli; harmonij ski red je divergentan. Redovi s nenegativnim članovima, krite rij usporedbe i asimptotske usporedbe; kriterij odnosa i asimp totskog odnosa, kriterij korijena i asimptotskog korijena. Opći harmonijski red. Redovi sa članovima s promjenjivim znakom. Leibnitzov kriterij. Apsolutna konvergencija reda; apsolutna konvergencija implicira običnu konvergenciju reda. Redovi s kompleksnim članovima. Redovi funkcija: Uniformna konver gencija, Couchyev i Wairstrassov kriterij uniformne konver gencije; Stepeni redovi, Abelova teorema; Stepeni redovi s kom pleksnim članovima, Taylorov i Laurantov red. 6. Diferencijalni račun funkcije jedne promjenjive I: Diferencijabilnost i svojstva diferencijabilnih funkcija. Izvod funkcije u danoj tački. Desni i lijevi izvod. Tangenta na grafik funkcije. Pravila deriviranja elementarnih funkcija. Izvod slože ne funkcije i inverzne funkcije. Veza između diferencijabilnosti i

22


neprekidnosti funkcije u danoj tački. Fermatova teorema. Rol leova teorema. Lagrangeova teorema (srednja vrijednost). Svoj stva monotonih diferencijabilnih funkcija na danom intervalu iskazana pomoću znaka njihovog izvoda. Funkcija čiji je izvod jednak nuli na danom intervalu. 7. Diferencijalni račun funkcija jedne promjenjive II: Izvodi višeg reda, traženje ekstrema i linearne aproksimacije. Izvodi višeg reda. Konkavnost i konveksnost. Fleksija: definicija i primjena drugog izvoda za njezino utvrđivanje. Primjena pr vog i drugog izvoda za ispitivanje grafika funkcije. L’Hopitalova teorema. Taylorova formula. Ostatak pri aproksimaciji drugog reda prema Peanu i prema Lagrangeu. 8. Integralni račun funkcija jedne promjenjive I: Riemannov integral, primitivna funkcija i osnovne teoreme. Rie mannov integral neprekidnih funkcija jedne realne promjenjive definiranih na zatvorenim intervalima. Osnovna svojstva inte grala. Teorema o srednjoj vrijednosti. Primitivna i integralna funkcija definirane na danom intervalu. Dvije osnovne teoreme integralnog računa. Definicija neodređenog integrala neprekid ne funkcije na zatvorenom i ograničenom intervalu. 9. Integralni račun funkcija jedne promjenjive II: Metode integracije i nesvojstveni integrali. Metode izračuna vanja određenih i neodređenih integrala. Metoda supstitucije i parcijalne integracije. Tehnike izračunavanja integrala za neke klase funkcija (racionalne, trigonometrijske, iracionalne). Defi nicija nesvojstvenog integrala. Kriterij integrabilnosti: kriterij usporedbe i asimptotske usporedbe.

Preporučena

1. H. Fatkić: Predavanja (Bilješke i slajdovi s predavanja) iz Inženjerske matematike 1, Sarajevo, 2005. 2. M. Merkle: Matematička analiza, Akademska misao, Beograd, 2001. 3. H. Fatkić, B. Mesihović: Zbirka riješenih zadataka iz matematike I, ETF, Sarajevo, 1973.; Corons, Sarajevo, 2002. 4. M. P. Ušćumlić, P. M. Miličić: Zbirka zadataka iz više matematike I i II, Građevinska knjiga, Beograd, 2004.

Dopunska

Literatura

1. D. Adnađević, Z. Kadelburg, Matematička analiza I, Nauka, Beograd, 2000. 2. P. Javor: Matematička analiza I, Element, Zagreb, 1996. 3. A. Croft, R. Davison, M. Hargreaves: Engineering Mathematics, Addison-Wesley Publishing Company Inc. Harlow, 1996. 4. D. Jukić, R. Scitovski: Matematika I, ETF i PTF – Odjel za matematiku, Osijek, 2000.

23


Didaktičke metode Kurs se provodi kroz teorijska predavanja na kojima se pre zentiraju bazni koncepti diferencijalnog i integralnog računa za realne funkcije jedne realne promjenjive. Ova predavanja po držana su izradom zadataka od strane nastavnika s ciljem da studenti ovladaju instrumentima i metodama uvedenim tokom predavanja. Kroz tutorijal se, pod vođenjem i pratnjom tutora, rješavaju i drugi zadaci, uključujući i zadatke s prethodnih ispitnih rokova; ove aktivnosti organizirane su tako da se već tokom izvođenja nas tavnog programa kroz domaće zadaće i parcijalne ispite, kontinui rano provjerava stupanj pripremljenosti studenata da ovladaju zna njima i vještinama koje treba postići u okviru ovog kursa. Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova; student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspoređe nih tokom semestra; – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova. Tokom trajanja parcijalnog ispita (90 minuta) rješavaju se za daci za koje je unaprijed dano više odgovora, od kojih je jedan ta čan (student koji tačno odgovori na sve ovako postavljene zadatke ostvaruje 10 bodova), kao i jedan zadatak s otvorenim odgovorom (tačno urađen zadatak donosi 10 bodova). Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusije zadataka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jednostavna pitanja koja se odnose na teme kursa (osnovne definicije i iskazi najvažnijih svojstava i/ili teorema). Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita.

24


Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodova, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) polažući parcijalne pismene ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bo dova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene:

1.

Prilikom polaganja pismenog ispita student se može služiti od strane nastavnika pripremljenom listom formula koje mu mogu biti od koristi prilikom rješavanja zadataka. Nije dozvoljeno kori štenje drugih bilježaka, knjiga, džepnih kalkulatora, mobilnih tele fona, niti drugih elektronskih pomagala.

2.

Zadaci koje student treba riješiti na ispitu istog su tipa kao oni što su rješavani tokom izvođenja predavanja i tutorijala.

Broj ECTS bodova

6,5

Broj sati predavanja

49

Broj sati vježbi

0

Broj sati tutorijala

26

25


Naziv

Osnove elektrotehnike

Oznaka

PG 02

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Kurs ima za cilj studentima prezentirati osnovne koncepte iz elek tromagnetizma i njihovo tretiranje pomoću matematičkih termina. Studenti trebaju postići znanja vezana za znanstvenu metodologiju i prirodne zakone na način da se s elektromagnetnim fenomenima i problemima koji su s njima u vezi susretnu kako s kvalitativnog, tako i s kvantitativnog aspekta. Program 1. Električni naboj: izolatori i vodiči, Coulombov zakon sile, ras podjela električnih naboja. Električni naboj i materija, razdvaja nje naboja. 2. Električno polje: definicija, primjeri proračuna, vodiči i elek trično polje, linije sile. Gaussova teorema za električno polje u integralnoj i diferencijalnoj formi, divergencija električnog polja, primjeri primjene Gaussove teoreme. 3. Električni potencijal: rad sila električnog polja, konzervativna priroda električnog polja, rotor električnog polja. Potencijal i razlika potencijala, princip superpozicije pri računanju po tencijala, primjeri proračuna potencijala. Električno polje kao gradijent potencijala, ekvipotencijalne površine. Poissonova i Laplaceova jednadžba. 4. Električni kapacitet: Sistem nabijenih vodiča, izolirani vodič. Definicija električnog kapaciteta, kapacitet u sistemu vodiča, primjeri proračuna kapaciteta. Kombinacije kondenzatora. Elektrostatička energija i proračun sile pomoću elektrostatičke energije. Elektrostatički problemi – metoda ogledala. Ponaša nje i primjena kondenzatora u istosmjernim i izmjeničnim elek tričnim krugovima. 5. Dielektrici: polarizacija materije, električna susceptilnost i pri roda vektora polarizacije. Dielektrična propustljivost i dielelek trična konstanta, primjeri kondenzatora iz prakse. Dielektrični pomak i povezanost vektora dielektričnog pomaka, elektrostat skog polja i polarizacije. Granični uvjeti na dodiru dvije linear ne dielektrične sredine. Uskladištena energija u dielektričnom mediju. 6. Električna struja: definicija električne vodljivosti i stacionarne električne struje, Ohmov zakon električne vodljivosti, električ ni otpor, specifični električni otpor, serijski i paralelno spojeni

26


otpornici. Joulov zakon. Razmjena energije u električnom krugu. Kirchhoffovi zakoni. Zakon o očuvanju energije u električnom krugu. 7. Magnetno polje: magnetna interakcija, elektricitet i magneti zam. Magnetna sila na električni naboj u kretanju, magnetna sila na vodič protjecan strujom, mehanički momenti. Hallov efekt. Kretanje nabijene čestice u magnetnom polju. 8. Izvori magnetnog polja, Amperov zakon u osnovnom i uopće nom obliku, magnetna svojstva materije: magnetno polje proi zvedeno strujom, Biot–Savartov zakon, elektrodinamička sila, magnetna svojstva materije: Permeabilnost i susceptibilnost ma terijala, petlja histereze, Gaussov zakon za magnetno polje. 9. Osnovni magnetni krugovi. Analogija sa električnim krugovima. 10. Električna i magnetna polja promjenjiva u vremenu: karakte ristike elektromagnetnog polja, Faradayov zakon elektromag netne indukcije, Lanzov princip, inducirana elektromotorna sila. Primjena Faradayevog zakona: generatori izmjenične stru je, električni motori. Samoindukcija, induktivni električni krug, Magnetna energija u linearnim i nelinearnim sredinama. Uza jamna induktivnost, proračun uzajamne induktivnosti. Preporučena

1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se vidjeti na WEB siteu Fakulteta).

Dopunska

Literatura

1. Edward M. Purcell, Electricity and Magnetism, Mc Grow-Hill Book Company, 1965., USA.

2. Ejup Hot, Osnovi elektrotehnike – knjiga prva, Ejup Hot, Osnovi elektrotehnike – knjiga druga, ETF Sarajevo 2003. godine.

2. Umran S. Inan, Aziz S. Inan, Engineering Electromagnetics, Ad dison Wesley Longman, Inc. 1998., California, USA.

Didaktičke metode Kurs se izvodi kroz direktna predavanja u auli. Predavanja su praćena izradom zadataka od strane nastavnika, s ciljem da stu denti ovladaju instrumentima i metodama uvedenim tokom pre davanja. Kroz tutorijal se, pod vođenjem i pratnjom tutora, rješavaju i drugi zadaci, uključujući i zadatke s prethodnih ispitnih rokova; ove aktivnosti organizirane su na takav način da se već tokom izvođenja nastavnog programa kroz domaće zadaće i parcijalne ispite konti nuirano provjerava stupanj pripremljenosti studenta da ovlada zna njima i vještinama koje treba postići u okviru ovog kursa.

27


Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja, tutorijala i vježbi: donosi 10 bo dova, pri čemu student koji više od tri puta izostane s pre davanja i/ili tutorijala i vježbi, ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća i laboratorijskih vježbi donosi mak simalno 10 bodova; predviđena je izrada 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspoređenih tokom semestra; – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit, donosi do 20 bodova;

Parcijalni ispit traje 90 minuta i strukturiran je na slijedeći način: – odgovori na jednostavna pitanja čiji je cilj provjeriti vlada li student osnovnim teorijskim znanjima; student koji tačno odgovori na sva postavljena pitanja ostvaruje 5 bodova; – rješavanje jednog zadatka s otvorenim odgovorom, tačno rje šavanje ovog zadatka donosi 10 bodova; – rješavanje zadatka za koji je dato više odgovora, od kojih je jedan tačan; student koji tačno odgovori na sve ovako pos tavljene zadatke, ostvaruje 5 bodova.

Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova, ponovo upisuje ovaj kurs. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodo va, pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj se ispit sastoji iz dis kusije zadataka s parcijalnih ispita i domaćih zadaća, te odgovora na jednostavna pitanja koja se odnose na teme obrađene unutar kursa. Usmeni završni ispit može donijeti maksimalno 40 bodova. Da bi student postigao pozitivnu završnu ocjenu, na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari mini malni broj bodova, pristupa usmenom popravnom ispitu. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bo dova, a manje od 40 bodova, obavezno pristupa popravnom ispi tu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio, koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) tokom polaganja parcijalnih ispita; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao i usmeni dio završnog ispita.

28


Usmenom dijelu popravnog ispita, može pristupiti student koji je nakon pismenog dijela popravnog ispita uspio ostvariti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor se sastoji od bodova ostvarenih po osnovu prisustva nastavi, izrade domaćih zadaća, polaganja parcijalnog ispita koji je urađen pozitivno i polaganja pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit može donijeti maksimalno 40 bodova. Da bi student postigao pozitivnu završnu ocjenu, na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari mini malni broj bodova, ponovo upisuje ovaj kurs.

Napomene:

1.

Prilikom polaganja pismenog ispita, student može koristiti od stra ne nastavnika pripremljenu listu formula koje mogu biti od koristi prilikom rješavanja zadataka. Nije dozvoljeno korištenje drugih bi lješki, knjiga, mobilnih telefona niti drugih elektronskih pomagala, osim prostog džepnog elektronskog kalkulatora.

2.

Zadaci koje student treba riješiti na ispitu su istog tipa kao oni što su rješavani tokom izvođenja predavanja i tutorijala.

Broj ECTS bodova

7,5


52

Broj sati vježbi

0


28

29


Naziv

Inženjerska fizika 1

Oznaka

PG 03

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Kurs ima za nakanu dati uvod u klasičnu mehaniku, nužan za baz no oblikovanje budućeg inženjera, te biti priprema za kasnije na prednije kurseve, postižući pri tom slijedeće ciljeve: 1. famijalizirati studenta s općim metodološkim aspektima fi zike (uloga eksperimenata i njihovo formaliziranje u sheme ili zakone); 2. dati bazne elemente za razumijevanje osnovnih koncepata mehanike, materijalne tačke i sistema tačaka; 3. razviti sposobnost da se ovi koncepti primijene u konkret nim slučajevima. To praktički znači da student osim ovladavanja teorijskim as pektima klasične mehanike, adekvatno nivou kursa, stječe sposob nost postaviti i riješiti jednostavne probleme klasične mehanike, korektno primjenjujući vektorsku algebru i osnovne koncepte ma tematičke analize. Program 1. Znanost i spoznaja. Fizičke veličine i mjerenje. Eksperimentalna metoda. Jedinice mjere i sistemi jedinica. Greške kod mjerenja. 2. Vektorske veličine: Vektori i skalari. Suma, razlika i rastavljanje vektora. Proizvod vektora. Kartezijansko predstavljanje vektora. Moment vektora. 3. Kinematika materijalne tačke. Prostor i vrijeme. Kretanje i re ferentni sistemi. Pomjeraj, brzina i ubrzanje materijalne tačke. Pravolinijska kretanja. Jednoliko ubrzano kretanje. Kretanje u ravni. Relativno kretanje: relativna brzina i ubrzanje. Kinematika krutog tijela. Translacija, rotacija i rototranslacija krutog tijela. 4. Oscilacije: Oscilatorno kretanje. Harmonijsko kretanje. Kompo zicija harmonijskih kretanja. Fourijeova teorema i rastavljanje složenog na prosta harmonijska kretanja. Definicija valnog kre tanja. Ravni i sferni valovi. Opća jednadžba vala. Princip super pozicije. Harmonijski valovi. Suma valova i fenomen interfe rencije. Stojeći valovi. 5. Dinamika: Uzroci koji dovode do kretanja tijela. Definicija sile. Osnovne sile u prirodi. Princip inercije. Inercija, inercijalni sis temi i Prvi princip dinamike. Inercijalna masa. Drugi princip dinamike. Kretanje u neinercijalnim sistemima. Dinamika ma-

30


terijalne tačke: količina kretanja, kutni moment, matematičko klatno. Kretanje sistema tačaka. Treći princip dinamike. Osnov ne interakcije u prirodi. Unifikacija sila. Gravitaciona i inercijal na masa. Dinamika krutnih sistema. Moment inercije. Steinero va teorema. Kretanje krutog tijela s jednom fiksnom osi. Fizičko klatno. Rad i energija, snaga, odnos između rada i kretanja. Rad u sistemu tačaka. Kinetička energija u sistemu tačaka. Potenci jalna energija u sistemu tačaka. Zakoni očuvanja, količine kre tanja, momenta količine kretanja i energije.

Preporučena

1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se vidjeti na WEB siteu Fakulteta). 2. D. Halliday, R. Resnick, J. Walker, Fundamenatls of Physics, John Wiley & Sons, 2001. 3. S. Marić, Fizika, Svjetlost, 2001.

Dopunska

Literatura

1. D. Giancoli, Physics for Scientists and Engineers, Prentice Hall, New Jersey, 2000.

Didaktičke metode Predavanja imaju za cilj dati iscrpan obris svih dijelova programa. Predavanja se odvijaju direktno u auli na način da student s lahkoćom može pratiti njihov ritam i odmah raspoznati pitanja koja drži manje jasnim. Nakon što završi s izlaganjem svake od logički zaokruženih jedinica nastavnog programa, nastavnik postavlja i rješava primjere i zadatke koji omogućuju da studenti ovladaju instrumentima i me todologijama izloženim tokom predavanja. Drugi primjeri i ispitni zadaci razmatraju se i rješavaju tokom tutorijala (pod vođenjem i pratnjom tutora), na način da se već tokom izvođenja programa može stalno provjeravati dostignuti stupanj pripremljenosti studenta da ovlada znanjima i vještinama koje treba postići u okviru ovog kursa. Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijedećem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspoređenih tokom semestra;

31


– parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova;

Parcijalni ispit traje 90 minuta i organiziranje na slijedeći način: – odgovori na jednostavna pitanja čiji je cilj provjeriti vlada li student osnovnim teorijskim znanjima; student koji tačno odgovori na sva postavljena pitanja ostvaruje 5 bodova; – rješavanje zadataka za koje je unaprijed dano više odgovora od kojih je jedan tačan; student koji tačno odgovori na sve postavljene zadatke ostvaruje 5 bodova; – rješavanje jednog zadatka s otvorenim odgovorom; tačno urađen zadatak donosi 10 bodova.

Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusi je zadatka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jed nostavna pitanja koja se odnose na teme kursa. Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari ovaj mini mum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) polažući parcijalne pismene ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bo dova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs.

32


Napomene:

1.

Prilikom polaganja pismenog ispita student može koristiti od stra ne nastavnika pripremljenu listu formula koje mogu biti od koristi prilikom rješavanja zadataka. Nije dozvoljeno korištenje drugih bilježaka, knjiga, mobilnih telefona, niti drugih elektronskih po magala osim prostog džepnog kalkulatora.

2.


Broj ECTS bodova

5


39

Broj sati vježbi

0


21

33


Naziv

Linearna algebra i geometrija

Oznaka

PG 04

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Cilj kursa je dati osnovna znanja iz linearne algebre i analitičke geo metrije. Student treba biti u stanju analizirati rješivost sistema line arnih jednadžbi, koristeći matrice i operacije s matricama kao in strumente za formalizaciju i analizu podataka, te poznavati osnove teorije vektorskih prostora. U oblasti analitičke geometrije, nakon osvrta na dvodimenzionalni prostor, uvodi se analitička geometri ja u trodimenzionalnom prostoru (ravan, prava, krive drugog reda, površine drugog reda i površine nastale rotacijom). Program 1. 2. 3.

4. 5.

6. 7.

34

Elementi teorije skupova: Operacije. Algebarske strukture. Grupa. Prsten. Tijelo. Polje. Elementi teorije vektorskih prostora: Definicije. Modeli. Svojstva računanja. Potprostori. Linearne kombi nacije. Generatori. Linearna ovisnost i neovisnost. Baze. Dimenzija. Matrice: Predstavljanje (definicija, kvadratna, transponirana, nula, jedi nična). Operacije (suma, proizvod sa skalarom, proizvod dvije matrice). Rang i inverzna matrica (rang, Gaussovo pravilo, inver zija matrica). Determinante (predstavljanje, Sarrusovo pravilo, Laplaceovo pravilo, svojstva). Sistemi linearnih jednadžbi: Sistem sa m jednadžbi i n nepoznatih. Rješenje. Određeni sis tem. Neodređeni sistem. Nemogući sistem. Gaussova elimi nacija. Stav Kronecker-Capellia. Cramerovo pravilo. Linearna preslikavanja: Jezgra i slika linearnog preslikavanja (definicije, teoreme, pri mjeri). Linearna preslikavanja i matrice (pridružena matrica, matrica zamjene koordinata, teoreme, primjeri). Linearni funk cionali i dualni vektorski prostor (dualni vektorski prostor, dualna baza, bidualni vektorski prostor, primjeri). Vlastite vrijednosti i vlastiti vektori: Linearni operatori (matrica i determinanta, slične matrice). Vla stite vrijednosti i vektori (definicija, teoreme, vlastiti prostor, ka rakteristični polinom, geometrijska i algebarska višekratnost). Analitička geometrija u ravni: Vektori u ravni. Pravac (rastojanje između dvije tačke, analitič ko predstavljanje pravca, paralelizam i ortagonalnost, presjek, pramen pravaca).


8. Analitička geometrija u prostoru: Vektori u prostoru. Pravac. Ravan. Pravac i ravan (rastojanje između dvije tačke, analitičko predstavljanje ravni i pravca, kolinearnost i ortogonalnost, uglovi, presjeci, pramenovi ravni, rastojanja). 9. Krive drugog reda (definicija, kanonske forme, klasifikacije): Elipsa. Hiperbola. Parabola. Površine drugog reda (definicija, klasifikacija). Elipsoid. Hiperboloid. Eliptički paraboloid. Hi perbolički paraboloid. Cilindar. Konus. 10. Rotacione površine (definicija, površine u cilindričnim koor dinatama). 11. Polinomi (Hornerova shema, rastavljanje na parcijalne razlomke).

Preporučena

1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se vidjeti na WEB siteu Fakulteta). 2. D. S. Mitrinović, D. Mihailović, P. M. Vasić: Linearna algebra, polinomi i analitička geometrija, Građevinska knjiga, Beograd, 1990. 3. B. Mesihović , Š. Arslanagić: Zbirka riješenih zadataka i problema iz matematike sa osnovama teorije i ispitni zadaci, Svjetlost, Sarajevo, 1988. 4. M. Ušćumlić, P. Miličić: Zbirka zadataka iz matematike I, Bgd, 1989.

Dopunska

Literatura

1. D. S. Mitrinović: Matematika u obliku metodičke zbirke zadataka sa rešenjima I i II, Beograd . 2. Ž. Milovanović, E. I. Milovanović: Diskretna matematika, Niš, 2000. 3. F. Dedagić: Uvod u višu matematiku, Tuzla, 1997. 4. M. Bračković: Matematika – determinante, sistemi linearnih jednačina, elementi vektorske algebre i analitičke geometrije, Svjetlost, Sa rajevo, 1990. 5. N. Elezović: Linearna algebra, Element, Zagreb, 1996. 6. N. Elezović, A. Aglić: Linearna algebra, Zbirka zadataka, Element, Zagreb, 1996.

Didaktičke metode Predavanja imaju za cilj dati iscrpan obris svih dijelova progra ma. Predavanja se odvijaju direktno u auli na način da student s lah koćom može pratiti njihov ritam i odmah raspoznati pitanja koja drži manje jasnim. Nakon što završi s izlaganjem svake od logički zaokruženih jedinica nastavnog programa, nastavnik postavlja i rješava primjere i zadatke koji omogućuju da studenti ovladaju instrumentima i metodologijama izloženim tokom predavanja. Drugi primjeri i ispitni zadaci razmatraju se i rješavaju tokom tuto rijala (pod vođenjem i pratnjom tutora), na način da se već tokom izvođenja programa može stalno provjeravati dostignuti stupanj pripremljenosti studenta da ovlada znanjima i vještinama koje tre ba postići u okviru ovog kursa.

35


Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspore đenih tokom semestra. – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova; Tokom trajanja parcijalnog ispita (90 minuta) rješavaju se za daci za koje je unaprijed dano više odgovora, od kojih je jedan ta čan (student koji tačno odgovori na sve ovako postavljene zadatke ostvaruje 10 bodova), kao i jedan zadatak s otvorenim odgovorom (tačno urađen zadatak donosi 10 bodova). Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bo dova ponovno upisuje ovaj kurs. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusi je zadataka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jed nostavna pitanja koja se odnose na teme kursa (osnovne definicije i iskazi najvažnijih svojstava i/ili teorema). Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi po stigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostva riti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) polažući parcijalne pismene ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostvari ti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bodova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita.

36


Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene:

1.

Prilikom polaganja pismenog ispita student može koristiti od stra ne nastavnika pripremljenu listu formula koje mogu biti od koristi prilikom rješavanja zadataka. Nije dozvoljeno korištenje drugih bi lježaka, knjiga, džepnih kalkulatora, mobilnih telefona, niti drugih elektronskih pomagala.

2.


Broj ECTS bodova

5,0


39

Broj sati vježbi

–


21

37


Naziv

Osnove računarstva

Oznaka

PG 05

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Cilj ovog kursa je prezentirati osnovne sadržaje iz informacijskih tehnologija. U tom smislu bit će uvedeni osnovni pojmovi o arhitekturi ra čunarâ, organizaciji i servisima koje pružaju računarske mreže (In ternet i World Wide Web), potencijalima i ograničenjima u predstav ljanju informacija u digitalnoj formi. Pored toga, kurs ima za cilj uves ti bazne koncepte u rješavanju problema primjenom algoritamskog pristupa, obučavajući studente u izboru adekvatnih instrumenata za korektno i efikasno upravljanje informacijama. Ova aktivnost bit će podržana osnovama programiranja, pri čemu će posebna pozor nost biti posvećena primjeni programskog jezika C. Program 1. Uvod: metode i analize rješavanja problema, algoritmi, dijagram toka, metodologija razvoja top-down i bottom-up, programski jezici, razvoj programa 2. Hardever: brojni sistemi, osnovi Booleove algebre, kodiranje, mikroprocesorska tehnologija, arhitektura računara, struktura i rad procesora, sabirnice i registri, RAM i ROM memorije, ulaz i izlaz, periferne memorije. 3. Aplikacije i alati: uređivači i procesori teksta, tablični kalkula tori, foto-radionica. 4. Računarske mreže: lokalne, globalne, prijenos podataka i rad na udaljenom računaru, komunikacija čovjek-računar. 5. Mrežni servisi: Internet, elektronska pošta. 6. Softver: struktura i organizacija programa, sistemski softver, operativni sistem Windows, aplikacijski softver, programski je zik C, sintaksa, funkcije, procedure, vidljivost i vrijeme života, modularnost, model ran-time, biblioteke, rad s fajlovima.

Preporučena

Literatura

38

1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se vidjeti na WEB siteu Fakulteta). 2. Mark Burel, Fundamentals of Computer Architecture, Palgrave Macmillan, 2003. 3. Brian W. Kernighan, Dennis Ritchie, Dennis M. Ritchie, C Programming Language, Prentice Hall Inc., 1988. 4. Al Kelley, Ira Pohl, A Book on C, Addison-Wesley. 5. Softverski paketi koji se koriste: Microsoft Visual C++


Didaktičke metode Tokom prvog dijela kursa kroz predavanja u auli (12 sati) bit će prezentirana opća znanja o arhitekturi hardvera i softvera kao i metodologija koja se koristi za razvoj programa na bazi algoritam skog pristupa. U drugom dijelu kursa (32 sata), vezanom za programiranje, pre davanja su raščlanjena na dva tipa: teorijsko predstavljanje elemenata programskog jezika C i njegova primjena na konkretnim primjerima. Vježbe u laboratoriji imaju za cilj pomoću aplikativnog softve ra provjeriti korektnost programa dizajniranih tokom predavanja. Osim toga, tokom ovih vježbi, studenti će, pod vodstvom tutora, koristeći znanja stečena tokom predavanja, rješavati i druge pro bleme. Vježbe u laboratoriji organizirane su tako da svaki student ima na raspolaganju personalni računar na kojemu, pod vod stvom tutora i uz pomoć aplikativnog softvera obavlja predvi đene aktivnosti. Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđe na je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspo ređenih tokom semestra; – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova. Parcijalni ispiti održavaju se u računarskoj laboratoriji. Tokom parcijalnog ispita provjerava se sposobnost studenta da samostal no rješava jednostavne praktične probleme služeći se računarom; na drugom parcijalnom ispita provjerava se ista ova sposobnost pisanjem programa u programskom jeziku C. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bo dova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusije zadataka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jednostavna pitanja koja se odnose na teme kursa. Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita.

39


Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – praktični dio u računarskoj laboratoriji u okviru kojega stu dent rješava zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodova) polažući parcijalne ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bo dova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene: 1.


Broj ECTS bodova

6


44

Broj sati vježbi/tutorijala 26

40


Naziv

Inženjerska matematika 2

Oznaka

PG 06

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Cilj kursa je da studenti nauče metodološko-operativne aspekte matematičke analize, s posebnom pozornošću na realne funkcije s više realnih promjenjivih i na obične diferencijalne jednadžbe. Ova priprema treba im omogućiti sposobnost opisivanja i modeliranja inženjerskih problema pomoću elemenata matematičke analize. Program 1. Obične diferencijalne jednadžbe I reda: Osnovni koncepti i ideje. Geometrijsko razmatranje. Izokline. Razdvajanje promjenjivih. Linearne diferencijalne jednadžbe I reda. Varijacija konstanti. 2. Obične linearne diferencijalne jednadžbe višeg reda: Homogene linearne diferencijalne jednadžbe drugog reda s kon stantnim koeficijentima. Opće rješenje. Cauchyeva jednadžba. Homogene diferencijalne jednadžbe višeg reda s konstantnim koeficijentima. Nehomogene linearne diferencijalne jednadžbe. Opći metod za rješavanje nehomogenih jednadžbi. Sistemi dife rencijalnih jednadžbi. 3. Laplaceova transformacija: Direktna i inverzna Laplaceova transformacija. Osnovna svoj stva. Laplaceova transformacija izvoda i integrala. Transforma cija običnih diferencijalnih jednadžbi. Jedinična skok funkcija. Periodičke funkcije. 4. Fourierovi redovi i integrali: Periodičke funkcije. Trigonometrijski redovi. Fourierovi redovi. Eulerove formule. Funkcije s proizvoljnim periodom. Parne i ne parne funkcije. Fourirov integral. Fourirova transformacija. 5. Osnovi diferencijalnog računa funkcija s više promjenjivih: Funkcije s više realnih promjenjivih. Neprekidnost. Granična vrijednost. Polarne koordinate u ravni. Računanje graničnih vrijednosti pomoću transformacije koordinata. Izvod u pravcu. Parcijalni izvodi višeg reda. Gradijent. Izvod složene funkcije. 6. Taylorova formula – Optimizacija I: Lokalni ekstremi, Potreban uvjet za postojanje lokalnih ekstre ma (Fermatova teorema). Drugi izvod skalarne funkcije s dvije promjenjive. Kvadratne forme, klasifikacija. Potreban uvjet da se u unutarnjoj tački ima lokalni ekstrem. Dovoljan uvjet za lo kalni ekstrem.

41


7. Optimizacija II (Vezani ekstremi): Predstavljanje krive u implicitnoj formi. Prostor tangenti i pro stor normala na krivu f(x, y) = 0. Jednadžba tangente i jednadž ba normale. Tačke u kojima postoje vezani ekstremi. Kritične tačke. Gradijent u kritičnoj tački. Potreban uvjet za lokalni ekstrem funk cije definirane na krivoj (Lagrangeovi multiplikatori). 8. Vektorska polja: Skalarna i vektorska polja. Vektorski račun. Krive. Duljina luka. Tangenta. Zakrivljenost i uvijenost. Brzina i ubrzanje. Izvod u pravcu. Gradijent skalarnog polja. Divergen cija i rotor vektorskog polja. 9. Linijski i površinski integrali: Linijski integrali prve i druge vrste. Dvostruki integrali. Transformacija dvostrukih integrala u linijske integrale. Površi. Tangentna ravan. Površinski integrali. Trostruki integrali. Gaussova teorema o divergenciji. Stokesova teorema. Posljedice i primjene Gaussove i Stokesove teoreme. Linijski in tegrali neovisni o putu integracije.

Preporučena

1. H. Fatkić, Predavanja (Bilješke i slajdovi s predavanja) iz Inženjerske matematike 2, Sarajevo, 2006. 2. P. Javor, Matematička analiza 2, Element, Zagreb, 1999. 3. H. Fatkić, V. Dragičević, Diferencijalni račun funkcija dviju i više promjenjivih, Svjetlost, Sarajevo, 1990. 4. P. M. Miličić, M. P. Ušćumlić: Zbirka zadataka iz više matematike II, Građevinska knjiga, Beograd, 2004.

Dopunska

Literatura

1. S. Kurepa, Matematička analiza 2 i 3, Tehnička knjiga, Zagreb, 1976. 2. V. Dragičević, H. Fatkić, Određeni i višestruki integrali, Svjetlost, Sarajevo, 1987. 3. M. Galić, E. Osmanagić, Matematika III, Normirani i metrički prostori, diferencijalne jednačine i redovi, ETF, Sarajevo, 1977. 4. I. Ivanšić, Fourierov red i integral. Diferencijalne jednačine, Liber, Zagreb, 1977. 5. B. P. Demidovič, Zadaci i riješeni primjeri iz više matematike s primjenom na tehničke nauke (prijevod), Danjar, Zagreb, 1995. 6. H. Fatkić, Zbornik problema iz odabranih oblasti matematike za inženjere, Corons, Sarajevo, 2001.

Didaktičke metode Tokom direktnih predavanja u auli prezentiraju se teorijski as pekti baznih koncepata matematičke analize funkcija s više pro mjenjivih; predavanja su podržana postavljanjem i rješavanjem za dataka (od strane nastavnika) koji ilustriraju izložene teorijske kon cepte. Kroz tutorijal se pod vođenjem i pratnjom tutora rješavaju

42


i drugi zadaci, uključujući ispitne zadatke s prethodnih ispitnih rokova; ove aktivnosti organizirane su tako da se već tokom izvo đenja programa može stalno provjeravati dostignuti stupanj pri premljenosti studenta da ovlada znanjima i vještinama koje treba postići u okviru ovog kursa. Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspore đenih tokom semestra. – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova. Tokom trajanja parcijalnog ispita (90 minuta) rješavaju se za daci za koje je unaprijed dano više odgovora, od kojih je jedan ta čan (student koji tačno odgovori na sve ovako postavljene zadatke ostvaruje 10 bodova), kao i jedan zadatak s otvorenim odgovorom (tačno urađen zadatak donosi 10 bodova). Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bo dova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusije zadataka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jednostavna pitanja koja se odnose na teme kursa (osnovne de finicije i iskazi najvažnijih svojstava i/ili teorema). Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) polažući parcijalne pismene ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita.

43


Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bo dova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene:

1.

Prilikom polaganja pismenog ispita student se može služiti od stra ne nastavnika pripremljenom listom formula koje mu mogu biti od koristi prilikom rješavanja zadataka. Nije dozvoljeno korištenje drugih bilježaka, knjiga, džepnih kalkulatora, mobilnih telefona, niti drugih elektronskih pomagala.

2.


Broj ECTS bodova

7,5


52

Broj sati vježbi

0


28

44


Naziv

Električni krugovi 1

Oznaka

PG 07

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Kurs ima za cilj dati bazna znanja koja se odnose na kriterije za projektiranje i energetsko ponašanje jednostavnih električnih kru gova s konstantnim koncentriranim parametrima. Program 1. Uvod: Električni krugovi s koncentriranim parametrima kao mode li koji opisuju elektromagnetne fenomene. Linearni električni krug – primjer linearnog sistema. Osnovne električne veličine: napon, struja, snaga. Kirchoffovi zakoni i Tellegenova teorema. 2. Dvopoli: Otpornik, strujni i naponski izvori, kratak spoj i otvoreni krug. Theveninov i Nortonov model pasivnih dvopola. Serijski i pa ralelni spoj. 3. Elementarni dinamički krugovi: Zavojnica i kondenzator: energija i početno stanje. Krugovi prvog reda (RC i RL) priključeni na istosmjerni napon. 4. Krugovi u stacionarnom sinusoidalnom režimu: Periodički signali i efektivna vrijednost. Odnos između sinusoi dalnih signala i fazora. Kirchoffovi zakoni u fazorskom načinu predstavljanja. Impedansa, admitansa, reaktansa i susceptansa dvopola u sinusoidalnom režimu. Analiza dinamičkih krugova u sinusoidalnom režimu (RC, RL i RLC). Aktivna, reaktivna i prividna snaga. Teorema o maksimalnoj snazi prijenosa. 5. Grafovi električnih mreža i matrična interpretacija: Model mrežnog grafa, matrice incidencije, matrice električnih veličina. Kirchoffovi zakoni, metoda napona čvorova, metoda konturnih struja, Tellegenova teorema, teorema supstitucije, teo rema superpozicije, teorema reciprociteta, Thevenenova teore ma, Nortonova teorema. 6. Četveropoli: Načini predstavljanja čeveropola. Snaga četveropola. Simetri ja i recipročnost. Spojevi četveropola. Zavisni izvori. Linearni transformator. 7. Trofazni sistemi, spoj u trokut i zvijezdu, simetrični i nesime trični režim. Trofazno obrtno polje, princip rada električnih motora.

45


Preporučena

1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se naći na WEB siteu Fakulteta). 2. M. Kušljugić, M. Hajro, Teorija električnih kola – analiza u vremenskom domenu, Univerzitet u Tuzli, 2005. 3. M. Kušljugić, M. Hajro, Elementi i metode u analizi električnih kola, Univerzitet u Tuzli, 2005. 4. S. Milojković, Teorija električnih kola, Svjetlost, Sarajevo 1987.

Dopunska

Literatura

1. D. E. Scott, An introduction to Circuit Analysis-A system Approach, McGraw-Hill, 1976. 2. C. A. Desoer, E. S. Kuhn, Basic Circuit Theory, McGraw-Hill, 1976.

Didaktičke metode Kurs se izvodi kroz tri vrste aktivnosti: – predavanja u auli praćena postavljanjem i rješavanjem zada taka od strane nastavnika (45 sati), – tutorijal u okviru kojega se pod vodstvom i pratnjom tutora rješavaju i drugi zadaci, uključujući i zadatke s prethodnih ispitnih rokova (20 sati); – vježbe u laboratoriji kojim se eksperimentalno i virtualno demon striraju teorijski koncepti prezentirani tokom predavanja (10 sati). Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća i laboratorijske vježbe: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 domaćih zadaća ravnomjerno raspoređenih tokom semestra, koje nose do 5 bodova; 5 uspješno obavljenih laboratorijskih vježbi također nose do 5 bodova. – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova; Parcijalni ispit traje 90 minuta i strukturiran je na slijedeći način: – odgovori na jednostavna pitanja čiji je cilj provjeriti vlada li student osnovnim teorijskim znanjima; student koji tačno odgovori na sva postavljena pitanja ostvaruje 5 bodova; – rješavanje zadataka za koje je unaprijed dano više odgovora od kojih je jedan tačan; student koji tačno odgovori na sve postavljene zadatke ostvaruje 5 bodova; – rješavanje jednog zadatka s otvorenim odgovorom; tačno urađen zadatak donosi 10 bodova.

46


Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs. Studen koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj se ispit sastoji iz diskusije zadatka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jedno stavna pitanja koja se odnose na teme kursa. Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi po stigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) polažući parcijalne pismene ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bodova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaga nje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene:

1.


2.


Broj ECTS bodova

6,5


45

Broj sati vježbi

10


20

47


Naziv

Inženjerska fizika 2

Oznaka

PG 08

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Cilj kursa je dati bazna znanja i metodologije iz primijenjene termo dinamike, fluidomehanike i termokinetike u svrhu kasnijeg izuča vanja mašina i sistema za konverziju energije, transfera i upravlja nja energijom; bit će također dani osnovni elementi termokinetike nužni za razumijevanje mehanizma prijenosa topline. Program 1. Termodinamika: I princip termodinamike. Specifična toplina. Entalpija. II princip temodinamike. Reverzibilnost. Carnotova teorema. Temperatura. Entropija. Entropija i rad. Iskoristiva energija. Termolektrični efekti. I princip termodinamike za otvorene sisteme. Bilans mehaničke energije. II princip termodinamike za otvorene sisteme. Površine (p, V, T). Dijagram (p-V). Termodinamička svojstva tekućina i pare. Idealni plin-svojstva i transformacije. Dijagram (h, s). Smjese ideal nih plinova. Rankineov ciklus. Ciklus u frižideru. 2. Mehanika fluida: Fizički aspekti kretanja fluida. Viskoznost. Fenomeni transporta. Jednadžba kontinuiteta. Bernulijeva jednadžba. Laminarno i turbulentno kretanje. Kretanje u cjevovodima s promjenjivim prijesjekom. Mjerenje brzine i protoka. 3. Prijenos topline. Fourierov zakon. Stacionarna kondukcija. Kondukcija u pro mjenjivom režimu. Kondukcija u anizotropnim sredinama. Kon vekcija: osnovne jednadžbe neizotermičkog kretanja. Prinudna konvekcija u laminarnom režimu. 4. Zračenje: opći pojmovi i definicije. Crno tijelo. Zakoni zračenja. Razmjena energije. Konvekcija i zračenje.

48

Preporučena

1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se naći na WEB siteu Fakulteta). 2. D. Halliday, R. Resnick, J. Walker, Fundamenatls of Physics, John Wiley & Sons, 2001. 3. S. Marić, Fizika, Svjetlost, 2001.

Dopunska

Literatura

1. Physics for Scientists and Engineers, D. Giancoli, Prentice Hall, New Jersey, 2000.


Didaktičke metode Predavanja imaju za cilj dati iscrpan obris svih dijelova progra ma. Predavanja se odvijaju direktno u auli na način da student s lahkoćom može pratiti njihov ritam i odmah raspoznati pita nja koja drži manje jasnim. Nakon što završi s izlaganjem svake od logički zaokruženih jedinica nastavnog programa, nastavnik postavlja i rješava primjere i zadatke koji omogućuju da studenti ovladaju instrumentima i metodologijama izloženim tokom pre davanja. Drugi primjeri i ispitni zadaci razmatraju se i rješavaju tokom tutorijala (pod vođenjem i pratnjom tutora), na način da se već tokom izvođenja programa može stalno provjeravati dostig nuti stupanj pripremljenosti studenta da ovlada znanjima i vješti nama koje treba postići u okviru ovog kursa. Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspore đenih tokom semestra; – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova;

Parcijalni ispit traje 90 minuta i strukturiran je na slijedeći način: – odgovori na jednostavna pitanja čiji je cilj provjeriti vlada li student osnovnim teorijskim znanjima; student koji tačno odgovori na sva postavljena pitanja ostvaruje 5 bodova; – rješavanje zadataka za koje je unaprijed dano više odgovora od kojih je jedan tačan; student koji tačno odgovori na sve postavljene zadatke ostvaruje 5 bodova; – rješavanje jednog zadatka s otvorenim odgovorom; tačno urađen zadatak donosi 10 bodova.

Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs. Studen koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusi je zadatka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jed nostavna pitanja koja se odnose na teme kursa. Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi pos tigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti

49


minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) polažući parcijalne pismene ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bo dova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene:

1.


2.


Broj ECTS bodova

5


39

Broj sati vježbi

0


21

50


Naziv

Tehnike programiranja

Oznaka

PG 09

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Cilj kursa je kompletirati kulturu u informatici stečenu u okviru kursa PG 05. U tom smislu studentima se prezentira metodologija oblikovanja programskih rješenja temeljena na objektno orijentira noj paradigmi. Nakon toga uvode se osnove programskog jezika C++ i studenti osposobljavaju da samostalno koriste ovaj pristup pri likom rješavanja jednostavnih konkretnih problema. Program 1. Ograničenost proceduralne paradigme. Objektno orijentirana paradigma kao instrument za upravljanje složenošću. 2. Evolutivni pristup: prijelaz s koncepta modula i apstraktnog koncepta na koncept objekta. 3. Objekti i klase – načini predstavljanja objekata i klasa u UML. 4. Uvod u programski jezik C++: elementarne vrste, izrazi, struktu re upravljanja, klase i objekti. 5. Nizovi i lanci. 6. Relacije između objekata (asocijacija, agregacija i kompozicija), predstavljanje u UML i u jeziku C++. 7. Nasljedstvo: podklase, podtipovi i zamjenjivost. 8. Polimorfizam i relacije s podtipovima. 9. Apstraktne klase i interfejsi – Interfejs kao instrument za projek tiranje.

Preporučena

Literatura 1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se naći na WEB siteu Fakulteta). 2. Budd, T. O., Object-oriented programming, Addison-Wesley, Rea ding, MA, 1997. 3. Stroustrup, B., The C++ and object-oriented programming, IDG Books Worldwide, Foster City, CA, 1995. 4. Softverski paketi koji se koriste: Microsoft Visual C++.

Didaktičke metode Kurs se sastoji iz teorijskih predavanja (44 sata) tokom kojih se putem videoprojektora prezentiraju slajdovi čiji sadržaji odgova raju sadržajima iz udžbenika preporučenog za ovaj kurs. Preda vanja su integrirana s vježbama što ih studenti rade u laboratoriji (26 sati), praćeni i vođeni od strane tutora; svaka vježba obrađuje određenu temu koristeći konkretne zadatke za čije je rješavanje nužno primijeniti znanja saopćena tokom predavanja.

51


Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspore đenih tokom semestra; – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova. Parcijalni ispiti održavaju se u računarskoj laboratoriji. Tokom parcijalnog ispita provjerava se sposobnost studenata da samostal no rješavaju jednostavne praktične probleme služeći se računarom – pišući programe u programskom jeziku C++. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bo dova ponovno upisuje ovaj kurs. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusi je zadataka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jed nostavna pitanja koja se odnose na teme kursa. Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi po stigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – praktični dio u računarskoj laboratoriji u okviru kojega stu dent rješava zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodova) polažući parcijalne ispite; – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bo dova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita.

52


Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene: 1.


Broj ECTS bodova

6,0


44

Broj sati vježbi/tutorijala

26

53


Naziv

Elektronički elementi i sklopovi

Oznaka

PG 10

Cilj kursa – Znanje i vještine koje treba postići student Cilj kursa je ilustrirati elektroničke elemente i krugove, kako ana logne tako i digitalne i uvesti metodologije relevantne za njihovo projektiranje. Poseban naglasak se stavlja na bazna znanja koja se odnose na elemente i krugove što se koriste za projektiranje elek troničkih sistema i na ilustriranje mogućnosti njihove implemen tacije putom najmodernijih poluvodičkih tehnologija. Osim toga, kurs ima za cilj dati neke od osnovnih koncepata iz oblasti logičkih mreža koji predstavljaju bazu za razumijevanje funkcioniranja mo dernih sistema za digitalnu obradu podataka. Program 1. Energetske zone u čvrstim tijelima: Naelektrisanje elektrona. Električne osobine materijala. Osnovi zonske teorije kristala. Struktura čvrstih tijela. Poluvodiči, vodi či i izolatori. 2. Osobine poluvodiča: Elektroni i šupljine. Donori i akceptori. Gustoća naboja u polu provodniku. Električne osobine poluvodiča. Termistori. 3. Karakteristike p-n (diodnog) spoja: Otvoreni p-n spoj. Dioda (p-n spoj) kao ispravljač. Direktno po larizirani p-n spoj. Inverzno polarizirani p-n spoj. Statička ka rakteristika diode. Diodni krugovi. Dinamička karakteristika diode. Prijenosna karakteristika. Primjena linearnog modela diode. Limiteri. Neupravljivi ispravljači. Jednofazni poluvalni ispravljač. Jednofazni punovalni ispravljač. Varikap dioda. Ka pacitet zapornog sloja. Stepenasta potencijalna barijera. Linear na potencijalna barijera. Proboj zapornog sloja. Zenerove diode. Tunelske diode. Predaja i prijem optičkih signala. Laseri kao predajnici optičkih signala. Svjetlosne diode (LED) kao predaj nici optičkih signala. Prijemnici optičkih signala. 4. Bipolarni tranzistori: Princip rada tranzistora. Struje u tranzistoru. Spoj sa zajednič kim emiterom. Područja rada tranzistora. Pojačavači. Tranzistor kao prekidač. Kvalitet tranzistorskog prekidača. 5. Tranzistori sa efektom polja: Pricip rada FET-a. GaAs MESFET. Princip rada GaAs MESFET-a. Metal oksid poluprovodnik FET (MOSFET, CMOS). Fototranzisto ri, IGBT. Tiristori. Multivibratori. Integrirani sklopovi SSI, MSI, LSI.

54


Preporučena

1. Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se naći na WEB siteu Fakulteta). 2. S. Tešić, D. Vasiljević, Osnovi elektronike, Građevinska knjiga, Beograd. 3. P. Biljanović, Poluvodički elektronički elementi, Školska knjiga, Za greb, 1996. 4. P. Biljanović, Elektronički sklopovi, Školska knjiga, Zagreb, 1989. 5. Dragoljub Milatović, Osnovi elektronike, Svjetlost, Sarajevo, 1991.

Dopunska

Literatura

1. Millman and Halkias, Integrated Electronics: analog and digital circuits and systems, Mc Graw Hil, 1972.

Didaktičke metode Predavanja koja se izvode direktno u auli praćena rješavanjem zadataka koje izvodi nastavnik u auli (39 sati). Zadaci se sastoje u analizi i sintezi elementarnih elektroničkih krugova baziranih na tranzistorima i diodama. Cilj je studentima omogućiti da samo stalno analiziraju i projektiraju jednostavne krugove za obradu električnih signala. Drugi primjeri i ispitni zadaci razmatraju se i rješavaju tokom tutorijala, na način da se već tokom izvođenja programa može stalno primjenjivati dostignuti stupanj priprem ljenosti studenta da ovlada znanjima i vještinama koje treba posti ći u okviru ovog kursa (21 sat). Način provjere znanja Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijede ćem sistemu: – prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi; – izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspore đenih tokom semestra; – parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu sva ki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova. Parcijalni ispit traje 90 minuta i strukturiran je na slijedeći način: – odgovori na jednostavna pitanja čiji je cilj provjeriti vlada li student osnovnim teorijskim znanjima; student koji tačno odgovori na sva postavljena pitanja ostvaruje 5 bodova; – rješavanje zadataka za koje je unaprijed dano više odgovora od kojih je jedan tačan; student koji tačno odgovori na sve postavljene zadatke ostvaruje 5 bodova;

55


– rješavanje jednog zadatka s otvorenim odgovorom; tačno urađen zadatak donosi 10 bodova. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodo va ponovno upisuje ovaj kurs. Studen koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj is pit sastoji se iz diskusije zadataka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jednostavna pitanja koja se odnose na teme kursa. Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi po stigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita. Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodo va, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit organiziran je na slijedeći način: – pismeni dio koji je strukturiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodo va) polažući parcijalne pismene ispite, – usmeni dio koji je strukturiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita. Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio ostva riti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bodova ostvarenih kroz prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaga nje parcijalnih ispita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita. Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari minimum ponovno upisuje ovaj kurs. Napomene:

1.


2.


Broj ECTS bodova

5,0


39

Broj sati vježbi

0


21

56

Download - Elektrotehnički fakultet Sarajevo

Recommend Documents